Je li Trump upravo priznao da je PR razlog napada na Iran?

Boraveći u Kini, Donald Trump je rekao da je hrpa od 440 kilograma obogaćenog urana, koja je bila srž njegovog opravdanja za rat s Iranom, sigurna pod 24/7 nadzorom devet kamera i nitko joj se ne približava. Zapravo, iako bi radije u potpunosti iznio materijal iz zemlje, rekao je da bi to bilo "više za odnose s javnošću nego za bilo što drugo".

Čekaj, što?

Mislio sam da je taj uran obogaćen nadomak granice za vojnu upotrebu osnova za vjerovanje da će Iran uskoro izgraditi nuklearni arsenal. Mislio sam da predstavlja egzistencijalnu prijetnju ne samo Izraelu, već i Bliskom istoku, Europi i – čim Teheran dobije interkontinentalnu balističku raketu – samom SAD-u. Mislio sam da je razlog zašto je SAD morao poslati svoje bombardere natrag u Iran, nakon što su prošlog ljeta pretvorile podzemno skladište u grobnicu, taj što njihova prisutnost i dalje stvara prevelik rizik od nuklearnog rata.

Trump je prošli mjesec rekao Amerikancima i široj javnosti da nije krenuo u rat kako bi postigao promjenu režima u Teheranu. Rekao je da je osiguravanje da Iran ne nabavi nuklearno oružje "99 posto" problema.

Američka vojska, prema Trumpu, do sada je uništila sve ostale iranske prijetnje, uključujući njihovu mornaricu i balističke raketne kapacitete. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca nazvao je manjim problemom jer ga SAD ne koristi puno (što je istina, iako američki potrošači plaćaju istu cijenu rastućih cijena benzina kao i svi ostali), a plovni put će se otvoriti čim se postigne dogovor.

Istovremeno, Trump je u više navrata rekao da ako ne postigne nuklearni sporazum koji želi, spreman je ponovno pokrenuti rat, stavljajući tisuće života i globalno gospodarstvo u opasnost. Prijetio je da će uništiti Iran kao civilizaciju ako bude prisiljen prekinuti primirje. S obzirom na to da je uklanjanje urana ključna točka spoticanja u pregovorima, može li doista biti istina da bi sve to učinio iz PR razloga?

Trumpove izjave o Iranu u svim područjima nude otprilike jednako jasan odraz stvarnosti kao i karnevalska dvorana ogledala, pa je pogrešno shvatiti ga previše doslovno. Sve što trebate učiniti jest pogledati izraelski pristup ratu ili njegov utjecaj na zemlje Perzijskog zaljeva i gospodarstva Dalekog istoka, kako biste shvatili da Teheranov nuklearni program nije 99 posto problema.

Za početak, američke obavještajne agencije navodno vjeruju da Iran još uvijek zadržava 70 posto svojih predratnih zaliha projektila i da ima pristup do 30 od 33 mjesta za lansiranje projektila duž obale u blizini Hormuškog tjesnaca. I nijedan od ovih izračuna ne uzima u obzir arsenal dronova koji su nanijeli veliku štetu zemljama Perzijskog zaljeva i američkim vojnim bazama koje one posjeduju. Dakle, iranska sposobnost da čini štetu u regiji nije eliminirana i, ako se ne promijeni režim ili ne dođe do kopnene invazije, vjerojatno ni neće biti.

Slično tome, čak i ako se Hormuz ponovno otvori, Iran je sada zatražio pravo da kontrolira koji brodovi mogu proći, kada i po kojoj cijeni. Taj plan predstavlja veliki problem koji treba riješiti, a koji nije postojao prije napada SAD-a i Izraela u veljači. Ipak, mislim da je Trump izrekao važnu istinu o vlastitim motivacijama za ponovni rat i razlozima zbog kojih mu je tako teško pronaći izlaz. PR je način na koji bi to prirodno opisao poslovni čovjek i reality TV zvijezda koja je postala predsjednik; ali u literaturi o međunarodnim odnosima i ratu, ova neuobičajena motivacija naziva se "prestiž".

To se obično odnosi na prestiž nacija, ali Trump nije tipičan vođa i prestiž se uvelike tiče njega samog. Kao što sam već napisao, želio je da se SAD obračunaju s Iranom silom od 1980-ih. Mislio je da Islamska Republika čini da američki čelnici izgledaju slabo. "Razgovaraju već 47 godina s drugim predsjednicima, a mi ne razgovaramo puno", rekao je Trump novinarima na prošlomjesečnom skupu za novinare u zračnoj bazi Andrews. Samo je trebalo biti puno lakše pobijediti.

Ono što se čini jasnim jest da, za razliku od Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata, Trump sada želi izaći iz rata. Istina koju je izgovorio u četvrtak bila je da, iako za te zemlje uspjeh znači ili istinsku promjenu režima ili nepovratno uništenje sposobnosti Islamske Republike da im naudi, za Trumpa je primarna motivacija uvijek bila postati predsjednik koji je konačno pokazao Iranu tko je gazda.

Trump u Kini s tamošnjim predsjednikom Xi Jinpingom | Bloomberg

Promjena režima bila bi dobrodošla. Islamska Republika nema ništa osim nihilizma za doprinijeti. Mrzi je njezin narod, kojeg je iznevjerila i brutalizirala. Širi samo fanatizam i vjersku mržnju diljem regije, potkopavajući države od Libanona do Jemena. Dopuštanje nuklearnog arsenala potaknulo bi širenje oružja u nestabilnoj regiji i osiguralo režimu nekažnjivost. Sve je to stvar međustranačkog konsenzusa u SAD-u, Zapadu i među većim dijelom međunarodne zajednice. Pitanje nije dijagnoza, već lijek.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu kaže da bi slanje snaga u Iran radi izdvajanja 60 posto zaliha uranija bilo lako izvesti. Činjenica  da to još nije pokušano snažno sugerira da to jednostavno nije istina. Također je mislio da bi atentat na bivšeg vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija brzo doveo do kolapsa režima – i u tome je također pogriješio.

Ali Netanyahu barem ima dosljednu stratešku svrhu napada na Iran, koji godinama koristi svoje posrednike kako bi naštetio Izraelu i rutinski poziva na njegovo uklanjanje kao države. Za Trumpa, hoće li nastaviti ovaj rat, čini se da u velikoj mjeri ovisi o tome hoće li ga moći prodati kao pobjedu prije međuizbora u studenom. Takva vrsta odnosa s javnošću nikada ne bi trebala odlučivati ​​o pitanjima rata i mira.