Godinu dana nakon povratka predsjednika Donalda Trumpa u Bijelu kuću, ovaj tjedan je ogolio kaotičnu novu prirodu međunarodnih odnosa. Ono što američka vlada predstavlja kao pregovore, drugima može izgledati kao zastrašivanje, naročito kada je riječ o Grenlandu, što je dinamika koja je dominirala za vrijeme Trumpovog posjeta Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu.
Davos se dugo predstavljao kao forum savjesti, ali i kapitala; taj imidž postao je viralan na internetu 2019. godine kada je mladi nizozemski povjesničar iskoristio priliku da na pozornici oštro kritizira bogate zbog neplaćanja poreza. Rutger Bregman od tada ne prestaje provocirati elite, kao što radi u najnovijoj knjizi Moral Ambition i seriji prestižnih predavanja na BBC-ju, nakon kojih je optužio tu organizaciju da je cenzurirala njegove stavove o Trumpu.
Ipak, Bregmanov pogled na svijet je nijansiraniji nego što biste očekivali. On cijeni poduzetnike i smatra da ga desnica često bolje razumije od ljevice. Također se slaže s Trumpom da Europa "ne ide u dobrom smjeru", iako je mnogo oštriji prema američkom vodstvu.
Povijest vidite kao vodič za sadašnjost, odnosno kao kompas, kako ste je nazvali. Kako stoje Europa i Amerika na početku nove godine?
RB: Krenimo od nedavne povijesti.
Svi se sjećamo veljače 2020. godine, trenutka kada su zaista stručni ljudi govorili: "Morate odmah gomilati maske." Gledali smo televiziju i mislili smo da će sve biti u redu. "Vjerojatno nije ništa ozbiljno."
Stvarno mislim da smo sada ponovno u tom trenutku i to u dva smisla.
Kao prvo, tu je pitanje uspona umjetne inteligencije. O tome se mnogo priča, ali ogromna većina ljudi nema pojma što će ih pogoditi u sljedeće tri, četiri ili pet godina.
Drugo, tu je potpuni raspad svega. Povjesničari fašizma, bojim se da moram koristiti tu riječ, razvili su vrlo preciznu terminologiju za usporedbu različitih režima. Mislim da su sličnosti među tim režimima sada već poprilično jasne.
Ako govorimo o trenutačnom američkom vodstvu, na pamet mi padaju dvije riječi: nemoral i neozbiljnost. Kada gledam europske elite, dodao bih i treću riječ: irelevantnost. Europa je stisnuta u sredini. Američke elite gledaju na Europu kao na muzej na otvorenom.
Zar vas ne uzbuđuje potencijal umjetne inteligencije? Otkrivanje lijekova, energetska učinkovitost...
RB: Izuzetno me uzbuđuje.
Vrlo nam je teško pojmiti koliko je život bio užasan tijekom većeg dijela ljudske povijesti, čak i ako ste bili kraljevske krvi. U Velikoj Britaniji, kraljica Ana imala je 17 trudnoća i sva djeca su umrla prije 18. godine. Danas bi svi bili živi zahvaljujući modernoj tehnologiji. Dakle, ja sam posljednji koji će negirati izvanredan potencijal umjetne inteligencije.
Industrijska revolucija je barem sto godina bila loša za većinu ljudi. Luditi, poznati po razbijanju strojeva u 19. stoljeću, zapravo su bili u pravu. Nisu bili nekvalificirana radna snaga. Izgubili su poslove i osiromašili. Poljoprivredna revolucija pogoršala je život svima tisućama godina. Prehrana se pogoršala. Nastupilo je doba hijerarhije, nejednakosti i ratova. Vjerojatno je bilo bolje biti nomadski lovac sakupljač.
Luditi, tekstilni radnici koji su iz revolta organizovano razbijali strojeve zbog uvjerenja da tehnologija ugrožava njihove poslove | Javni domen
Upravo ste se vratili u Europu iz SAD-a. Zašto ste uopće živjeli u Americi?
RB: Napisao sam knjigu Moral Ambition, koja govori o korištenju onoga što imate: talenta, vremena, kapitala, resursa, kako biste napravili ogromnu razliku i kako biste ovaj svijet učinili mnogo boljim mjestom. Rasipanje talenata jedno je od najvećih rasipanja našeg vremena. Toliko ljudi je zaglavljeno u poslovima koji zapravo ne čine svijet boljim.
Možda će umjetna inteligencija početi raditi neke od tih poslova?
RB: Točno.
Iskreno, posle decenije provedene kao komentator, bio sam pomalo sit samog sebe. Suosnivač sam organizacije The School for Moral Ambition. Volimo se smatrati Robinom Hoodom talenata. Regrutiramo ljude koji bi u nekom drugom životu radili u hedge fondovima i uvjeravamo ih da rade na najhitnijim problemima s kojima se suočavamo kao vrsta. Zato sam bio u SAD-u. Osnovali smo američku podružnicu i pokrenuli prvi program obuke na Harvardu.
Djelomično vas financira filantropski svijet, a ipak ste vrlo kritični prema filantropima.
RB: Da, prema većini. Veliki dio filantropije je besmislica. PR. Pranje reputacije.
Na mjestima poput Harvarda filantropija financira stipendije za studente koji inače ne bi mogli studirati.
RB: Da, i ogromne zgrade. Ne tvrdim da je sve uzaludno, ali ponekad bih sebi čupao kosu gledajući milijardere koji bi mogli napraviti ogromnu razliku.
Nedavno sam razgovarao s Nickom Allardiceom iz organizacije GiveDirectly, jedne od najboljih nevladinih organizacija na svijetu. Oni su pronašli način da se uhvate u koštac s globalnim siromaštvom: jednostavno daju ljudima novac. Tisuće milijardera bi danas mogle pozvati Nicka i reći: "Idemo izvući Malavi iz siromaštva", i to bi se dogodilo. Zato sam prilično kritičan prema bogatima. Mislim da bi morali raditi mnogo više.
Je li europsko vodstvo danas u boljem stanju od američkog?
RB: Ne, ne baš. Moglo bi se reći da dekadencija i korupcija nisu toliko izražene.
U SAD-u vidimo stvarni kolaps demokracije i nije jasno hoćemo li 2028. godine imati slobodne i poštene izbore. Ako slušate ljude poput Stephena Millera, koji je takoreći premijer SAD-a danas, postoji čitav pogled na svijet koji vjeruje da, ako imate moć, možete raditi što god želite. Sam Trump kaže: "Jedina kontrola nad onim što radim je moj um, moja vlastita moralnost."
Glavni problem Europe je, iskreno, njezina slabost.
Prije nekoliko godina, EU je ponosno svijetu predstavio Akt o umjetnoj inteligenciji, prvu veliku regulativu za umjetnu inteligenciju, ali mi skoro da nemamo AI tvrtke. Postali smo odlični u reguliranju industrija koje nemamo. Često kažem da smo postali kontinent torbi umjesto hardvera.
Realnost je da smo vojno prilično ovisni o "tatici Trumpu", kako bi rekao moj sunarodnjak Mark Rutte. To je neugodna i bolna pozicija, ali je realnost.
Imate li moralnu dilemu u vezi s većim vojnim proračunima u Europi?
RB: Nemam. Jedino me brine to što uglavnom trošimo novac na kupovinu američkog oružja, umjesto da ga sami proizvodimo.
Dakle, Europa koja proizvodi oružje umjesto torbi, to je bolja pozicija?
RB: Apsolutno. Ako postoji jedna stvar koju možemo naučiti iz povijesti, to je da vrijednosti i ideali ne vrijede gotovo ništa ako nemate moć da ih podržite.
Puno pričam o britanskim abolicionistima. Abolicionizam je gotovo svugdje bio neuspješan. U Nizozemskoj, Španjolskoj, Portugalu i SAD-u nije imao veliki odjek. U UK-u je bilo drugačije, tamo je postao masovni pokret. Trgovina robljem je zabranjena 1807. godine, nakon što su stotine tisuća ljudi potpisali peticije i sudjelovali u bojkotima. Tada je Britanska kraljevska mornarica uspjela prisiliti 80 posto drugih zemalja da također prestanu s trgovinom robljem. Moć je u tom smislu bila bitna.
Što je ekvivalent tome danas? Koga vidite kao nadu?
RB: I dalje postoje stvari koje su apsolutno strašne. Način na koji tretiramo životinje je vjerojatno najočitiji primjer.
Vi ste vegan.
RB: Jesam, ali ne mislim da je to moj glavni doprinos boljem svijetu. Prava osobna posvećenost bi bila formiranje pokreta.
Moje je pitanje zapravo odakle crpite nadu; postoji li netko tko okuplja zajednicu oko cilja koji podržavate?
RB: Moj otac je bio svećenik. Odrastao sam u crkvi, slušao sam pet velikih pitanja religije: Tko smo mi kao vrsta? Odakle dolazimo? Kuda idemo? Kako treba živjeti? Što je sveto? Za mene stari odgovori teologije više ne funkcioniraju. Odgovore nalazim u povijesti. Moji heroji i sveci su istaknuti moralni predvodnici, ljudi poput Williama Wilberforcea, Thomasa Clarksona i Susan B. Anthony.
Gdje su danas ti ljudi?
RB: Ima ih puno, samo što često nisu poznati široj javnosti.
Jedna od stvari koja mi je posebno važna je malarija, jedna od najstrašnijih bolesti. Ekstremno zapostavljena i od ljevice desnice. Malo tko se time bavi.
Postoji čovjek po imenu Rob Mather u Londonu, koji je osnovao The Against Malaria Foundation. U paralelnom svemiru je mogao biti jedan od najbogatijih menadžera hedge fondova, ali je odlučio iskoristiti svoj izvanredan talent da izgradi ogroman stroj kako bi se borio protiv te strašne nepravde. Da je umro prije 20 godina, više od 100.000 ljudi ne bi bilo živo jer bi umrli od malarije.
Zar tu ne postoji moralna dilema za nekoga poput Vas? Vi dobivate novac od filantropa. Možda bi moralno ispravno bilo reći: "Financirajte njega, a ne mene."
RB: Sve što zaradim od knjige ide u School for Moral Ambition. Mislim da je važno pretočiti riječi u djela, ali također volim raditi s moralno ambicioznim poduzetnicima.
Od 12 osnivača pokreta British Society for the Abolition of the Slave Trade, njih 10 su bili poduzetnici. Ako postoji nešto u čemu zaista uživam, to je biti u društvu poduzetnika, ljudi koji imaju "kožu u igri" koji znaju što znači boriti se. Tužno je što se toliko poduzetničke energije danas uzalud troši.
Većina kritika knjige Moral Ambition dolazi s ljevice, ljudi kažu: "Potrebne su sustavne promjene. Ne možete očekivati da pojedinci ili male grupe riješe problem." Na desnici, mnogi kažu: "Rutger, u pravu si. Trebalo bismo raditi puno više."
Američki predsjednik Donald Trump u Davosu | Bloomberg
Recimo, kao što radi novi gradonačelnik New Yorka, Zohran Mamdani. Što on Vama predstavlja? Dokazuje li da američki politički sustav ipak funkcionira?
RB: Da. Bilo mi je jako drago vidjeti njegovu pobjedu. Konačno, političar iz redova demokrata koji razumije igru pažnje i kako politika funkcionira.
Razumije društvene mreže jednako dobro kao Donald Trump i znatno je pragmatičniji nego što mnogi misle. Spreman je surađivati s centrističkim liberalima. Njega zanima politika obilja, ne samo tradicionalna redistribucija, već i deregulacija. Ne djeluje kao stari tradicionalni socijalist koji čita njemačke filozofe. Promatra svijet onakvim kakav i jest, radoznao je i uči nove stvari.
Kažete da razumije društvene mreže jednako dobro kao Trump. Ipak ste izrazili zabrinutost zbog poruka koje su dovele Mamdanija do pobjede. Sumnjate u vrlo jednostavne političke poruke.
RB: To je klasična dilema populizma. Potrebni su nam populisti određene vrste.
Je li on populist?
RB: Naravno da je.
Nemate problema s tim?
RB: Ne, ne i ne.
Pod uvjetom da se radi o populistu s ljevice?
RB: Populizam je potreban kako bi se ljudi osjećali da govorite u njihovo ime. Mislim da je to skroz u redu. Pitanje je: što poslije toga? Možete li isporučiti rezultate?
Na primjer, regulacija najamnina je dobar primjer. To je izrazito popularna mjera, ali ekonomisti jasno kažu da ne funkcionira. Obično pogoršava problem. To je jedno od pitanja o kojima se nadam da će Mamdani biti pametan.
Odrasli ste kao sin svećenika, ali ste izgubili vjeru?
RB: Da.
Zašto i kada?
RB: Kad sam imao 16 ili 17 godina. Napisao sam prvi esej o slobodnoj volji. Zaključio sam da slobodna volja ne može postojati jer ja nisam odabrao tko sam. Nisam birao gene, roditelje, putovnicu. Sve se srušilo: koncepti neba, pakla i božanske volje.
Danas mnogi ljudi imaju prazninu u duši koju prije ispunjavao Bog.
Fasciniralo me je koliko je religija bila važna abolicionistima.
Mislio sam da je tu dominantno bilo prosvjetiteljstvo, sekularna vjera u ljudska prava, mislioci poput Voltairea, Rousseaua i Lockea. Nije istina. To su bili kvekeri i evangelisti. Duboko religiozni ljudi koji su mislili: "Ovo je naša misija u životu i ako je ne ispunimo, svi ćemo u pakao."
Religija se koristi na razne načine. Ljudi koji su porobljavali Afrikance i trgovali njima mislili su da im je najvažnije da postanu kršćani kako bi spasili dušu.
RB: Apsolutno! Cijeli britanski establišment koristio je religiju na razne načine kako bi činili strašna zlodjela. To je istina. Međutim, postoji i druga strana medalje.
Mislite li da se ta praznina o kojoj govorite zaista sve više popunjava religijom? Vidite li ponovni rast religije?
RB: Možda, posebno u SAD-u. Vidjeli smo puno priča o preobraćenju, od JD Vancea do Ayaan Hirsi Ali.
Amerika je oduvijek bila religioznija od Europe.
RB: To je točno.
Pitam se vidite li to u Ujedinjenom Kraljevstvu ili u Europi?
RB: Ne. A Vi?
Vidim da sve više političara spominje vjeru, poput Tonyja Blaira koji je prešao na katolicizam nakon što je napustio Downing Street, ili Nigela Faragea koji mi je rekao da razmišlja o tome da postane katolik.
RB: Teško je čitati ljudska srca. Ponekad djeluje pomalo neiskreno ili politički motivirano. Tako da imam problem s tim. Zaista sam se jako trudio postati kršćanin. Problem je u tome što sam htio imati i dobre razloge za to, a intelektualna iskrenost mi je izrazito važna.
Bili ste ljuti kad je BBC cenzurirao Vaše mišljenje o Trumpu. Gledate li sada na to drugačije?
RB: Ne, iskreno ne. Mislim da je to bio kukavičluk. Taj stav samo postaje snažniji s vremenom. Mjesecima sam radio s izvanrednim timom koji mi je pomogao da pripremim najbolja predavanja koja sam ikada napisao. Dali su mi sjajan feedback. Htjeli su da izbacim neke stvari u vezi Gaze, nisam to učinio. Imao sam puno više materijala o Trumpu i Vanceu; to sam izbacio jer sam mislio da je nekako predvidivo. Ljudi bi to očekivali od mene.
Predavanje je bilo snimljeno i održano ispred 500 ljudi bez ikakvog problema. Nakon cijele situacije s epizodom dokumentarne emisije Panorama o Trumpu te nakon što je Daily Mail pokrenuo nešto što ja smatram kampanjom lažnih vijesti su u javnost procurile moje izjave.
Barem ste toj publici uspjeli reći što mislite o Trumpu. Međutim, okolnosti su se promijenile zbog njegove spremnosti da stvari riješi na sudu. Bi li Vam izdavač dozvolio da objavite tako nešto u sljedećoj knjizi?
RB: Apsolutno. Moj nizozemski izdavač trenutačno objavljuje ta predavanja.
A Vaš izdavač u Ujedinjenom Kraljevstvu?
RB: Mogu to upravo sada izjaviti: Donald Trump je najotvorenije korumpirani predsjednik u povijesti SAD-a.
To je Vaše mišljenje. Mislim da zapravo pitanje jeste li u stanju vidjeti nijanse, shvatiti da postoji nešto što se zove pravni rizik? Bregman je svoju optužbu nazvao "obranjivom i vjerojatnom" i pozvao se na izračun časopisa The New Yorker iz kolovoza 2025. godine o "profiterstvu obitelji Trump" tijekom predsjedničkog mandata. Glasnovornica Bijele kuće Karoline Leavitt izjavila je da je "apsurdno da bilo tko sugerira da predsjednik profitira od predsjedničke funkcije".
RB: Samo predavanje je o tome kako se mediji, korporacije i sveučilišta pokoravaju novoj administraciji. BBC je jedna od najvažnijih medijskih institucija na svijetu i mislim da je to bilo krajnje sramotno i ponižavajuće. Upravo o tome sam govorio u predavanju. Na neki način, dokazali su da sam u pravu.
Vi pretpostavljate da je [cenzura] napravljena zbog pravnih savjeta. Ja to ne znam. Pravnici s kojima sam razgovarao smatraju da je cijeli slučaj prilično slab i da se prije radi o taktici zastrašivanja.
(Pojašnjenje: Glasnogovornik BBC-ja je tada izjavio: "Svi naši programi moraju biti u skladu s uredničkim smjernicama BBC-ja i odlučili smo ukloniti jednu rečenicu iz predavanja na temelju pravnog savjeta.")
Pričajmo malo o Vama: jeste li kroz godine promijenili mišljenje o nekim pitanjima? Ako jeste, o kojima?
RB: Da, i to o popriličnom broju njih. Prije sam bio znatno optimističniji o smjeru u kojem ide politika. Prije deset godina napisao sam knjigu Utopia for Realists (Utopija za realiste) jer sam iskreno mislio da bi dosadnoj eri neoliberalizma mogao doći kraj i da ćemo konačno ponovno moći razgovarati o zanimljivim novim idejama, poput univerzalnog osnovnog dohotka (UBI). Stvari su se, međutim, kretale u drugom smjeru.
Jeste li popratili argumente da bi umjetna inteligencija možda mogla približiti svijet toj ideji jer će toliko poremetiti tržište rada da će biti potrebni novi načini podrške ljudima?
RB: Mislim da bi univerzalni osnovni dohodak sada trebalo ozbiljno razmatrati kao političku opciju.
Možda ga ne bi trebalo nazivati univerzalnim osnovnim dohotkom. Dohodak sugerira da dolazi iz rada. Možda bismo ga trebali zvati univerzalno osnovno bogatstvo, pomalo kao na Aljasci. Aljaska je otkrila ogromne rezerve nafte i odlučila: tu dividendu ćemo dijeliti svim stanovnicima.
Mislim da nam je nešto takvo potrebno. Moramo pronaći načine da raspodijelimo ogromno bogatstvo koje donosi umjetna inteligencija jer ćemo u suprotnom dobiti samo novi oblik feudalizma, ako već nismo tamo stigli.
(Pojašnjenje: Otkriće nafte na Aljasci krajem šezdesetih godina dovelo je do osnivanja državnog investicijskog fonda. Država je poznata po tome što zakonski propisuje jednake godišnje isplate dividendi svim građanima koji ispunjavaju uvjete. Te isplate su 2025. godine iznosile 1.000 dolara po osobi, a više od 600.000 ljudi imalo je pravo na njih.)
RB: Razmišljate li o ulasku u politiku?
RB: Htio sam ući u arenu nakon što sam se desetljećima držao po strani. Politika je za moć, a ideali su bezvrijedni bez stvarne moći. U tom smislu Stephen Miller je u pravu. Svrha moći je činiti dobro, koristiti ono što imate kako biste slijedili u stopama velikih moralnih predvodnika.
Ranije ste rekli da je svijet mračniji nego što ste mislili prije deset godina.
RB: To je povezano. Vjerujem da male skupine promišljenih i predanih ljudi mogu promijeniti svijet. Upravo to nam sada treba, skupine predanih ljudi koji ignoriraju "scenarij" koji su drugi napisali i koji rade ispravne stvari. Moj prijatelj koji je studirao na Oxfordu često govori o Bermudskom trokutu talenta: talentiranim mladim ljudima koji odlaze u svijet konzultiranja, financija i korporativnog prava.
To bi mogla raditi Vaša djeca jednog dana. Kako biste se tada osjećali?
RB: (smijeh) Malo razočarano, pretpostavljam. U razgovorima s mladima na Harvardu i Oxfordu vidim da su puni entuzijazma za drukčijim životom. Pročitajte samo njihova motivacijska pisma za prijem na sveučilišta, svi pričaju o borbi protiv siromaštva, velikih bolesti i sl. Međutim, po putu im se nešto dogodi i na kraju ih se brutalno usmjerava u uredske stolice. To je tužno. Imamo samo jedan život. Najbolje reagiraju na sljedeću poruku: "Niste se toliko borili da biste završili na bezveznom poslu."
.webp){kind=icon}
