Globalna financijska kriza 2008. zadala je probleme tisućama indijskih radnika. Trebali su se pridružiti još stotinama tisuća ostalih radnika u Dubaiju. No tada je svjetsko gospodarstvo zapalo u probleme jer je cijena nafte pala, a međunarodne financije postale su oskudnije. Stotine građevinskih projekata diljem Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) bile su u zastoju, a radnici su ostali na cjedilu kod kuće, s radnim dozvolama u rukama.
Tri godine kasnije, istraživački timovi bili su raspoređeni diljem Indije kako bi intervjuirali tisuće tih radnika, od kojih su mnogi uspjeli doći do posla u UAE-u neposredno prije izbijanja krize i one koji su ostali kratkih rukava, a posao su dobili od iste građevinske tvrtke. No Indiju nikada nisu napustili.
Životi radnika krenuli su različitim putevima. Istraživači su otkrili podatak kako su radnici koji su otputovali na Bliski istok zarađivali čak četiri puta više od onih koji su ostali u Indiji, što je gotovo identična razlika u plaćama između sveučilišno obrazovanog radnika i nepismenog radnika u Indiji.
Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru skrenulo je pozornost na položaj radnika migranata u toj zemlji, gdje ih ima oko 2,2 milijuna, prema statistici UN-a iz 2020.godine. To je gotovo 50-postotno povećanje u roku deset godina, otkad je Katar dobio pravo domaćinstva turnira. Gotovo 80 posto stranih radnika dolazi iz Bangladeša, Indije, Nepala, Pakistana, Filipina i Šri Lanke.
Organizacije za ljudska prava oštro su se obrušile na FIFA-u jer nije učinila više kako bi zajamčila veća prava siromašnim radnicima koji su izgradili stadione kako bi se svjetsko prvenstvo uopće održalo. Prosvjeduju protiv izrabljivanja radnika, niskih plaća, visoke stope smrtnosti, slabog rada sindikata za radnička prava i upotrebe prisilnih ugovora koji vežu migrante za jednog poslodavca.
Čak i s takvim radnim uvjetima, minimalna plaća u Kataru kreće se od četiri do osam puta više od one u Indiji. Slično kao i indijski radnici koji su stigli u Dubai prije dolaska globalne financijske krize, radnici koji su dobili posao na izgradnji stadiona u Dohi su sretnici naspram Indijaca koji su ostali doma.
"To je za njih količina novca koja im mijenja život. To može značiti razliku između života i smrti za člana obitelji koji se razboli, između početka i nezapočinjanja privatnog posla te napuštanja farme ili trajnog ostanka na farmi.", rekao je Michael Clemens iz Centra za globalni razvoj, koji je vodio istraživanje o Indijancima u UAE-u.
Rad migranata u mjestima poput Dohe, Dubaija i šire zapravo je za siromašni svijet način za smanjenje siromaštva. Kao što je Glenn Weyl, istraživač u Microsoftu koji predaje na Yaleu, primijetio u radu za konferenciju "Normative Ethics and Welfare Economics" na Sveučilištu u Chicagu prije nekoliko godina, rad migranata u Perzijskom zaljevu čini više za smanjenje globalne nejednakosti nego kombinirane države blagostanja zapadnog svijeta.
"Kada bi zemlje OECD-a usvojile politiku sličnu katarskoj, takvo bi usvajanje vjerojatno iscrpilo ponudu siromašnih migranata na globalnoj razini čime se ne bi samo eliminiralo siromaštvo, već bi se gotovo sva svjetska populacija izdigla u sadašnju srednju klasu stanovništva", zaključio je Weyl.
Prednosti migrantskog rada ne mogu se zanemariti. Studija ekonomista Svjetske banke i Sveučilišta Yale o lutriji za dodjelu viza u Bangladešu, za rad na malezijskim plantažama palmina ulja, otkrila je kako su novčane doznake udvostručile prihod kućanstava koja su dobila vizu u odnosu na kućanstva koja nisu. Posao u inozemstvu povećao je njihovu potrošnju i njihova ulaganja u zemljište i stanovanje. Bili su manje zaduženi i imali nižu stopu siromaštva.
Dobitak na lutriji za vize u Bangladešu odgodio bi brak migranata i privremeno zaustavio stvaranje novih obitelji, a u kućanstvima oženjenih migranata značajno se povećalo sudjelovanje žena u donošenju odluka. Pobjednici su više ulagali u znanje i stručno osposobljavanje, a upisivali su i tečajeve jezika. Postoji, naravno, legitimna borba oko boljih plaća i humanih uvjeta rada na poslu.
Vlade u nekim zemljama priznale su mogućnost zlouporabe radnika i uključile se u upravljanje procesom poboljšanja radničkih prava. Na primjer, bangladešku lutriju pokrenule su vlade Malezije i Bangladeša kako bi prekinule zloupotrebe pri zapošljavanju. Program je smanjio naknade za posredovanje na 400 dolara po radniku, s 3.000 do 4.000 dolara, koliko su naplaćivali privatni regruteri.
Novi Zeland je primjerice pokrenuo poljoprivredni program rada za državljane siromašnih otočnih zemalja južnog Pacifika. Projekt je podigao prihode kućanstava siromašnih obitelji u Tongi, povećao broj školovane djece i životni standard Tonganaca. Studija koju su proveli istraživači Svjetske banke svrstala ju je među najučinkovitije razvojne politike ikad.
Kritičari uvjeta u kojima rade radnici migranti, za koje se često čini da se jeftini migrantski rad u bogatim zemljama smatra izrabljivačkim i pogrešnim, prečesto gube iz vida kritično pitanje što je tu protučinjenično. Na primjer, tragični izvještaji o smrti imigranata građevinskih radnika na gradilištima diljem Katara. Ova izvješća rijetko razmatraju alternative koje ti radnici imaju.
Maheshwor Shreshta iz Svjetske banke procijenio je kako je smrtnost nepalskih radnika migranata u Maleziji i zemljama Perzijskog zaljeva u protekle dvije godine bila 1,3 promila, a, usporedbe radi, stopa smrtnosti nepalskih muškaraca u Nepalu bila je 4,7 promila.
Kritika 'iskorištavanja očajnih migranata' često pretpostavlja kako se njihova odluka o migraciji temelji na dezinformacijama i prijevari. Možda se čini kao dobra ideja, ali ishod će neizbježno biti užasan. No moglo bi se tvrditi i suprotno.
Količina kritika nevladinih organizacija i stručnjaka o opasnostima migrantskog rada u zapadnim zemljama, mogla bi napraviti kontraefekt i spriječiti potencijalne migrante u najsiromašnijim zemljama svijeta u poduzimanju koraka koji bi im mogao drastično poboljšati životni standard.
"Nacionalni i međunarodni mediji posvetili su značajnu pozornost broju nepalskih radnika koji umiru u inozemstvu i izrabljivačkim uvjetima pod kojima rade. Taj fokus mogao bi potencijalnim migrantima dati pogrešan dojam o stopama smrtnosti", izjavio je Shresta.
U jednom terenskom eksperimentu s nepalskim radnicima, Shreshta je otkrio kako neiskusni potencijalni imigranti sedam puta precjenjuju rizik od smrtnosti migracije. A mnogi su ipak htjeli ići. Ako biste se nosili s njihovim situacijom, velike su šanse da biste i vi otišli.
.webp){kind=icon}
