Inflacija, recesija, stagflacija. Ovih dana nas ti izrazi plaše jednako kao rat u Ukrajini. Iako ekonomija nije ni približno egzaktna kao prirodne znanosti, u njoj ipak vrijede neke opće zakonitosti. Kada je konkretno o inflaciji riječ, sva objašnjenja njenih uzroka koja ne stavljaju na prvo mjesto ekstremno ekspanzivnu monetarnu i fiskalnu politiku u razdoblju lockdowna, predstavljaju eufemizam stvarnih razloga.
Vratimo se ekonomskim zakonitostima. Povećanje novčane mase u opticaju, bez mogućnosti da ju ekonomija apsorbira kroz rast (a govorimo o razdoblju lockdowna) uvijek će rezultirati prelijevanjem vode iz korita u vidu inflacije. Uvijek. Zašto je onda cijeli svijet u razdoblju pojave pandemije Covid 19 pomislio da novac možemo neograničeno ubacivati u sustav?
Poznata izjava američkog ekonomiste Thomasa Sowela kaže: "Prva lekcija ekonomije je oskudica, nikada nema dovoljno nečega da zadovolji sve koji to žele. Prva lekcija politike je da zanemari prvu lekciju ekonomije". Ona nam može dati suštinsko objašnjenje. Sve dok politički zakoni dominiraju nad ekonomskim zakonima, ekonomisti će služiti samo za objašnjavanje pojava i gašenje vlastitih požara.
Damir Bećirović
Iako FED i ECB predstavljaju nezavisne institucije, teško se oteti dojmu da nije prisutno osluškivanje političkog i korporativnog mišljenja. Stoga se čine stvari koje recentno mijenjaju igru, ali za koje je teško utvrditi dugoročne posljedice. Njihove su odluke usmjerene prevladavajućim strahovima, prvo od recesije, a sada od inflacije. Tako je neviđenu ekspanzivnu monetarnu politiku sada zamijenila restriktivna politika rasta referentnih kamatnih stopa, čija dinamika nije viđena od 80-ih godina (očekuje se da će do proljeća iduće godine FED svoje kamatne stope podići na razinu od pet posto, dok su u proljeće ove godine bile nula posto).
Iako je Jerome Powell, kao čelni čovjek FED-a, jasno pokazao kako mu je borba protiv inflacije prioritetna, činjenica da on svakoga jutra čita četiri izdanja novina i analizira mišljenja ekonomista o potezima FED-a, upućuje na to kako bi FED ipak mogao usporiti rast kamatnih stopa ukoliko bi strah od recesije prevladao u javnom diskursu. Za sada se ne očekuje da će taj pritisak biti toliko jak da ga pokoleba, jer američka tržišta kapitala još uvijek ne zvone na uzbunu. Iako se to tako ne čini, Wall Street već dugo djeluje po svojim pravilima, koja su često suprotna logici realne ekonomije.
Nomi Prins u knjizi "Trajna distorzija" objašnjava kako su godine superjeftinog novca dovele do toga da su se tržišta kapitala trajno odvojila od realne ekonomije. Iako je primarni zadatak monetarnih vlasti kontrola inflacije i stope nezaposlenosti, od 2008. godine je jasno da postoji i skriveni mandat koji se odnosi na očuvanje vrijednosti na burzi. Stoga je jasno da Wall Street ne zvoni na uzbunu jer se zadnjih godina pokazuje da burza uvijek raste, često potpuno nerazumljivo i bez obzira na sve.
Bloomberg
Vratimo se sada na našu regiju. Iako sve države u njoj spadaju u male otvorene ekonomije, politika i dalje živi u uvjerenju da može voditi i utjecati na globalne procese. Globalna ekonomija vodi nas, a ne mi nju. To se jasno vidi na primjeru inflacije, ali i na promjenama koje se događaju na tržištu rada (naročito u IT sektoru) i tržištu nekretnina. Za razliku od vremena hiperinflacije u bivšoj državi, koja je bila samo naša i rezultat naše ekonomske politike, danas je inflacija globalna. Niti smo je mi uzrokovali niti je mi možemo zaustaviti.
U takvim uvjetima djeluju prilično naivno potezi političkih i financijskih vlasti u regiji postavljanja privremenih ograničenja cijena za energente ili kamate, čime se i ono malo djelovanja tržišnog mehanizma dodatno otežava. Nečinjenje je nekada bolje od činjenja, kako to kaže Taleb, ali ljudi na položaju često misle da se od njih očekuje da čine, iako i sami nisu sigurni da je to potrebno.
Ono što je problem današnjeg vremena je činjenica da se zaboravilo na prvi ekonomski zakon (da su resursi oskudni) kako bi zadovoljili želje svih. Tržište treba dati odgovore kako ih efikasno iskoristiti. Iako se nedavno kod nas pojavila reklama koja tvrdi drugačije, u ekonomiji vrijedi narodna mudrost "ne može i jare i pare". Dobrovoljno smo pristali da kao čovječanstvo živimo realno bolje u odnosu na stvorenu vrijednost, ali moramo onda shvatiti da ćemo živjeti u volatilnijem svijetu, s češćim krizama. Ekonomija se kreće kroz cikluse, sada smo na pragu recesije. Možda je najbolje pustiti recesiju da odradi svoje, neka nas vrati u normalne financijske i ekonomske tokove, a možda i tokove realnog životnog razmišljanja.
Damir Bećirović je ekonomski analitičar i profesor na Internacionalnoj poslovno-informacionoj akademiji u Tuzli.
Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na Bloomberg Adriji pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva Bloomberg Adrije.
.webp){kind=icon}
