.webp){kind=icon}
U svijetu proizvodnje elektroopreme, tvrtke u regiji zanimljivo su posložile svoj proizvodni miks tako da nisu konkurencija jedna drugoj, iako posluju u istoj branši. Njihovi pravi, izravni konkurenti udaljeni su samo nekoliko sati avionom.
Zbog prosječnog rasta prodaje od više od 20 posto i dvoznamenkastih povrata na uloženi kapital posljednjih godina, njihovo poslovanje čini se laganim, no globalno je konkurencija žestoka, a barijere za ulazak na tržišta su visoke. Zbog toga se proizvođači najčešće fokusiraju na jednu kategoriju proizvoda i ulažu velika sredstva u tehnološke inovacije.
Kako bismo objasnili poslovni uspjeh igrača u industriji elektroopreme Adria regije, mapirali smo njihove strategije prema složenosti proizvoda. S jedne strane su oni u Sloveniji i Hrvatskoj, čiji asortiman radi na visokom i srednjem naponu, odnosno smatraju se složenijim proizvodima, najčešće rađenim po narudžbi. Uspjeh takve proizvodnje često se povezuje s ulaganjima koja za te proizvođače iznose više od sedam posto vrijednosti prihoda od prodaje.
Čitaj više
Analiza BBA: Elektroindustrija ovisi o Njemačkoj i Italiji, ali ima asa u rukavu
Najveći igrači u Adria regiji kaskaju za globalnom konkurencijom po pitanju EBITDA-e.
20.11.2023
Končar u 2024. planira gotovo milijardu eura prihoda
Glavno tržište za proizvode Končara ostaje područje Europske unije.
14.12.2023
Kolak: Energetska tranzicija prilika je za Končar, a proizvodni kapaciteti su izazov
Končar elektroindustrija u prvih devet mjeseci 2023. bilježi snažan rast prihoda.
22.11.2023
S druge strane, proizvođači proizvoda s nižim prihodima, jednostavnih poput običnih sklopki i prekidača, u prosjeku ulažu oko četiri posto protuvrijednosti prodajne vrijednosti. No kolika je prava ambicija domaćih proizvođača vidi se kada se uzmu u obzir ulaganja velikih svjetskih kompanija, čiji je omjer kapitala i prihoda jedva tri posto.
Regionalni proizvođači
Financijski izvještaji kompanija, Bloomberg, Bloomberg Adria analytics
Osim domaćih proizvođača, u regiji djeluju i distributeri velikih svjetskih kompanija. Ti distributeri popunjavaju rupu koju ostavljaju domaći proizvođači, posebno za specifične proizvode koji rade na visokom naponu ili jednostavno prodaju rješenja koja automatiziraju prijenos i proizvodnju energije.
Primjerice, Siemens Energy pokriva rješenja visokog i srednjeg napona, dok se Schneider fokusira na rješenja srednjeg i niskog napona. Siemens Energy može se smatrati podizvođačem za termoelektrane (i druge infrastrukturne projekte), a Schneider se fokusira na visokogradnju, uglavnom u korporativnom sektoru. Velika prednost tih igrača, koju domaći proizvođači nemaju, know-how je matične grupe stečen na projektima diljem svijeta.
Regionalni distributeri
* transformatori i trafostanice do 400 kilovata | Financijski izvještaji kompanija, Bloomberg, Bloomberg Adria analytics
Ne samo da regionalni proizvođači mogu konkurirati distributerima, nego su joint venture projekti relativno česti i predstavljaju priliku regionalnim igračima za ulazak u proizvodnju složenijeg asortimana.
Dobar primjer je projekt energetskih transformatora u suradnji Siemens Energyja i Končara. Riječ je o proizvodnom programu koji uključuje visokonaponska rješenja – generatorske transformatore, autotransformatore i servisne usluge.
Općenito, organski rast u tom smjeru za regionalne proizvođače sigurno će zahtijevati mnogo novca i vremena, a donekle je i jasno zašto se specijaliziraju za određeni segment proizvodnje. U svakom slučaju, specijalizacija u određenoj niši može donijeti pogodnosti, pod uvjetom da nije usko vezana uz izrazito ciklične sektore, primjerice autoindustriju.
Globalni igrači
Financijski izvještaji kompanija, Bloomberg, Bloomberg Adria analytics
Osim svega navedenog, ti su igrači prilično angažirani u današnjem trendu zelene tranzicije. Posebice se taj angažman treba manifestirati u regiji koja ima veliki potencijal za proizvodnju energije iz sunčeve energije, u rasponu od 3,5 do četiri kilovatsati dnevno po instaliranom kapacitetu.
To je barem za petinu više od većine zapadnoeuropskih zemalja. Kako se regulativa za obnovljive izvore energije nadograđuje, a posebno nakon posljednjeg vala inflacije uzrokovanog, između ostalog, rastom cijena energenata, potražnja će se neizbježno prelijevati u taj sektor.
Primjerice, procjenjuje se da će do 2050. biti potrebna globalna ulaganja vrijedna najmanje 50 bilijuna dolara za postizanje ciljeva nulte emisije štetnih plinova. Ukratko, igrači koji se uspiju ovdje pozicionirati na vrijeme iskoristit će prednosti ranog ulaska, a proizvođači električne opreme prednjače u sektoru održive energije.
