Muzej prekinutih veza prikuplja relikvije propalih ljubavi i u Beogradu

Zagrebački muzej neobičnog koncepta i Beograđanima je pružio priliku da svoje priče o ljubavi i prekidima podijele s publikom u regiji i svijetu. Riječ je o Muzeju prekinutih veza koji ima više od 3500 tisuća predmeta i priča o prošlim vezama, ljubavi i povezivanju.

Naime, od 13. svibnja do 3. lipnja, Beograđani mogu donijeti predmete koji za njih imaju emocionalno značenje. Natječaj za prikupljanje predmeta raspisao je beogradski Kulturni centar Grad u suorganizaciji s Muzejom prekinutih veza, a izložba će biti održana u Beogradu, u nekadašnjem restoranu "Peking" od 28. lipnja do 28. rujna.

Osim toga, sve će donacije postati dio zbirke Muzeja prekinutih veza i imat će priliku postati i dio stalnog postava u Muzeju u Zagrebu i diljem svijeta. Svima koji doniraju predmete jamči se anonimnost, ali moraju imati na umu to da te predmete neće moći preuzeti natrag.

Iako postoji samo jedan takav muzej, koji se nalazi u glavnom gradu Hrvatske, Muzej prekinutih veza često ima gostujuće izložbe. Već je jednom posjetio Beograd, a priče o prekidima već ste mogli vidjeti diljem svijeta – od Amerike, Kine, Južne Afrike pa sve do Australije.

"Svaka gostujuća izložba je drugačija, sastoji se od dijela lokalnih priča i radova koje donosimo iz našeg fundusa u kojemu je trenutno više od 3500 predmeta. Iz iskustva gostujućih izložbi možemo reći da niti jedan grad nije isti, ponekad ni isti grad nakon nekog vremena nije isti. Ovisno o tome što dobijemo u Beogradu, odlučit ćemo što ćemo donijeti iz arhive. Priče ponekad znaju biti jako teške, pa pokušamo donijeti nešto optimističnije, ili pak mladenačke pa ih spojimo s onima gdje ljudi imaju više životnog iskustva. Teško je reći da nešto tražimo određeno, više volimo biti iznenađeni, a i nakon 18 godina s ovim projektom to se redovito događa”, rekao je za Bloomberg Adriju Dražen Grubišić, jedan od osnivača Muzeja prekinutih veza.

 

Sanja Bistričić/Muzej prekinutih veza

Prošli put je muzej gostovao u Beogradu prije 16 godina, a Grubišić kaže kako se sjeća da je publika sjajno reagirala i kako su tada dobili neke priče i predmete koje su redovno izlagali diljem svijeta i koji su završili u zagrebačkom postavu. 

Sada se ponovo otvara prilika onima koji žele donirati predmete i tako dobiti priliku da tisućama ljudi ispričaju svoju priču. Muzej je prošle godineimao više od 120.000 posjetitelja, a osim stalnog postava u Zagrebu već 16 godina ima svjetske izložbene turneje.

Ana Opalić/Muzej prekinutih veza

"Muzej u Zagrebu je među najposjećenijima i ove godine pripremamo preuređenje i novi postav. Planova uvijek ima, a sve ovisti o tome koji se uspiju realizirati. Trenutno radimo na otvaranju podružnice na Tajlandu, koja će vjerovatno biti otvorena ove godine. Surađujemo s nekim sveučilištima u Americi, s raznim institutima po svijetu, ali mali smo tim i nije lako stići sve što želimo", komentira Grubišić.

Glavna misija muzeja je povezati ljude širom svijeta kroz priče o ljubavi i gubitku te uspostavi vezu s publikom i zajednicom. Njihova zbirka predmeta s emotivnom vrijednošću i zbirke uspomena stalno rastu, a sve to prate anonimne priče.

Muzej je pun neobičnih predmeta - od sjekira, tablica, dredova, glačala i mnogih drugih predmeta koje je na prvu teško povezati s ljubavnom vezom. Ipak, kada pročitate njihove priče, kockice se poslože.

Ispod površine se uvijek krije nešto više

Zašto je neko muzeju donirao sušilo za kosu ili pakiranje tableta za gastritis? Ljudi čuvaju najrazličitije predmete - od biološkog materijala za kloniranje osobe s kojom su bili, do broja dva koji ih podsjeća na to da su nekad nekome bili na drugom mjestu. Netko je sačuvao igračku psa svog bivšeg jer je taj pas "za sobom ostavljao više tragova nego on", do "glupog" frizbija koji je neko dobio kao poklon za drugu godišnjicu veze. Ovaj muzej krije mnogo interesantnih, srcedrapajućih, pa i nevjerojatnih priča.

Donosimo samo neke od predmeta koji su dio kolekcije Muzeja prekinutih veza, a više priča možete čitati u Zagrebu ili Beogradu.

Proust

Ana Opalić/Muzej prekinutih veza

"Ove izlizane, pijeskom umrljane knjige simbol su duge ljubavne veze koja je nedavno prekinuta. Ubrzo nakon što sam se oženio, postali smo ovisni o čitanju Prousta – čitao sam joj roman naglas, posebno kad smo bili na odmoru. Većinu toga čitali smo tijekom ljeta na otoku Tavira u Algarveu, kamo smo stalno odlazili - izašli bismo na izolirani pješčani dio, izgradili sklonište od drva, bambusa i svilenih saronga i izgubili se u hipnotičkoj prozi, dok se u pozadini čuo zvuk atlantskih valova. I dalje mislim da je to najbolji način da uživate u Proustu - ući u pripovjedačevu glavu i osjetiti kako se njegove opsesije vrte u krug, i iz knjige dobiti urnebesnu komediju koja izaziva smijeh - iako nije baš praktično jer je trebao veći dio desetljeća da se sve pročita! Zvuči kao čudna, štreberska navika, ali razvila se postupno, a nekim ljetima činilo se kao da smo u nekakvom ljubavnom trokutu, s Proustom kao smiješnom, neurotičnom trećom stranom, briljantnom u tumačenju teme ljubavi - iako ga ja seksa uvijek zaobilazio. Možda je simbolično i to što mi, za razliku od Prousta, nikad nismo došli do kraja - zadnjih 200-tinjak stranica nikada nismo pročitali, a one stoje u kuverti, otrgnute iz posljednjeg sveska da nam bude lakša prtljaga."

Medenjak

Ana Opalić/Muzej prekinutih veza

"Upoznali smo se usred Oktoberfesta. Ja sam iz Amerike i bavim se diplomacijom, on je dečko iz Liverpoola koji radi u financijama u Londonu. Lako smo se povezali i pustili naše prijatelje kako bi neko vrijeme proveli sami. Čim smo izašli iz biergarten šatora počeli smo se smijati kao djeca, otišli smo se voziti, igrali smo se, pjevali i stvarno smo se povezali. Nisam željela vezu na daljinu. Ali poslije mnogo uvjeravanja sam popustila i razmijenili smo kontakte. Nekoliko dana kasnije dobila sam poruku: "Stephanie, teško mi je reći ti ovo, ali pošto si ti sjajna djevojka, možemo li prekinuti 'prijateljstvo', molim te? Istina je da sam zaručen, imam dvoje djece i da prolazim kroz težak period, ali znam duboko u srcu da je volim i da želim da se potrudim oko toga, a imati dobru slobodnu 'prijateljicu' samo će otežati stvari u mojoj glavi. Hvala ti puno na lijepo provedenom vremenu, zauvijek ću ga pamtiti, nemoj me zvati telefonom i nemoj mi slati poruke jer se bojim da bi to samo izazvalo probleme. Želim ti lijep život. P."

Sjekira

Ana Opalić/Muzej prekinutih veza

"Ona je bila prva žena koju sam pustila da se useli kod mene. Svi moji prijatelji su mislili da se moram naučiti otvoriti ljudima. Nekoliko mjeseci nakon što se uselila, saznala sam da moram otputovati u SAD. Nije mogla ići sa mnom. Na aerodromu smo se oprostile u suzama, a ona me uvjeravala da neće moći preživjeti tri tjedna bez mene. Vratila sam se nakon tri tjedna, a ona je rekla: "Zaljubila sam se u nekog drugog. Znam je samo četiri dana, ali znam da mi ona može pružiti sve što ti ne možeš." Bila sam šokirana i pitala sam je za njene planove oko našeg zajedničkog života. Sutradan još nije imala odgovor, pa sam je izbacila. Odmah je otišla na odmor sa svojom novom djevojkom, dok je njezin namještaj ostao kod mene. Nisam znala što da radim sa svojim bijesom, pa sam na kraju kupila ovu sjekiru da izbacim frustraciju iz sebe i da joj pokažem bar mali osjećaj gubitka – koji očigledno nije imala nakon našeg prekida. U 14 dana njezinog odmora, svaki dan sam sjekirom cijepala po jedan komad namještaja. Ostatke sam čuvala kao izraz svog unutrašnjeg stanja. Kako se njezina soba punila isjeckanim namještajem koji je oslikavao moju dušu, ja sam se osjećala sve bolje. Dva tjedna nakon što je otišla, vratila se po namještaj. Bio je uredno poredan na male hrpe. Pokupila je to smeće i napustila moj stan zauvijek. Sjekiru sam pretvorila u terapijski instrument."