Zašto u 2026. mozak postaje investicija, a ne samo zdravstvena briga?

Godinama smo pričali o brain healthu, odnosno kako zaštititi mozak od bolesti, kako ga održati aktivnim u kasnijim godinama i kako odgoditi kognitivni pad. Ipak, u 2026. godini fokus se pomiče, pa stručnjaci sada masovno debatiraju o brain wealthu, terminu koji se u poduzetničkom rječniku objašnjava kao kognitivna imovina koja se gradi desetljećima i izravno utječe na karijeru, prihode, odluke i kvalitetu života.

Moždani kapital proglašen je jednim od pet životnih trendova koji će obilježiti godinu. Ostala četiri su: digitalni minimalizam (svjesno smanjenje korištenja tehnologije i povratak analognim navikama), WI-fitness (pametne aplikacije i uređaji za poboljšanje fizičkog zdravlja), slowcations (održiva, dulja i sporija putovanja s manjim ekološkim otiskom) i glowcations (odmori usmjereni na osobnu transformaciju, opuštanje i sveobuhvatnu brigu za tijelo i um).

Naš sugovornik, Ivica Pavlov, diplomirani i licencirani psiholog i savjetnik za karijeru (GCDF), smatra da ovo nije samo još jedan wellness trend, već ozbiljna promjena u načinu na koji ćemo razmišljati o ljudskom potencijalu. Zato će se, kaže, u budućnosti brain wealth sve više smatrati jednim od ključnih resursa za individualni i društveni napredak.

Moždani kapital nije samo trend, već nova definicija moći i utjecaja. U svijetu koji postaje sve brži i glasniji, pravi luksuz možda je sposobnost da ostanemo smireni, prisutni i oštri, kaže naš sugovornik, psiholog Ivica Pavlov | Emil Novevski 

"Ovdje ne govorimo samo o inteligenciji, dobrom pamćenju ili brzom rješavanju zadataka. Riječ je o mnogo širem i dubljem konceptu koji uključuje ukupni mentalni kapacitet koji osoba gradi i nosi sa sobom tijekom cijelog života i karijere. Riječ je o kombinaciji kognitivnih, emocionalnih i psiholoških resursa koji nam omogućuju ne samo funkcioniranje, već i napredak u složenim i neizvjesnim uvjetima. Za razliku od klasične zdravstvene skrbi, koja se uglavnom fokusira na prevenciju bolesti i propadanje funkcija, brain wealth odnosi se na aktivno i svjesno akumuliranje mentalnih resursa tijekom vremena, slično izgradnji financijske ušteđevine. Ne radi se o kratkoročnim poboljšanjima, već o dugoročnoj strategiji jačanja kapaciteta za razmišljanje, učenje i donošenje odluka", ističe Pavlov.

Između ostalog, objašnjava da ovaj koncept uključuje sposobnost dubokog fokusa i koncentracije u svijetu punom prekida, psihološku stabilnost pod pritiskom, emocionalnu inteligenciju u komunikaciji i vodstvu te fleksibilnost za učenje novih vještina i prilagodbu promjenama. Posebno naglašava važnost sposobnosti dugoročnog planiranja; ne treba reagirati samo na neposredne probleme, već razmišljati o posljedicama svojih odluka nakon nekoliko godina.

Balans između strategije i reakcije ključan je za moždani kapital | Depositphotos

"Iz psihološke perspektive, brain wealth znači da osoba ima razvijene mehanizme samoregulacije: zna kada 'gurati', kada stati, kako se nositi sa stresom bez izgaranja i kako donositi odluke bez da je vodi isključivo strah ili impuls. To je razlika između reaktivnog i strateškog načina života i rada."

Baš kao što se financijski kapital ne stvara odjednom, već kroz mala, ali dosljedna ulaganja, moždani kapital se gradi kroz svakodnevne izbore koji se često čine banalnima: spavamo li dovoljno, imamo li vremena za učenje, znamo li postaviti granice, uzimamo li pauze i imamo li prostora za razmišljanje bez stalnog pritiska. "Tijekom godina, ti izbori čine ogromnu razliku u tome koliko jasno mislimo, koliko smo otporni na stres i koliko dugo možemo ostati produktivni i kreativni. U tom smislu, brain wealth nije samo koncept osobnog blagostanja, već i ekonomski faktor. Ljudi s većim moždanim kapitalom imaju veću sposobnost učenja, prekvalifikacije, inovacija i donošenja odluka koje stvaraju vrijednost, kako za sebe same, tako i za organizacije u kojima rade", kaže Pavlov.

Postaje li brain wealth novi statusni simbol među liderima i elitom?

IP: U određenom smislu, brain wealth doista postaje novi statusni simbol, ali ne na način na koji smo navikli prepoznavati simbole uspjeha. To nije nešto što se lako fotografira ili prikazuje na društvenim mrežama. Naprotiv, to je tihi oblik privilegije: sposobnost kontrole nad vlastitom pažnjom, energijom i vremenom.

Sve češće vidimo da lideri i viši profesionalci ulažu ne samo u fizičku formu ili stručno usavršavanje, već i u coaching, psihološku podršku, redizajn radnog vremena i svjesno upravljanje vlastitom energijom. Razumiju da njihov najvrjedniji resurs nije još jedan sastanak ili projekt, već sposobnost jasnog, kreativnog i dugoročnog razmišljanja. Ta ulaganja rijetko su vidljiva izvana, ali imaju ogroman utjecaj na kvalitetu odluka, stil vođenja i dugoročnu stabilnost karijere. Umjesto da stalno "gase požare", nastoje stvoriti mentalni prostor za planiranje, viziju i razvoj. U svijetu u kojem se svi hvale da su zauzeti i dostupni 24/7, pravi luksuz postaje sposobnost usporavanja, postavljanja granica i održavanja mentalne jasnoće. Upravo ta jasnoća, a ne vanjski sjaj, sve više definira novi koncept uspjeha i prestiža.

Mentalni kapital je pravi ekonomski resurs. Izravno utječe na to koje projekte prihvaćamo, kada mijenjamo posao, kako pregovaramo o plaći, kako ulažemo i kako upravljamo svojom karijerom | Depositphotos

Zašto mentalni kapital postaje ključni resurs?

IP: Zato što današnja ekonomija sve manje ovisi o fizičkom radu, a sve više o odlukama, pažnji i prilagodbi. Većina profesija danas ne zahtijeva samo "naporan rad", već obradu velikih količina informacija, procjenu rizika i reagiranje na stalne promjene tržišta, tehnologije i organizacijskih struktura. U tom kontekstu, uspjeh sve više ovisi o tome koliko dobro osoba može filtrirati ono što je zaista važno, koliko dobro može ostati mirna i racionalna pod pritiskom te koliko je sposobna razmišljati ne samo o sljedećem koraku, već i o posljedicama u sljedećih nekoliko mjeseci ili godina. To su kognitivne i psihološke vještine, a ne samo tehničke vještine.

Problem je što se te vještine najbrže narušavaju kada smo pod kroničnim stresom. Psihološka i neurološka istraživanja pokazuju da dugotrajni stres prebacuje mozak u način rada "preživljavanja", gdje dominiraju impulzivne reakcije, kratkoročno razmišljanje i izbjegavanje rizika ili, obrnuto, preuzimanje neopreznih rizika. U takvom stanju čak i vrlo inteligentne i iskusne osobe donose slabije odluke. Stoga mentalni kapital nije luksuz ili nešto što je važno samo za osobnu dobrobit, već pravi ekonomski resurs. Izravno utječe na to koje projekte prihvaćamo, kada mijenjamo posao, kako pregovaramo o plaći, kako ulažemo i kako upravljamo svojim karijerama. Ljudi s boljom samoregulacijom i višom razinom psihološke stabilnosti vjerojatnije će donositi dosljedne, promišljene i dugoročno profitabilne odluke, umjesto da impulzivno reagiraju na kratkoročni pritisak. Na taj način, moždani kapital postaje izravni pokretač financijskog kapitala. On određuje ne samo koliko radimo, već i koliko pametno radimo, kako iskorištavamo prilike i koliko dugo možemo ostati relevantni i produktivni na tržištu rada. U gospodarstvu koje se mijenja brže nego ikad, sposobnost stabilnog i fleksibilnog razmišljanja postaje jedan od najvrjednijih resursa koje imamo.

Pravo ulaganje u mozak ne znači raditi više, već pametnije | Depositphotos

Kako investirati u mozak bez rizika od burnouta?

IP: Ovo je možda najkritičnije pitanje kada govorimo o brain wealthu jer mnogi ljudi nesvjesno brkaju ulaganje u vlastiti razvoj sa stalnim pomicanjem vlastitih granica. U kulturi koja slavi zauzetost i prekovremeni rad, lako je povjerovati da što više radimo, to više ulažemo u sebe. Psihologija, međutim, pokazuje suprotno: mozak se najbolje razvija ne u stanju stalnog pritiska, već u uvjetima pametnog doziranja truda i oporavka. Iz psihološke i neurološke perspektive, učenje, kreativnost i dobro donošenje odluka događaju se kada živčani sustav ima sposobnost "resetiranja".

Zdravo ulaganje u mozak podrazumijeva ritam, razdoblja usredotočenog rada nakon kojih slijede odgovarajuća razdoblja odmora. Ne radi se samo o odmorima na kraju godine, već o mikropauzama tijekom dana, kvalitetnom snu, tjelesnoj aktivnosti i vremenu bez ekrana, kada mozak može obraditi i "sortirati" informacije. Upravo tijekom tih razdoblja pauze učvršćuju se nove vještine i poboljšavaju vještine rješavanja problema. Osjećaj kontrole nad vlastitim vremenom jednako je važan. Ljudi koji stalno reagiraju na tuđe prioritete i rokove imaju znatno veći rizik od izgaranja, bez obzira na to koliko su motivirani.

Ulaganje u svoj mozak također znači učenje kako postaviti granice, kako reći "ne" i kako organizirati svoj dan prema svojoj mentalnoj energiji, a ne samo prema svom kalendaru. Treći ključni element je smisao. Burnout se najčešće ne javlja kod ljudi koji naporno rade, već kod onih koji naporno rade bez osjećaja da ono što rade negdje vodi. Kada ne postoji jasna veza između truda i osobnog razvoja, motivacija se polako pretvara u iscrpljenost.

Zato pravo ulaganje u mozak ne znači raditi više, već pametnije. Izgradnja sustava rada i života koji nam omogućava ne samo da izdržimo, već i da rastemo, mentalno, profesionalno i osobno, bez ugrožavanja zdravlja i dugoročne sposobnosti funkcioniranja.

Koje navike uspješni ljudi sustavno primjenjuju?

IP: Navike koje stvaraju uspješne i otporne profesionalce često nisu spektakularne ili medijski vidljive. Nisu to "trendovi" društvenih mreža ili kratkoročni trikovi za produktivnost. To su tihi, dosljedni i sustavni postupci koji tijekom godina akumuliraju ogromnu vrijednost u obliku moždanog kapitala.

Jedna od najvažnijih praksi je redovito čitanje i učenje izvan neposrednih zadataka i obveza. Uspješni ljudi svakodnevno ulažu vrijeme u proširivanje svog znanja, bilo da je to u njihovom neposrednom području rada ili ne. Čitaju knjige, stručne tekstove, istraživanja i materijale koji ih potiču na šire razmišljanje i razvoj novih perspektiva. To ne samo da povećava stručnost, već i trenira mentalnu fleksibilnost i kreativno rješavanje problema.

Još jedan ključni element je vođenje osobnih bilješki i promišljanje o donesenim odlukama i pogreškama. Umjesto da se oslanjaju isključivo na pamćenje ili instinkt, uspješni ljudi sustavno bilježe što je funkcioniralo, što nije, i razmišljaju zašto. Ovaj proces meta-refleksije omogućuje im da uče iz vlastitog iskustva i izbjegnu ponavljanje istih pogrešaka, što s vremenom povećava sposobnost racionalnog i strateškog razmišljanja.

Umjesto da zadatke dovršavaju nasumično ili prema kalendaru, oni organiziraju posao tako da su najteži i najkreativniji zadaci kada je um najoštriji i najfokusiraniji. Lakši ili administrativni zadaci ostavljaju se za trenutke manje koncentracije. To omogućuje maksimalnu produktivnost bez nepotrebnog trošenja energije, što štiti moždani kapital od izgaranja.

Konačno, mnogi uspješni profesionalci rade s profesionalcima: trenerima, mentorima ili psiholozima. Ti stručnjaci im pomažu da vide vanjsku sliku, identificiraju slijepe točke i razviju strategije za mentalni razvoj. Uz pomoć ovih stručnjaka ljudi uče kako upravljati stresom, donositi bolje odluke i razvijati otpornost na svakodnevni pritisak.

Sve ove prakse mogu se same po sebi činiti jednostavnima ili dosadnima, ali njihov učinak tijekom godina je ogroman: veća samosvijest, bolje upravljanje stresom, oštriji i fleksibilniji um te dugoročno povećanje moždanog kapitala. To je "tiha" moć: rezultati nisu uvijek vidljivi izvana, ali oni su ono što razlikuje um uspješnih ljudi od prosjeka i priprema ih za složene izazove karijere i života.

Koje rutine troše, a koje grade moždano bogatstvo?

IP: Bogatstvo mozga ne gradi se samo čitanjem i učenjem. Svakodnevne navike, način na koji koristimo svoje vrijeme i tijelo te način na koji reagiramo na stres izravno utječu na naš kognitivni i emocionalni kapacitet.

Neki od najvećih "potrošača" moždanog kapitala često su neprimjetni, ali njihovi se učinci akumuliraju tijekom godina. Kronični nedostatak sna možda je najizravniji i najmoćniji faktor. Kada spavamo manje nego što je potrebno, mozak ne može obraditi informacije, konsolidirati sjećanja i psihološki se "ponovno pokrenuti". Kao rezultat toga, fokus slabi, kreativnost opada, a reakcije postaju impulzivne.

Stalna dostupnost i prekidi, posebno putem e-pošte, SMS poruka ili stalnog multitaskinga, iscrpljuju sposobnost za dugotrajni fokus. Mozak se prebacuje sa zadatka na zadatak, što stvara osjećaj kaosa i povećava emocionalnu reaktivnost. Rad bez prioriteta (obveze bez jasnog reda ili smisla) prisiljava mozak da stalno troši energiju na upravljanje hitnim slučajevima, umjesto na strateško razmišljanje i kreativnost.

Depositphotos

S druge strane, postoje navike koje izravno grade bogatstvo mozga i jačaju mentalni kapital. Redoviti san i stabilan dnevni ritam omogućuju mozgu da se obnovi, učvrsti sjećanja i regulira emocionalnu ravnotežu. Tjelesna aktivnost, posebno aerobne i koordinacijske vježbe, izravno stimulira mozak: poboljšava cirkulaciju, povećava proizvodnju neurotransmitera povezanih s koncentracijom i pamćenjem te smanjuje napetost.

Učenje novih vještina, bilo jezičnih, glazbenih ili tehničkih, stalno izaziva mozak i stvara nove neuronske veze. To održava kognitivnu fleksibilnost i sposobnost prilagodbe promjenjivim situacijama. U konačnici, razvoj emocionalne inteligencije i komunikacijskih vještina omogućuje mozgu da upravlja vlastitim reakcijama i međuljudskim interakcijama, smanjujući stres i sukobe. To gradi psihološku stabilnost i dugovječnost kognitivnih resursa.

Bogatstvo mozga gradi se kada tijelo i psiha rade u skladu, a ne kada se mozak stalno bori ili prilagođava stresu. To znači da intelektualne aktivnosti, briga o tijelu, san i emocionalna regulacija nisu neovisni elementi, već integrirani sustav koji stvara stvarnu kognitivnu moć. Drugim riječima, moždani kapital nije samo rezultat onoga što učimo, već i načina na koji živimo i koliko svjesno upravljamo energijom i pažnjom, a ne samo vremenom.

Već nekoliko godina živite i radite u Mariboru. Koja je razlika između Makedonije i Slovenije u pristupu i razvoju karijernog savjetovanja?

IP: U zemljama poput Slovenije, savjetovanje o karijeri češće je uključeno u sam sustav, od obrazovanja do korporativnog razvoja. Ljudima se relativno rano pruža podrška da prepoznaju vlastite talente, vrijednosti i stil rada te da planiraju kako se kretati kroz različite faze karijere. Karijera se ne promatra samo kao odgovor na tržište rada, već kao proces psihološkog i profesionalnog razvoja koji zahtijeva usmjeravanje, korekciju, a ponekad i hrabre promjene. Ovaj pristup stvara veću spremnost za prekvalifikaciju, učenje novih vještina i promjenu karijere bez osjećaja osobnog poraza. Umjesto da čekaju da ih kriza prisili na promjenu, ljudi će vjerojatnije donositi proaktivne odluke, dok još imaju mentalnu i emocionalnu energiju za njihovu provedbu.

Moždani kapital nije samo rezultat onoga što učimo, već i kako živimo i koliko svjesno upravljamo energijom, pažnjom, vremenom | Depositphotos

U Makedoniji, s druge strane, dominira drugačija logika. Karijere se često grade na temelju potreba, a ne dugoročne strategije. Kultura "snađi se i izdrži" stvara ljude koji su izuzetno fleksibilni i sposobni funkcionirati u teškim uvjetima, ali istovremeno rijetko imaju prostora zastati i razmisliti odgovara li im put kojim idu. Psihološka podrška u profesionalnom kontekstu još uvijek se često doživljava kao luksuz ili nešto što se koristi samo kada dođe do ozbiljnog burnouta. Kao rezultat toga, mnoge odluke o karijeri donose se u stanju kroničnog umora, financijskog pritiska i straha od promjena, kombinacija koja rijetko dovodi do optimalnih dugoročnih izbora.

Iz perspektive "moždane imovine", ta je razlika ključna.

To ima šire posljedice. Kada je veliki dio radne snage psihički preopterećen, društvo gubi svoj potencijal za poduzetništvo, kreativne industrije i dugoročna ulaganja u znanje. Moždani kapital se troši brže nego što se obnavlja. Psihologija i savjetovanje o karijeri ovdje igraju ulogu sličnu financijskom planiranju. Oni ne jamče uspjeh, ali uvelike povećavaju vjerojatnost da će ljudi donositi održive odluke, ne samo u sljedećoj godini, već za deset ili dvadeset godina. Ljudi s većom samosviješću bolje upravljaju rizikom, lakše prepoznaju kada je vrijeme za promjenu i rjeđe ulaze u cikluse ekstremne iscrpljenosti.

Zato, kada govorimo o razlikama između Makedonije i Slovenije, ne govorimo o razlikama u inteligenciji ili radnoj etici. Govorimo o razlici u tome koliko sustav podržava ljude da razvijaju i štite svoje mentalne sposobnosti tijekom cijele karijere. Tamo gdje takva podrška postoji, moždani resursi se akumuliraju. Tamo gdje je nema, moždani resursi se troše brže nego što se obnavljaju. U kontekstu 2026. godine i nadalje, ovo pitanje postaje sve važnije. Ako želimo konkurentna gospodarstva i ljude koji rade dulje i bolje, onda ulaganje u psihologiju i razvoj karijere nije društveni trošak, već strateško ulaganje u najvrjedniji resurs koji imamo - ljudski um.