Svjetska banka bi mogla imati snažan utjecaj na to kako će se financirati energetska tranzicija i smanjivanje emisija stakleničkih plinova, puno više no što bi to mogle imati velike investicijske banke i tvrtke poput JPMorgana ili BlackRocka.
U biti, bez Svjetske banke i drugih multilateralnih financijskih institucija i razvojnih banaka, dolari na računima financijskih tvrtki možda nikad ne bi bili alocirani prema investicijama za borbu protiv klimatskih promjena u opsegu dovoljnom za usporavanje pogubnoga globalnog zatopljenja.
Baš kako je sporazum iz Bretton Woodsa stvorio okvir za obnovu devastirane Europe nakon Drugog svjetskog rata, postoji mišljenje kako bi multilateralne razvojne banke mogle postati temelj za novi svojevrsni Marshallov plan za planet.
Premda fondovski menadžeri, banke i osiguravatelji koji kontroliraju više od 140 bilijuna dolara imovine obećavaju emisije koje posredno potiču svojim aktivnostima do 2050. godine dovesti na nulu, samo je dio tog novca iskorišten za suočavanje s klimatskom krizom. Prelijevanje novca gdje je najpotrebniji, u ekonomije u razvoju, podrazumijeva više investicijskih zapreka popu t kreditnog rejtinga, valutnog rizika ili čak mogućnosti dužničke krize tržišta u nastajanju.
Ukratko, nema dovoljno javnog novca da bi se financirala energetska tranzicija, a privatni izvori kapitala nisu dovoljno motivirani da ispune taj prostor.
Tu bi se mogao naći prostor za multilateralne razvojne banke. Kako smatra glavni izvršni direktor BlackRocka Larry Fink, Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF) bili bi najkorisniji za tranziciju na čistu energiju ako preuzmu ulogu osiguravatelja u smanjenju rizika za privatne investitore.
Takve bi institucije bile prve koje bi kroz jamstva podnijele gubitak i time bile katalizatori za povećanje financiranja od privatnog sektora.
No ni takav pristup nije bez rizika ili kritike.
"Wall Street takvim institucijama može reći da ih treba za smanjenje rizika, no treba li podupiranje aktivnosti Wall Streeta zbilja biti jedan od ključnih ciljeva javno financiranih institucija?", pita se Sonia Dunlop iz think tanka E3G koji se bavi klimatskim promjenama.
Nick Autiello iz investicijske tvrtke State Street smatra kako je to moguće pitanje, no da to nije pravi način gledanja na problem.
Bloomberg
"Povijest nas uči da dobro ciljane javne i filantropske investicije mogu otključati velike količine privatnih investicija te je ključno da iskoristimo svaki izvor koji imamo za rješavanje klimatske krize", rekao je Autiello.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron i premijerka Barbadosa Mia Mottley, jedna od glavnih zagovornica reforme financiranja razvoja, za lipanj planiraju skup u Parizu koji bi se fokusirao na ulogu multilateralnih razvojnih banaka u zaštiti okoliša. Indija pak ističe kako je reforma uloge takvih banaka među prioritetima njezina predsjedanja skupinom G20, a o tome bi svjetski čelnici trebali razgovarati na prigodnom skupu u rujnu.
Možemo se nadati da će ovakvi impulsi dati ploda.
Reagirajući na zahtjeve SAD-a i drugih zemalja dioničara, Svjetska banka je pripremila novi plan djelovanja koji predviđa jačanje financijskih kapaciteta za borbu protiv klimatskih promjena.
Dunlop priznaje da multilateralne razvojne banke doista imaju prigodu definirati buduće financiranje akcija za očuvanje klime.
"U usporedbi s privatnim bankama, javne banke kontroliraju relativno malu količinu novca dostupnu za investicije. Ipak, imaju neusporedivo veću moć u određivanju financijskih trendova", kazala je.
.webp){kind=icon}
