Čak polovica globalne proizvodnje vinskog grožđa uzgaja se u vinskim regionima u samo četiri zemlje – Francuskoj, Italiji, SAD i Španjolskoj. Potom slijedi Balkan kao peta najveća vinska regija. U svijetu postoji više od 10.000 vinskih sorti grožđa, ali se samo desetak koristi za masovnu proizvodnju i uživa svjetsku reputaciju.
Jedna od najpopularnijih sorti crnog grožđa je cabernet sauvignon zbog svoje tamne, bogate arome, a često se služi uz crveno meso. Merlot je, pak, poznat po svom mekanom okusu i idealan je za ljubitelje suhih vina. Pinot noir ima elegantnu i voćnu notu, dok je chardonnay savršen uz ribu ili odabrane sireve zbog svog kremastog ukusa.
I u Adria regiji, kada je ovaj biznis u pitanju, prepoznatljivost jedne zemlje gradi se upravo kroz autohtone lokalne sorte. Svaki turist želi probati nešto jedinstveno i karakteristično za podneblje, pa se mnoge zaboravljene i nepravedno marginalizirane sorte iznenada vraćaju u život.
Među njima je i jedina makedonska autohtona sorta grožđa – stanušina. Da je ponovo na cijeni, potvrđuje i Ivana Simjanovska, međunarodna sutkinja za nepjenušava vina. Prema njenim riječima, ova vrsta konačno zauzima zasluženo mjesto, iako u fokusu i dalje ostaje vranac.
Ivana Simjanovska međunarodna je sutkinja za nepjenušava vina. | Foto: Kristina Nanović
Simjanovska je za Bloomberg Adriu sastavila listu najpopularnijih sorti grožđa u regiji. Pored prokupca, koji sve više ulazi na međunarodnu vinsku scenu, iz Srbije izdvaja još dvije vinske sorte – sedušu i silu.
"Iz Hrvatske su to plavac mali, pošip, grk i maraština. Za Crnu Goru najvažnija sorta ostaje vranac, koji potječe iz te zemlje, dok iz Bosne i Hercegovine dolazi žilavka", kaže Simjanovska.
Riječ je uglavnom o autohtonim sortama crvenog i bijelog grožđa, za koje interes sve više raste, a vina proizvedena od njih bilježe uspjeh na međunarodnim natjecanjima.
Sila
Sila je hibridna sorta nastala križanjem kevidinke i chardonnaya na Institutu u Sremskim Karlovcima. Službeno je priznata 1988. godine, a ime je dobila po inicijalima autora Sime Lazića. Njena ključna prednost je visoka plodnost, što rezultira velikim prinosima. Vino od sile služi se rashlađeno na 10–12°C i najbolje je ako se u njemu uživa uz hladna predjela, bijelo meso i ribu.
Vinograd u Srbiji | Depositphotos
Stanušina
Ova sorta uzgaja se isključivo u Makedoniji, pretežno u tikveškoj regiji. Stručnjaci ističu njen jedinstveni genetski profil i otpornost na sušu i bolesti, što je čini pogodnom za uzgoj. Daje kvalitetan prinos bez potrebe za navodnjavanjem. Vina proizvedena od stanušine imaju srednju jačinu i idealna su za konzumaciju na 10–16°C. Praznik su za nepca kada se upare sa bijelim i žutim sirevima, laganim kremastim desertima, orašastim plodovima i salatama.
Želiš li upoznati jedan narod, sjedi za njegov stol i pij njegovo vino, kaže talijanska poslovica. Mi bismo dodali i hranu... | Depositphotos
Plavac mali
Najznačajnija autohtona sorta u Hrvatskoj, najviše uzgajana u Dalmaciji. Odlikuje se aromama kupine, trešnje, papra i začina. Prinos nije velik, ali vina imaju intenzivnu rubin boju i bogatu koncentraciju. Odlično se uparuju sa mesnim specijalitetima i začinjenim ribljim jelima.
Vinograd s kojeg se pruža pogled na Velebit, Hrvatska | Depositphotos
Grk
Grk je još jedna autohtona sorta, ovog puta u pitanju je bijelo grožđe, koje raste na pjeskovitom tlu u selu Lumbarda na otoku Korčula. Vino dobiveno od ove sorte je suho, bogatog i zaokruženog ukusa, s blagom gorčinom na kraju. Nije lako za uzgoj jer ima isključivo ženske cvjetove, pa prilikom oprašivanja zavisi od drugih sorti, zbog čega se najčešće sadi uz plavac mali ili rukatac. Ovo jedinstveno vino servira se rashlađeno na oko 12 stupnjeva kao aperitiv. Njegova svježina savršeno odgovara jelima od morskih plodova, salatama, hladnim jelima i svinjskom fileu.
Bijela sorta grožđa, najzastupljenija u okolini Mostara, ali je prisutna i u drugim dijelovima regije. Vina od ove sorte imaju zelenkasto-žutu boju i note oraha i citrusa. Poslužuju se na 10–12°C a radost su za sve hedoniste uz morske plodove, tjestenine, bijelo meso, sireve i deserte.
Simjanovska je bila sutkinja na "Wine Vision by Open Balkan" u Beogradu, a sljedeće natjecanje na kojem će ocjenjivati je "Mundus Vini" u Njemačkoj, u Neustatdt, krajem veljače.
Objašnjava da su pri ocjenjivanju vina najvažna tri aspekta – vizualni izgled, aroma i, naravno, okus.
Lumbarda na ostrvu Korčula u Hrvatskoj idealan je teren za sortu bijelog aperitivnog vina, od sorte grk | Depositphotos
Žilavka
Žilavka je najzastupljenija u okolici Mostara | Depositphotos
Ocjenjivanje vina – što je najvažnije?
Vinski suci na slijepo moraju prepoznati regiju odakle dolazi sorta grožđa prilikom ocjenjivanja | Depositphotos
Kada se saberu ocjene iz svake kategorije, dobija se konačna ocjena, iako, kako kaže, proces nije tako jednostavan kao što zvuči. Ocjenjivanje se vrši naslijepo, pa suci moraju sami prepoznati sortu i regiju iz koje vino potječe prije nego što ga ocjene. S ovih natjecanja makedonske vinarije se često vraćaju sa medaljama, kaže naša sugovornica.
"Vina od vranca su svugdje u fokusu, a monovarijetetna i blend vina s vrancem su među najnagrađivanijima", otkriva Simjanovska.
.webp){kind=icon}
