Svjetsko tržište umjetnina je u koronakrizi doživjelo procvat. Vodeće aukcijske kuće u New Yorku u studenom 2021. su u svega dva tjedna prodale više od 2,6 milijardi dolara umjetnina. Četiri djela Vincenta van Gogha prodana su za 161 milijun dolara. No i dalje nitko nije srušio svjetski rekord postavljen 15. studenog 2017. godine kada je slika Leonarda da Vincija Salvator Mundi prodana za 450,3 milijuna dolara. S trona je tada skinula sliku Interchange Willema de Kooninga koja je 2015. prodana za 300 milijuna dolara.
Salvator Mundi, Leonardo da Vinci | Bloomberg
Posljednjih godina radovi velikih svjetskih slikara na tržištu umjetnina dostižu nevjerojatne cijene.
Kakvo je stanje na hrvatskom tržištu?
O tome tko su najtraženiji umjetnici, tko kupuje njihove radove i koje su im cijene razgovarali smo s kustosima, galeristima, trgovcima i kolekcionarima.
"Kratko i jasno – tržišta kod nas gotovo ni nema. Imamo neko romantičarsko tržište. Tu i tamo neki doktor, odvjetnik, biznismen kupi nešto, ali tržište je kržljavo i nerazvijeno i stvari se slučajno dogode" rekao nam je vlasnik Laube, galerije moderne hrvatske umjetnosti, Tomislav Kličko.
"Lauba je prije pet godina pokrenula sajam umjetnina Nesvrstani, izložbu koja pruža komercijalnu komunikacijsku platformu za galerije, umjetničke udruge i samostalne umjetnike. Kupuje se, pojavi se nekoliko entuzijasta, ali sve je to na niskim granama."
Izložba Nesvrstani / Lauba
Nismo mi Amerika, poručuje Kličko.
Doista nismo, nismo im ni sjena, kaže nam povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Igor Zidić. "Mi nemamo te novce, primjerice, u SAD-u se skupi nekoliko milijardera pa oni zajedno kupe sliku za MOMA-u ili neki drugi muzej. Preveliki su to iznosi za nas i naš džep", kaže Zidić.
Cijene koje primjerice stari majstori postižu na aukcijama ne mogu si priuštiti čak ni novopečeni bogataši.
"Oni koji imaju novaca, koji su se obogatili u ovoj državi, generalno su seljačine i nemaju ni potrebu za umjetninama. Oni ne razumiju zašto bi imali sliku na zidu, ali znaju da moraju kupiti Millerovu stolicu, skupu kuhinju ili Miele uređaje. To razumiju, ovo na žalost ne", rekao je Kličko.
S Kličkom se slaže i galerist i umjetnik iz Pule, Bojan Šumonja. "Novopečeni bogataši kupuju dizajnerski namještaj", nadovezao se.
Umjetnik i galerist Bojan Šumonja | Hina
Šumonjina galerija Poola često radi izložbe mladih autora, ali nema pristup međunarodnom tržištu. "Mi smo mala galerija", kaže, "i mi nemamo neku moć na tržištu". Uz to, Bojan Šumonja je umjetnik koji pokušava zaraditi i na taj način, a to je pak nemoguća misija, rekao nam je.
Kod nas će se malo tko ohrabriti i uložili u mladog umjetnika. Prolaze samo klasici popit Knifera, Bukovca, Gorgone… Donedavno je Vlaho Bukovac bio najtraženiji, a ujedno i najskuplji.
Vala od Lapada Vlahe Bukovca u vlasništvu Branka Roglića | privatna arhiva
"U umjetnine se uvijek isplati ulagati, a s Bukovcem znate da možete jedino profitirati", rekao nam je povjesničar umjetnosti Zidić.
Primat polako preuzimaju suvremeni autori, a najtraženiji postaju radovi Julija Knifera. Najskuplji ikad prodani rad nekog hrvatskog suvremenog autora Kniferova je Kompozicija No. 12 koja je dosegla cijenu od 161.600 eura na aukciji u bečkom Dorotheumu 2016 godine.
Radovi Julija Knifera u Laubi | Lauba
"Knifer svima paše, svi ga vole. Lako je mjerljiv, svi su isti motiv meandra, pa se onda natječu tko je platio više. Onda mu dođe prijatelj: 'Joj!, koliko je tvoj Knifer? Moj je toliko…'" kaže Kličko.
Strastveni kolekcionar
Šalu na stranu, u Hrvatskoj ipak postoje pravi kolekcionari i ljubitelji umjetnosti. Jedan od njih je Branko Roglić, javnosti poznat kao jedan od naših najuspješnijih poduzetnika i vlasnika Orbico grupe. On pripada onim kolekcionarima koji istinski vole i razumiju umjetnost, uče od umjetnika, i ne gledaju na umjetnost kao na ulaznicu u više društvo ili kapital za hvaljenje s time što su sve sakupili.
Strast za umjetninama kod Roglića nastala je još prije njegova poslovnog uspjeha. "Moj senzibilitet za umjetnost seže od prvog rođaka moje majke, akademskog slikara Antuna Gojaka", započinje Branko Roglić svoju priču.
U mladosti je često odlazio k njemu u atelje i slušao njegove priče o velikim slikarima, poput Cézannea, Van Gogha, Muncha, o našim slikarima Kraljeviću, Vidoviću, Beciću, Babiću i Tartagli.
Kasnije je u nasljedstvo dobio njegove slike i tako počinje njegov kolekcionarski put. Danas njegova kolekcija broji oko 800 slika i skulptura. "Nema granice kod kolekcionara, svaka lijepa slika koja vas izazove, pokušat ćete ju kupiti."
Iz bogate kolekcije Branka Roglića | Siniša Kalajdžija/Hina
I ne samo da je oku ugodna, već je i dobra investicija. Kupio je, kaže, sliku dubrovačkog slikara Đure Pulitike za 600 njemačkih maraka, a danas slika vrijedi 15.000 eura. "Sliku Mile Bravačić platio sam 6.000 tadašnjih njemačkih maraka, dakle, to je danas 3.000 eura, a sad je ne bih prodao niti za 100.000 eura. Neke slike iz kolekcije ne bih prodao dok sam živ. To su moja djeca", kaže Roglić.
A za "svoju djecu" planira napraviti umjetničku galeriju, i to u selu Župa Biokovska odakle potječe njegova obitelj. "Napravit ćemo selekciju od tri stotine najboljih slika i sedamdesetak skulptura, kao vrijednu zbirku na jednome mjestu, i to će biti moja ostavština budućim naraštajima" objasnio nam je Roglić.
Kličko je sretan zbog ovakvog poteza jer, kaže, "kolekcionari su korisni jer kupuju, podižu vrijednost umjetnicima, a s druge strane ta slika ode u stan i više ju nitko ne vidi".
I mladima treba dati šansu
No danas se na tržištu pojavljuju mladi poslovni ljudi koji se odlučuju za slike mladih umjetnika. "Povremeno se na tržištu kupuju djela umjetnika kao što su Lovro Artuković i Zlatan Vehabović, a u novije vrijeme Stipan Tadić, Pavle Pavlović, Fedor Fischer, Ivana Jurić, Sebastijan Dračić, Nikola Vrljić, Josip Tirić, Kristian Kožul, Stjepan Šandrk, Martina Grlić, Ivan Fijolić…“ kažu nam kustosi galerije Lauba.
Nesvrstani u Laubi
Jako je nezahvalno govoriti o cijenama, posebno živućih umjetnika, slažu se naši sugovornici. No slažu se da neke slike mogu dosegnuti i cijene od 30 tisuća eura.
"Pravi kolekcionari kupuju živuće i kada je umjetnik u nastajanju. Otkrivaju ih. Dok je umjetnik živ možete birati njegove najbolje komade, kad ih više nema, svi najbolji komadi su u muzejima" komentirao je Kličko.
Ne samo da možete birati, već vam mogu napraviti i djelo po narudžbi. Tako je Podravka obogatila svoje sjedište skulpturom Začin života u obliku velikog srca, ujedno simbola Podravke. Skulptura je rad mladog umjetnika Nikole Vudraga.
Svečano otkrivanje skulpture ispred sjedišta Podravke | Podravka
"Podravka oduvijek cijeni umjetnost i pomaže razvoju kulture lokalne zajednice, pri čemu je posebno važna podrška mladim lokalnim autorima" istaknuli su prilikom otvorenja novoobnovljenog sjedišta u Koprivnici.
Bez obzira na popularnost u domovini, hrvatski umjetnici i dalje su prava rijetkost na svjetskom tržištu umjetnina. Primjerice, na nedavno održanom Britanskom sajmu umjetnosti u Londonu, jednom od najvećih na svijetu, nitko nije nudio na prodaju slike hrvatskih slikara, a nitko se za njih nije ni zanimao. Slike hrvatskih autora u inozemstvu najviše kupuje hrvatska dijaspora, a stranci ne vole riskirati i radije ulažu u ulja i skulpture svjetski priznatih autora.
Izložba u New Yorku | Bloomberg
"Nemamo galerija koje idu na međunarodne sajmove, neki pokušaji su bili s Galerijom Kranjčar koja je sudjelovala na par sajmova i to je to" rekao nam je galerist Šumonja.
Budućnost ulaganja novca
No svi zaboravljaju da je primjerice i Julije Knifer nekada bio mladi umjetnik. Nekome tko je Knifera kupio prije 20 godina i platio ga 1.000 maraka danas to djelo vrijedi deseterostruko. No nije baš tako jednostavno prepoznati novog umjetnika i uložiti u njega.
"Jedini siguran ulog je onaj u stare majstore, tzv. mrtvace. S njima nema rizika, cijene mogu samo rasti. I to iz jednog jednostavnog razloga – broj djela je ograničen, većina ih visi na muzejskim zidovima i jako rijetko dođu na neku aukciju" objasnio je Zidić.
No takva djela zasigurno nećete vidjeti u našim galerijama, a, kako kažu, ni na hrvatskim zidovima. Koliko je našim sugovornicima poznato, kod nas, u privatnom vlasništvu, nema ni Picassa, ni Dalíja, ni Moneta.
Zbog visokih cijena raste i crno tržište umjetnina, no naši sugovornici upozoravaju: "Kupovina u galeriji ili na aukciji je garancija, sve ostalo je kupovina mačka u vreći".
Igor Zidić i Branko Roglić na postavljanju Roglićeve izložbe u Zagrebu | Siniša Kalajdžija/Hina
Veliki kolekcionari imaju svoje savjetnike koji im pomažu prilikom odabira novog djela. "Najviše sam surađivao s Igorom Zidićem, ali i s Biserkom Rauter Plančić, a najviše sam djela kupio od Roberta Kavazovića, mladog i vrlo perspektivnog zagrebačkog galeriste" otkrio nam je Branko Roglić.
Država "maćeha"
"Ne postoji uređeno tržište umjetnina jer ne postoji sustavna porezna politika koja bi poticala takvo tržište, kao niti razvijen sustav poticaja za umjetničko tržište", poručuju naši sugovornici.
"Ne plaća se PDV na kupnju umjetnina, a dva posto godišnje zarade se može potrošiti na kupnju umjetnina kao porezna olakšica. Za sada je tako." objasnio je kolekcionar Roglić.
Država bi svojim primjerom trebala potaknuti uloge u umjetnine, smatra Zidić. No kolekcionare ništa ne može spriječiti, pa ni država, u njihovim strastima.
"Nema te banke koja će vam toliko oploditi novac kao investicija u slike", poručio je Roglić.
A da je budućnost doista u umjetninama potvrđuje i podatak da je Deutsche Bank jedna od vodećih svjetskih kolekcionara.
.webp){kind=icon}
