Unatoč tome što se trebaju izboriti s poznatim brendovima, kao i s brojnim masovnim proizvođačima, hrvatski dizajneri znaju kako zauzeti svoje mjesto na konkurentnom tržištu modne industrije. Od ograničenja malog tržišta, visokih cijena, nabavke materijala, pa na kraju i nekonkurentne tekstilne industrije i zatvorenih tvornica u Hrvatskoj, domaći dizajneri fokusom na unikatnost i održivost grade svoje mjesto na modnoj sceni.
Među njima je i dizajnerica Aleksandra Dojčinović koja već 17 godina uspijeva preskočiti izazove te industrije, prilagoditi se trendovima i ponuditi ljubiteljima mode bezvremenske komade. Svoj brend Lei Lou gradi od 2007. godine, a kroz godine je svoje poslovanje proširila na više od same odjeće.
Njezina tvrtka koja stoji iza brenda Aliger Ars ima 16 zaposlenih te ostvaruje rast poslovanja. Prošle je godine prihodila 863,9 tisuća eura, što je povećanje od 15,39 posto u odnosu na 748,7 tisuća eura iz 2022. godine.
Među brojnim uspjesima, Dojčinović se odnedavno može pohvaliti i time što je svoju kolekciju predstavila na Paris Fashion Weeku. O tome, budućnosti brenda, trendovima u industriji i održivosti mode razgovarala je za Bloomberg Adriju.
Prva ste hrvatska dizajnerica koja je svoju kolekciju predstavila za vrijeme Paris Fashion Weeka, jednom od najznačajnijih modnih događaja. Što je to značilo za vas?
Za mene je to značajno postignuće i priznanje za moj dugogodišnji rad. Poklopilo se i s brojnim drugim novim projektima na kojima smo predano radili posljednjih mjeseci, a to se ponajprije odnosi na rebranding. Jako mi se sviđa novi pravac u kojem smo krenuli jer je sada izvrsno vrijeme za novu, zreliju i zaokruženiju Lei Lou priču.
Pariškom kolekcijom, koja je vrlo nosiva, komercijalna i pristupačna, zakoračili smo u novo razdoblje, a sjajne kritike koje smo dobili samo su dodatno potvrdile da smo na odličnom putu. Riječ je o novom, održivijem pristupu modi, s tkaninama koje su plant based i ekološki prihvatljive, made in EU, s certifikatima vrhunske kvalitete za sve što radimo, od odjeće preko cipela i modnih detalja i s cijenama koje se kreću od 169 do 699 eura.
Možete li nam ukratko ispričati kako je došlo do predstavljanja na pariškom tjednu mode? Kako izgleda pozadina tog procesa?
U ovih gotovo 20 godina koliko Lei Lou traje kao brend isprofilirali smo se u prepoznatljivu modnu priču, ne samo u Hrvatskoj, nego i u regiji jer ljudi očigledno prepoznaju i valoriziraju kvalitetu i zalaganje. Osim toga, tijekom godine, što zbog posla, što privatno, puno vremena provodim na putovanjima na kojima sam stekla brojna poznanstva koja su mi često otvarala brojna vrata. S druge strane, te prilike koje mi se pruže iskoristim tako da opravdam očekivanja svojom ozbiljnošću, upornošću i konkretnošću.
Očekujete li da će vam to otvoriti neka nova vrata u poslovnom smislu?
Ona su se već otvorila onog trenutka kada sam dobila priliku odraditi reviju na lokaciji u Parizu na kojoj su prije mene izlagali neki od najvećih poput Valentina, Diora, Galliana i drugih. Nakon što sam odradila svoj dio posla, taj drugi dio će odraditi moja pariška agencija i vjerujem da ovo nije naš posljednji projekt i da će se pravi rezultati naše suradnje vidjeti kroz godinu-dvije.
Spomenuli ste i sami da u novoj kolekciji koristite plant based materijale, za koje se vjeruje da će doprinijeti održivosti industrije. Što općenito mislite o važnosti održivosti u modi i kako će se industrija u budućnosti razvijati po tom pitanju?
Moja moda je oduvijek bila održiva. Naime, oduvijek imam vlastitu proizvodnju što dozvoljava raspon cijena u kojem svatko može pronaći nešto za sebe. S druge strane, u pravu ste, održivost je trenutno jedno od glavnih globalnih pitanja kada govorimo o modi i bit će zanimljivo vidjeti gdje će nas to odvesti.
Hrvatski dizajneri općenito su poznati to tome da ne proizvode masovno, je li to njihova prednost ili mana?
Proces male i velike proizvodnje je poprilično sličan jer zahtijeva jednaku količinu zalaganja i truda, a jedina razlika je mali odnosno veliki krajnji rezultat. Naravno, da bismo svi voljeli moći proizvoditi više, ali nas ograničava maleno tržište i činjenica da smo kao zemlja nepozicionirani na modnoj karti Europe. Nemamo resurse, kako proizvodnje u tvornicama tako i proizvodnje tkanina. To sve uvelike povećava cijenu krajnjeg proizvoda i smanjuje konkurentnost.
Koliko se teško iz pozicije dizajnera u Hrvatskoj nositi s jeftinim brendovima i brzom promjenom trendova?
Trendovi se ipak ne mijenjaju baš tako brzo kako se čini, a ako si unutar sustava, možeš ih lakše predvidjeti, što je odlično. Moje iskustvo u radu s ljudima kaže da većina ipak neće kupovati više komada povoljne odjeće lošije kvalitete, već će se radije odlučiti za jedan kvalitetan komad, kako bi zapravo i trebalo biti.
Tko je u Hrvatskoj vaša ciljana publika?
Brend ima nevjerojatnu širinu, baš zbog činjenice da smo maleno tržište i važno je da obuhvatimo sve skupine kako bismo postigli željeni rezultat.
Modna industrija je vrlo konkurentna, a Hrvatskoj je sve više kvalitetnih dizajnera. Kako se nosite s tom konkurencijom i ima li mjesta na našem malom tržište za sve?
Tako što se uvijek upitam što imam za ponuditi i zašto bi netko baš meni ostavio svoj novac. To je pozicija iz koje krećem. Konkurencije mora biti, ona bi nam svima trebala biti poticaj, ali se u ovom poslu bavim isključivo sobom, svojim rezultatima i klijentima.
Kakvo je stanje u domaćoj tekstilnoj industriji i u kakvoj poziciji se u njoj nalaze dizajneri?
Bilo bi sjajno kada bismo se ugledali, primjerice, na Poljsku, Mađarsku ili Albaniju. Te zemlje rade fenomenalan posao po ovom pitanju i na izvrstan način se pozicioniraju na karti Europe upravo putem svojih sjajnih modnih brendova.
Što su najveći izazovi s kojima se kao dizajnerica i poduzetnica susrećete u poslovanju? Je li to nabavka materijala, pronalazak zaposlenika ili nešto drugo?
Kada si poduzetnik, tvoj svaki dan je pun većih i manjih izazova i to nikada ne prestaje. Većinom su to tekući problemi, svakodnevne situacije, koje pobjeđujem dobrom organizacijom i logistikom.
Kako ste zadovoljni svojim poslovanjem i kako ste poslovali prošle godine?
Od pandemije COVID-19 smo uložili puno. Otvorili smo prvo showroom u Strojarskoj, zatim dućan u Ilici 15, nakon toga smo i urede i proizvodnju preselili u Ilicu 15 te otvorili i Le Concept salon vjenčanica i optiku La Vie. Naših čak 850 kvadrata prostora u strogom centru grada nudi brojne mogućnosti, a investirali smo u promociju brenda putem lokacije, weba i društvenih mreža. Pravi rezultati su krenuli još prošle godine i vjerujem da nas čeka rast i u budućnosti.
Kada se vratite na svoje početke, što biste rekli koliko se teško probiti u ovoj industriji i postati prepoznat na sceni? Je li to u Hrvatskoj teže nego vani?
Svaki poduzetnik misli da je upravo njegova branša najzahtjevnija, isto kao što uvijek mislimo i da je kod susjeda trava zelenija. Kada bismo se više fokusirali na bitno, pokušali iskoristiti dostupne resurse i unutar svojih mogućnosti dali svoj maksimum, onda bi nam sve drugo bilo sporedno.
Koji su vaši planovi za budućnost?
Uz rad na novim kolekcijama, trenutno sam fokusirana na Le Concept, salon vjenčanica. Ponosna sam što smo samo u godinu dana uspjeli privući nevjerojatan broj mladenki u naš salon, a sigurno je tome doprinijela i najveća kolekcija vjenčanica Vere Wang u ovom dijelu Europe, ali i cijene najma koje su pristupačne svima. U studenom me očekuje jedan sjajan projekt za djecu, s timom iznimnih ljudi, i tome se posebno radujem.
Što biste savjetovali mladim dizajnerima koji žele ući u modni svijet? Koje su ključne lekcije koje ste naučili tijekom svoje karijere?
Imajte veliko poštovanje prema svom talentu i nemojte ga uzimati zdravo za gotovo. Uvijek razmislite o tome što možete ponuditi drugome, budite istinski zahvalni na svakom poslu i prilici. Prizemni planovi, realni ciljevi i jasna vizija sve je što vam treba za početak.