Vrata za dobivanje zlatne vize su se zatvorila, ali su se otvorili prozori

Portugal je ukinuo režim zlatne vize koji je strancima nudio boravak u zamjenu za ulaganje od najmanje 350.000 eura. No američki digitalni nomadi i bogati Kinezi ne trebaju se brinuti oko propuštanja prilike za prilagođavanje mediteranskom stilu života. Kreatori politike u Južnoj Europi neće odustati od ponude poticaja za privlačenje globalnih elita. Dugoročno niska stopa rasta, visok javni dug i nezaposlenost jamstvo su da si to ne mogu priuštiti.

Iako brojke izdanih portugalskih viza nisu velike (nekoliko desetaka prijava u siječnju i prosječno manje od 100 prijava  mjesečno u prošlom desetljeću), njihov je učinak izazvao izljev tjeskobe. Predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen izrazila je nezadovoljstvo programima zlatnih viza nakon što su navodno pružili rupu u zakonu ruskim oligarsima za izbjegavanje sankcija. Irska je nedavno zaustavila sličan program. Čak je i Britanija, kojoj su i silno potrebna strana ulaganja, nakon Brexita pooštrila svoj sporazum o izdavanju zlatnih viza.

Europski političari možda se ne žele osloniti na bogate strance kako bi ojačali državne financije, ali uglavnom nemaju izbora. Rafael Domenech, voditelj ekonomske analize španjolske banke Banco Bilbao Vizcaya Argentaria, rekao je za Bloomberg kako Južnoj Europi treba više milijardi eura ulaganja u sljedećih 10 do 20 godina samo kako bi dosegla svoje neto nulte ciljeve.

Stoga ne čudi da se vrata za portugalsku zlatnu vizu naizgled zatvaraju dok porezni savjetnici predviđaju kako će se prozori širom otvoriti. Španjolska je u siječnju uvela dopunu zakona za digitalne nomade, tzv. Beckhamova zakona (nazvanog po nogometašu Davidu, koji je bio jedan od prvih koji je iskoristio poreznu pogodbu), koji onima koji se presele u Španjolsku zbog posla omogućuje da plaćaju poreze kao nerezidenti, na period od šest godina. Dopuna zakona poziva poduzetnike, ulagače i profesionalce koji su samozaposleni i žele se preseliti u Španjolsku, da plate paušalni porez od 24 posto na prihode do 600.000 eura, koji je vidno niži u usporedbi sa stopom od 47 posto na prihode veće od 300.000 eura za španjolske rezidente.

Domenech je rekao kako će trebati više od godinu dana za prikaz obujma ulaganja ljudi u podacima (onih koji su prihvatili porezni sporazum). No ističe kako je već čuo anegdote, posebno od bogatih Londončana, koji u velikom broju stižu iz Britanije. Portugalski financijski stručnjak, s kojim sam nedavno razgovarao, rekao je kako očekuje da će i Atena imati koristi od odustajanja Lisabona od statusa investicijske destinacije zato što je tamo na snazi još jedan jedinstveni porezni sporazum.

Tijekom nedavnog putovanja u glavni grad Portugala posvuda sam čuo pritužbe o dislokaciji u gradu sa samo 500.000 stanovnika, za koju je kriv priljev tisuća bogatih stranih obitelji u prošlom desetljeću. Samo prošle godine procijenjeni neto priljev od 1300 milijunaša stigao je u zemlju, prema New World Wealthu. Rastuće cijene nekretnina bile su glavna zamjerka. Nacionalni ured za statistiku procjenjuje kako su vlasnici zlatnih viza donijeli 6,8 milijardi eura ulaganja, od kojih je većina kanalizirana u nekretnine oko Lisabona i turističkog grada Porta. Posljedice su očite posvuda.

Jedan mi je direktor rekao kako je prosječna cijena obroka u restoranu tijekom proteklog desetljeća udvostručena, zbog čega je objedovanje nedostupno lokalnim obiteljima s minimalnom mjesečnom plaćom od 760 eura. Drugi je šef rekao kako se plaže, koje su bile otvorene za javnost, sada suočavaju s prijedlozima da se neki dijelovi u ljetovalištu Cascais, zapadno od Lisabona, zatvore za bogate koji se ne žele miješati s lokalnim stanovništvom, već se radije sunčaju u novoizgrađenim etažama visoke sigurnosti.

Postoji rizik da se iskustvo iz Portugala ponovi i u Španjolskoj te u drugim dijelovima Južne Europe. Paušalna porezna stopa namijenjena privlačenju bogatih useljenika u Italiju potaknula je gospodarski procvat u poslovnoj prijestolnici Milanu te podignula tamošnje cijene nekretnina do razina na kojoj se mještani žale da su izbačeni iz grada.

Južna Europa će u sljedećem desetljeću morati smanjiti napetosti. Međutim, sigurno je postojanje presedana koji treba izbjeći iz primjera nefunkcionalnih južnoameričkih gospodarstava u kojima su visoki dug, nejednakost i nizak rast razdirali društveno tkivo. Koliko god to izgledalo nategnuto, to je već na umu regionalne elite. "Uvijek smo mislili kako je naša sudbina Argentina", rekao mi je prije nekoliko godina Francesco Giavazzi, talijanski ekonomist i bivši savjetnik premijera Marija Draghija.

Za Giavazzija i Domenecha i EU-ove institucije ubrizgavanje financijskih sredstava nakon pandemije predstavlja protutežu toj uznemirujućoj viziji periferne Europe, po uzoru na Argentinu, Brazil, čak i Venezuelu. Ipak, dok se europski jug udvara nemirnoj svjetskoj eliti, studija južnoameričkih gospodarstava trebala bi biti obavezna za europske političare koji potrebu za ulaganjima žele staviti iznad društvene stabilnosti.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar