Nakon smrti pape Franje, kardinali iz cijelog svijeta okupit će se na papinskoj konklavi, strogo čuvanom skupu na kojem se u tišini i molitvi bira novi papa. Obično se nakon smrti pape poštuje razdoblje žalosti od devet dana prije nego što izborni proces može započeti.
Zbor kardinala čine biskupi i vatikanski dužnosnici iz cijelog svijeta koje su imenovali prethodni pape. Svako imenovanje ima velik značaj jer može utjecati na stavove zbora o mnogim pitanjima, a time i na podrijetlo i uvjerenja budućeg pape. Prema kanonskom pravu, konklava načelno može imati najviše 120 članova, a pravo glasa imaju samo kardinali mlađi od 80 godina. Papa Franjo je u prosincu 2024. imenovao 21 novog kardinala, čime je broj članova premašio 130.
Rasprave i četiri kruga glasovanja odvijaju se svakoga dana sve dok jedan kandidat, u pravilu jedan od prisutnih kardinala, ne dobije dvotrećinsku većinu glasova. Sikstinska kapela još je 1878. određena kao stalno mjesto održavanja konklava. Tijekom konklave kardinali borave u rezidenciji Svete Marte unutar Vatikana, bez pristupa elektroničkim uređajima i bez mogućnosti komunikacije s vanjskim svijetom, dok svakodnevno odlaze u kapelu na glasovanje.
Taj proces, poznat kao konklava, inspirirao je knjigu neoliberalne fikcije Conclave iz pera agnostika Roberta Harrisa iz 2016. koja je poslužila kao temelj za scenarij trilera Konklava (Conclave) iz 2024. u režiji progresivnog protestanta Edwarda Bergera, s tradicionalnim protestantom Ralphom Fiennesom u glavnoj ulozi. Zapažene uloge ostvarili su i Stanley Tucci, Isabella Rossellini te Carlos Diehz.
Fiennes je bio nominiran za Oscara za glavnu mušku ulogu | Depositphotos
Konklava je premijerno prikazana na Telluride Film Festivalu i ostvarila je velik uspjeh s prihodom od 116,4 milijuna dolara na produkcijski budžet od 20 milijuna dolara. Osvojila je Oscara za najbolji prilagođeni scenarij. Fiennes je bio nominiran za Oscara za glavnu mušku ulogu, no osvojio ju je Adrien Brody.
Film tvrdi da otvara vrata jednog od najtajanstvenijih procesa današnjice. U suštini fikcionalan, pruža napet, atmosferičan i intiman pogled u srce tog fikcionalnog Vatikana, gdje se vjera, politika, ambicija i tajne sudaraju iza zatvorenih vrata.
Glavni lik Thomas Laurens, kojeg maestralno tumači Fiennes, vodi konklavu. Kao istinski vjernik i bivši državni tajnik Vatikana, svoju zadaću shvaća vrlo ozbiljno, dok istovremeno pokušava razotkriti intrige i istine presudne za konačnu odluku. Kroz atmosferične scene i impresivne prikaze unutrašnjosti Sikstinske kapele, film dočarava njegove moralne dileme i teret odgovornosti dok se suočava sa sumnjama koje prijete narušiti njegovu vjeru u sustav za koji vjeruje da bi trebao odražavati Božansku volju.
Postupak glasovanja i u filmu i u stvarnosti vrlo je striktan: ako nitko ne osvoji potrebnu većinu, listići se spaljuju u peći uz dodatak kemikalija koje proizvode crni dim. Kad se postigne dogovor, zadnji listići sagorijevaju bez kemikalija tako da je dim bijeli, što je znak svijetu da je novi papa izabran. Između tih trenutaka, u filmu se otkrivaju osobne ambicije, političke igre i velika tajna koja bi mogla promijeniti tijek izbora. Konklava ne dramatizira samo proceduru, dvotrećinsku većinu, dimne signale, zatvaranje vrata, već prikazuje unutarnje dileme svakog pojedinca koji mora birati između odanosti, istine i vjere.
Film nam poručuje da se iza svake velike institucije nalaze ljudi sa svojim slabostima, vjerom, strahovima i često preteškim teretom odluka. U svijetu gdje povjerenje u autoritete opada, film postavlja brojna pitanja, među ostalim i to može li institucija biti sveta ako je ne vode sveti ljudi?
Univerzalni sud (Il Giudizio Universale) Michelangela Buonarrotija iz 1541. u Sikstinskoj kapeli | Depositphotos
Predviđanja tko bi mogao postati sljedeći poglavar 1,4 milijarde katolika diljem svijeta uvijek su nezahvalna. U teoriji, svaki kršteni katolik i muškarac može postati papa.
Taj je proces već ranije bio inspiracija popularnoj neoliberalnoj kulturi, od filma Pope Joan iz 1972. s Liv Ullmann, do istoimenog filma iz 2009. i Joan the Pope iz 2016. Prema srednjovjekovnoj legendi, papa Ivana bila je žena koja se, prerušena u muškarca, uspela kroz crkvenu hijerarhiju i postala papa u 9. stoljeću, navodno kao Ivan VIII. Povijesni izvori tu priču danas s pravom smatraju legendom, ali ponovno živi jer otvara pomodna pitanja o moći, spolu i institucijama. Film Konklava nudi vlastitu interpretaciju trenutačno modernog pitanja rodne ravnopravnosti unutar Crkve, tiho, ali nesuptilno i nezgrapno postavljajući pitanje tko ima pravo nositi božanski autoritet.
Stvaranje Adama (Creazione di Adamo) Michelangela Buonarrotija iz 1512. (detalj) u Sikstinskoj kapeli | Depositphotos
U stvarnosti zasad nema jasnog favorita. Mnogi analitičari smatraju da će novi papa vjerojatno nastaviti reformski put koji je započeo Franjo, ali će također morati balansirati između različitih struja unutar Crkve. Za konzervativni dio Crkve, često se spominje Péter Erdő, mađarski kardinal i ostrogonsko-budimpeštanski nadbiskup.
Među liberalnijim imenima često se navodi kardinal Luis Antonio Tagle s Filipina, poznat kao "azijski Franjo", zbog svoje vedrine i progresivnih stavova. Ako bi bio izabran, postao bi prvi žuti azijski papa. Odrastao je skromno, bez klime i televizora, a ni kao biskup nije koristio službeni automobil. Ipak, sa 67 godina, neki smatraju da mu je dob prepreka jer bi mogao dugo ostati na funkciji i time utjecati na buduće izbore.
U igri je i Pietro Parolin, aktualni državni tajnik Vatikana, svojevrsni premijer Svete Stolice. Njegova uloga u diplomatskim naporima tijekom rata u Ukrajini dodatno mu je povećala ugled, no njegovo ime pojavljuje se i u dokumentima istrage povezane s kupnjom luksuzne nekretnine u Londonu 2018. godine. Iako nije optužen, afera je bacila sjenu na njegov ugled.
Suđenje u kojem je bivši državni tajnik kardinal Angelo Becciu zbog malverzacija osuđen na pet i pol godina zatvora bacilo je sjenu na kardinala Parolina, jer se njegovo ime često spominjalo u dokumentima, svjedočenjima i kritikama vezanima uz nadzor nad transakcijama.
Od novog pape mediji očekuju učinkoviti odgovori na pitanja siromaštva, korupcije, građanskih ratova, ali i klimatskih promjena | Depositphotos
Među liberalnijim kandidatima je i kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça s portugalskog otoka Madeire, kojeg je Franjo postavio za pročelnika za kulturu i obrazovanje.
Kardinal Matteo Zuppi, nadbiskup Bologne, još je jedan liberalni talijanski kandidat. Progresivan je i bio blizak preminulom papi.
Iz Europe se još spominje kardinal Mario Grech s Malte, glavni tajnik Sinode biskupa. Smatra se mogućim kompromisnim kandidatom.
Izvan Europe, često se spominje kardinal Peter Turkson iz Gane, bivši Franjin savjetnik za pitanja klimatskih promjena i socijalne pravde. Ako bi bio izabran, bio bi prvi crni afrički papa.
Još jedan afrički kandidat je kardinal Robert Sarah iz Gvineje, poznat po svojim kritikama rodne ideologije i islamskog radikalizma koje su mu, iako zapravo u skladu s doktrinom, u medijima zavrijedile etiketu tradicionalista. Iako još nema jasnog favorita, mnogi nagađaju da bi novi papa mogao doći iz tzv. globalnog juga, s obzirom na to da su pitanja kojima se ti kandidati bave (siromaštvo, korupcija, građanski ratovi, klimatske promjene) u fokusu današnjih medija.
Inače, riječ konklava dolazi od latinskog cum clavis (s ključem), što naznačuje kako su kardinali doslovno zaključani dok ne izaberu novog papu. Vjernici se okupljaju na Trgu svetog Petra kako bi promatrali dimne signale i saznali tko će biti njihov novi duhovni vođa.
Najduža konklava u povijesti održana je u Viterbu, nakon smrti pape Klementa IV., i trajala je od 1268. do 1271. godine. Frustrirani građani tada su skinuli krov s papinske palače i kardinalima davali samo kruh i vodu kako bi ih natjerali da donesu odluku. Na kraju im je bilo zabranjeno napustiti prostor dok ne izaberu novog papu.
.webp){kind=icon}
