Unilever, vlasnik brendova poput Hellmann's majoneze i sladoleda Magnum, sada govori investitorima koliko je njegova hrana zdrava – ili nezdrava – što je temeljeno ne samo na vlastitim kriterijima, već i na kriterijima šest službeno priznatih modela prehrane.
Ovaj div robe široke potrošnje podvrgnuo je svoju paletu proizvoda široj kontroli nakon što je ShareAction, dobrotvorna organizacija koja se bavi odgovornim investicijama, uspjela uvjeriti tvrtku da izvještava o ovim parametrima. Unileverova konkurencija to još uvijek nije počela činiti.
"Unilever je napravio hrabar korak naprijed time što je objavio koliko su im zdravi proizvodi u odnosu na priznate metrike o ishrani", rekla je Holly Gabriel, vođa kampanje u ShareActionu. "Ovo postavlja novi presedan za svjetske proizvođače hrane."
Za investitore, zdrava hrana i piće postali su sve veća briga jer vlade pokušavaju smanjiti broj oboljelih i pretilost tako što zabranjuju ili stavljaju naljepnice upozorenja na nezdravu hranu, ali i zato što sve više potrošača usvaja zdravije stilove života. Velika Britanija, Južna Afrika i Meksiko oporezuju slatka pića, dok drugi ograničavaju oglase za nezdravu hranu.
Ipak, nedostatak prevladavajućeg mjerila za izloženosti vrstama hrane komplicira usporedbe. Proporcija Unileverove prodaje hrane, koja se smatra zdravom prema različitim pokazateljima, pokazuje velike varijacije, što postavlja pitanja o korisnosti podataka.
Zdravo ili ne?
Možda nije iznenađujuće da se Unileverov asortiman uvijek pokazao nezdravijim kada su neovisne institucije radile istraživanja nego kada je kompanija sama radila istraživanje. Po internim standardima, 63 posto portfelja se smatralo zdravim. A među najlošije rangiranima, prema ocjeni "Health Star" parametra koji se koristi u Australiji i na Novom Zelandu, samo 17 posto Unileverove hrane dobiva 3,5 ili više zvjezdica od ukupno pet.
"Ovaj širok spektar rezultata naglašava činjenicu da trenutno ne postoji jedinstvena globalna definicija što predstavlja 'zdravo'," navodi Unilever u priopćenju. "Važno je raditi na jednom globalnom standardu da bismo ubrzali poboljšanje prehrane u čitavom portfelju."
Unilever je u petak priopćio kako sada ima za cilj da do 2028. godine 85 posto njegovih proizvoda ispuni vlastite kriterije kvalitetne ishrane temeljene na znanosti. To je mjera koja može biti korisna za praćenje napretka tijekom vremena, ali ne i za usporedbe portfelja iz industrije hrane.
Usklađivanje metrike izvješćivanja je djelomično bilo teško jer postoji puno različitih varijabli koje se mogu koristiti za određivanje "zdravlja", uključujući kalorije, šećer, sol i sadržaj masti. Štoviše, kompanije su tvrdile da metrika treba uzeti u obzir kako se proizvodi konzumiraju.
Na primjer, 100 grama ekstrakta goveđeg kvasca "Bovril" sadrži oko dva puta preporučeni dnevni unos soli za osobu. Ali obično se dodaje u malim količinama u recept kako bi se popravio okus, umjesto da se konzumira sam. Tipična veličina porcije od 10 grama iznosi petinu dnevnog preporučenog unosa soli za osobu. To je možda puno, ali je li nezdravo? A ako sastojak potiče ljude da konzumiraju povrće poboljšavajući njihov okus, to bi moglo imati sveukupnu zdravstvenu korist.
Međutim, taj način razmišljanja je nedavno pao na sudu. U srpnju, Kellogg Co. je izgubio slučaj protiv novih propisa u Engleskoj koji ograničavaju promociju hrane i pića s visokim sadržajem masti, soli i šećera. Proizvođač "Frosted Flakesa" je tvrdio da sadržaj šećera u žitaricama treba mjeriti nakon dodavanja mlijeka. Sudac se nije složio.