Kad gospodarstva stanu, kao što se događa gotovo posvuda, političari obično pribjegnu fiskalnim potporama kako bi preokrenuli stvari. No ovaj će put biti malo kompliciranije.
Pandemija je vlade u razvijenom svijetu ostavila s većim deficitima i dugovima. Ali postoji gorući problem: visoka inflacija. Potrošnja zbog COVID-a pomogla je uzrokovati je, smatraju mnogi ekonomisti. A s opskrbnim lancima koji su još uvijek u problemima, standardnom mjerom za borbu protiv recesije – stavljanjem više gotovine u potrošačke džepove – riskira se povećanje već intenzivnih pritisaka na cijene.
To je pozadina zahuktavanja sukoba oko proračuna u mnogim zemljama koji su već odnijeli jednu visokoprofilnu žrtvu u Italiji. Vlada Marija Draghija pala je 21. srpnja nakon što su njegovi koalicijski saveznici povukli podršku, rekavši kako predloženi paket pomoći za kućanstva i poduzeća koja se bore s rekordnim računima za energiju nije dovoljno velik.
U Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), nadmetanjem za nasljednika Borisa Johnsona na mjestu premijera dominira rasprava oko fiskalne politike, pri čemu jedan kandidat obećava trenutno smanjenje poreza, a drugi nudi male ciljane olakšice i upozorava kako bi sve više od toga potkopalo misiju središnje banke u pripitomljavanju inflacije.
Rizik od razmimoilaženja proračuna i politike središnjih banaka prisutan je i izvan Britanije, prema Međunarodnom monetarnom fondu. U zemljama koje pate od visoke inflacije, "fiskalna politika može napraviti ciljane poteze kako bi podržala ranjiva kućanstva, ali to mora činiti na način koji u cjelini nije ekspanzivan", kaže glavni ekonomist MMF-a, Pierre-Olivier Gourinchas.
Mnoge zemlje u razvoju ionako nemaju tu mogućnost. Na vrhuncu pandemije, kombinacija visokog porasta cijena hrane i energije te rastućih troškova servisiranja duga mnoge je natjerala potražiti pomoć MMF-a.
Štednja, standardni recept za obuzdavanje inflacije, opet dobiva podršku ekonomista i investitora, ali je nepopularna među ljudima kojima se nameće. Također, kreatori politika u mnogim zemljama mogu ukazati da inflacija dolazi izvan njihovih granica, a ne od prevelike potražnje na domaćem tržištu. To bi moglo ostaviti prostora za jačanje gospodarstva bez povećanja pritiska na cijene.
Čak i u SAD-u, gdje su pandemijski poticaji bili najveći, a rast potrošnje najjači, Kongres bi vjerojatno poduzeo mjere ako se gospodarstvo dovoljno pogorša, kaže bivša ekonomistica Federalnih rezervi Claudia Sahm. "Mislim da ovo još uvijek vrijedi: ideja da će u recesiji Kongres nešto učiniti", kaže ona. "Ljudi će od njih očekivati djelovanje."
Za sada su recesije u većem dijelu svijeta samo rizik, dok je inflacija realnost. Poput središnjih bankara, političari zaduženi za proračune u obzir moraju uzeti oboje.
● Italija
Pozivi na dodatnu potrošnju radi ublažavanja udara energetske krize dominirat će u kampanji za izbore u rujnu. Draghi je rekao kako ima prostora za potrošnju bez povećanja talijanskog proračunskog jaza, zahvaljujući pomoći Europske unije (EU) i poreznim prihodima koji su bolji od očekivanih. Podržao je subvencije za račune za energiju i višu minimalnu plaću, rekavši da one neće izazvati veću inflaciju.
Neki od njegovih partnera htjeli su više. U raspravi održanoj prije Draghijeva svrgavanja, Matteo Salvini pozvao je na "50 milijardi eura u talijanskim džepovima" do kraja godine. Salvinijeva Liga dio je desničarskog bloka koji je favorit za osvajanje većine mjesta u parlamentu. Ipak, malo je vjerojatno da će bilo koja talijanska vlada imati slobodu trošiti u razmjerima koje je on opisao.
To je zato što najzaduženija zemlja na kontinentu treba pomoć Europske središnje banke (ECB) radi obuzdavanja špekulanata. Kada je ECB 21. srpnja podigao kamatne stope, rekao je kako je spreman kupiti više obveznica od financijski slabijih zemalja poput Italije, kako bi spriječio ponavljanje krize državnog duga iz prošlog desetljeća. Postojat će određeni uvjeti za takvu vrstu potpore, iako nitko nije siguran točno kakvi će biti, što dodatno raspiruje nervozu investitora.
● Velika Britanija
Balans između podržavanja rasta i obuzdavanja inflacije u središtu je natjecanja za vodstvo Konzervativne stranke za izbor sljedećeg premijera UK-a. U utrci su Rishi Sunak, bivši ministar financija te ministrica vanjskih poslova Liz Truss. Kako bi potaknula rast, Truss odmah želi smanjiti poreze na plaće i ukinuti planirano povećanje korporativnog poreza. Sunak je obećao manje poreze, ali tek "kada svladamo inflaciju". Jedina je iznimka njegov plan privremene obustave poreza na dodanu vrijednost na domaće račune za gorivo ako prosječni godišnji račun za energiju za kućanstva poraste iznad 3.000 funti, što se očekuje do listopada. To bi koštalo oko 3,5 milijardi funti, ali bi pomoglo u malom smanjenju inflacije jer bi snizilo cijene.
Uz inflaciju iznad 9 posto, mnogi se ekonomisti klade da će recesiju u Velikoj Britaniji biti teško izbjeći. "Ministarstvo financija mora vrlo pažljivo razmisliti o štednji", kaže David Owen iz Saltmarsh Economicsa.
Vlada je već ponudila 37 milijardi funti potpora za troškove života za kućanstva, uključujući 15 milijardi funti u svibnju za obitelji s niskim primanjima. To je dodalo 0,1 postotni bod inflaciji, procjenjuje Bank of England. No Sunak upozorava na utjecaj na građane sa stambenim kreditima i vladine troškove servisiranja duga ako se daljnji fiskalni poticaji samo preliju u povećanje cijena, prisiljavajući BOE na još brže povećanje kamatne stope.
● Sjedinjene Američke Države
S druge strane Atlantika, Fed se oslanja na ogromna povećanja kamatnih stopa kako bi srušio inflaciju s najviše razine u četiri desetljeća. Mnogi zakonodavci i ekonomisti tvrde da su poticaji u pandemiji glavni krivac za rast cijena, pa ne misle da treba odriješiti kesu čak i ako dođe do pada gospodarstva.
Ekonomija ne daje signale za uzbunu koji bi zahtijevali djelovanje prije izbora u studenom, kada demokrati moraju braniti slabu većinu u Kongresu, kaže Tobin Marcus, strateg u Evercore ISI-ju, tvrtki za investicijska istraživanja. Čak je i nakon toga "teško zamisliti da stvari postanu dovoljno loše da bismo vidjeli brzi, usklađeni zaokret prema pružanju dvostranačkih fiskalnih olakšica".
Predsjednik Joe Biden nije uspio mnoge od svojih dugoročnih programa potrošnje provući kroz Kongres. Demokrati s promjenom glasova poput senatora Joea Manchina iz Zapadne Virginije tvrdili su da bi time pogoršali inflaciju, iako je Manchin u srijedu pristao poduprijeti smanjenu verziju Bidenova plana koji uključuje više povećanja poreza nego nove potrošnje. Još je teže skupiti dovoljno glasova za politiku koju su usvojili Ujedinjeno Kraljevstvo i mnoge druge europske zemlje: subvencije kućanstvima koja se bore s visokim računima za gorivo i struju, financirane neočekivanim porezima na energetske kompanije.
Bijela kuća je prošli mjesec rekla kako proučava nekoliko prijedloga demokrata iz Kongresa o tome kako financirati rabate za kućanstva. Ipak, za razliku od Europe, SAD je moćna sila u nafti i plinu, a to politiku oko energije čini drugačijom. Republikanci su više zainteresirani za okrivljivanje demokrata za poticanje rasta cijena prekomjernom regulacijom proizvođača nego za raspravu o subvencijama za potrošače, kaže Marcus.
● Brazil
Ova južnoamerička država potrošila je više novca u prvoj godini pandemije od gotovo bilo koje druge zemlje u usponu, ali desničarska vlada predsjednika Jaira Bolsonara uvjeravala je ulagače da je to jednokratan slučaj. Kad bi se sve vratilo u normalu, Brazil bi se vratio na fiskalno pravilo koje zabranjuje povećanje javne potrošnje iznad inflacije.
Sada Bolsonaro treću godinu za redom zaobilazi ograničenje proračuna, s programima vrijednim više od 40 milijardi reala (7,5 milijardi dolara) za pomoć Brazilcima koji pate od rastućih cijena hrane i goriva . Predsjednik je obećao produžiti mjere do 2023. ako bude ponovno izabran.
Brazilske javne financije pokazuju kako ima prostora za potrošnju. Nakon rasta u 2020. godini, državni dug ponovno opada. A ukidanje ograničenja potrošnje nije eksplozivno izborno pitanje – to je jedna od rijetkih stvari oko kojih se Bolsonaro i njegov glavni suparnik, ljevičarski bivši predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva, slažu.
Vjerojatnije je da će napetosti oko fiskalne politike isplivati na površinu na financijskim tržištima. Brazilska povijest velike potrošnje znači da uvijek postoji rizik od straha ulagača i izazivanja pada valute. To otežava zadatak monetarne politike. Središnja banka već je podigla kamatne stope za 11,25 postotnih bodova od ožujka 2021. godine, što je jedan od najagresivnijih ciklusa pooštravanja u svijetu, a inflacija je i dalje iznad 11 posto.
"Oba kandidata koja vode u anketama rekla su kako žele revidirati gornju granicu potrošnje", kaže Jeferson Bittencourt, bivši brazilski ministar financija, a sada ekonomist u tvrtki ASA Investments za upravljanje imovinom. "Ali oni ne nude umirujuću alternativu za solventnost zemlje."