Sredinom prošlog mjeseca, točnije 18. kolovoza, na snagu je stupila europska Uredba o obnovi prirode koja cilja već do kraja ovoga desetljeća obnoviti najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja Europske unije (EU), a onda u sljedeća dva desetljeća obnoviti sve ekosustave koji zahtijevaju sanaciju.
Taj se napor vidi kao aktivnost koja je nužna i kompatibilna s borbom za zaštitu okoliša i prirode u kontekstu ublažavanja posljedica klimatskih promjena, a time i za smanjenje učinaka prirodnih katastrofa.
No ta uredba naišla je na snažno protivljenje u redovima europskih poljoprivrednika dovevši ranije ove godine i do prosvjeda u zemljama poput Francuske, Španjolske, Njemačke i Italije. Poljoprivrednici su zaključili kako su mjere predviđene uredbom ograničavajuće za njihovu djelatnost i da bi im mogle donijeti veće troškove i administrativni teret, odnosno smatraju da se zelena tranzicija prelama preko njihovih leđa.
Čitaj više
Što donosi Uredba o obnovi prirode od koje se poljoprivrednicima diže kosa na glavi
Uredbom se uvode mjere za obnovu narušenih ekosustava u svim državama članicama Europske unije.
22.08.2024
Zakon zbog kojeg je na ulicama bilo na tisuće poljoprivrednika stupio na snagu
Zakon o obnovi prirode se smatra kontroverznim posebno zbog straha od teških ograničenja za poljoprivrednike.
20.08.2024
Počela primjena novih pravila EU-a za poticanje inovacija u području UI-ja
Nova pravila EU-a o visokovrijednim skupovima podataka donose promjene za javni sektor i gospodarstvo.
11.06.2024
Problemi s kojima se suočava europska poljoprivreda su svakako širi od pitanja te uredbe o obnovi prirode. Jedan je samo primjer konkurencija iz udaljenih zemalja čiji proizvodi dolaze na europsko tržište, a uvjeti proizvodnje hrane nisu ni izbliza tako strogi kao u EU-u.
U svakom slučaju, premda hrvatski poljoprivrednici početkom ove godine nisu zbog uredbe izašli na masovne prosvjede, dali su potporu europskim kolegama. Stoga nas je zanimalo kako sada u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (HPK) vide situaciju nakon stupanja uredbe na snagu i kako misle da će se odraziti na poljoprivrednu proizvodnju u Hrvatskoj.
"Hrvatski poljoprivrednici, preko HPK-a, izrazili su zabrinutost zbog novog pritiska koji se stavlja na njih. Upozoravaju da bi primjena uredbe mogla smanjiti poljoprivrednu proizvodnju i povećati ovisnost o uvozu, što bi negativno utjecalo na lokalno gospodarstvo. HPK je također tražio da se prije donošenja uredbe provedu sveobuhvatne procjene utjecaja na poljoprivredu, s naglaskom na doprinos koji Hrvatska već daje u obnovi prirode i bioraznolikosti. Hrvatska, koja se već može pohvaliti s 38 posto svog teritorija unutar Natura područja, može se suočiti s dodatnim naporima u provedbi uredbe, a što može rezultirati administrativnim opterećenjima i smanjenjem produktivnosti poljoprivrednika. U prošlosti su uputili pismo zastupnicima u Europskom parlamentu tražeći da se glasa protiv uredbe naglašavajući da je Hrvatska već dala veliki doprinos obnovi prirode", navodi se u odgovoru iz HPK-a za Bloomberg Adriju.
Podsjetimo, Natura 2000 je ekološka mreža EU-a sastavljena od područja koja su bitna za očuvanje ugroženih vrsta i staništa.
Dakle, iz odgovora HPK-a može se zaključiti da bi uredba o obnovi prirode mogla prouzročiti više štete no koristi za hrvatsku poljoprivrednu proizvodnju. Poljoprivrednici posebno strahuju od novih administrativnih i financijskih obveza.
"Uredba o obnovi prirode mogla bi pozitivno utjecati na okoliš, što poljoprivrednici prepoznaju kao važan cilj. Međutim, smatraju da bi svi aspekti održivosti – ekonomski, socijalni i okolišni, trebali biti ravnomjerno razvijeni. S obzirom na deficit u domaćoj proizvodnji većine primarnih proizvoda, osim žitarica, poljoprivrednici ističu da je nužno povećati lokalnu proizvodnju i osnažiti ekonomske aspekte održivosti. Boje se da bi nove administrativne i financijske obveze, koje dolaze s uredbom, mogle dodatno opteretiti (...) postojeći sustav, koji se smatra neizdrživim", poručuju iz HPK-a.
Ipak, dodaju, postoje dva elementa europske uredbe koja mogu donijeti pozitivne iskorake, a to se odnosi na segment održive prakse u poljoprivredi i smanjenje rizika od prirodnih katastrofa.
"Jedna od prednosti uredbe o obnovi prirode za Hrvatsku jest povoljnija pozicija zemlje u pogledu bioraznolikosti. Ova prednost može se iskoristiti kroz informiranje potrošača o ekološkim oznakama proizvoda, a poljoprivrednici koji primjenjuju održive prakse mogli bi biti nagrađeni. Značajan element jest i smanjenje rizika od prirodnih katastrofa što, je ključno za stabilnost sektora. Ipak, poljoprivrednici su već sada uložili značajne napore te bi dodatna financijska podrška bila ključna za uspješnu provedbu uredbe", napominju u HPK-u.
Dobra je stvar što uredba sama po sebi nije posljednji korak, već sada svaka država članica EU-a mora u roku od dvije godine pripremiti nacionalni plan obnove prirode. U tome bi, barem je takva ideja, trebali sudjelovati svi dionici, pa se to odnosi i na HPK. Kako HPK u tome misli sudjelovati?
"HPK je zatražio sudjelovanje u izradi nacionalnog plana obnove prirode. Tijekom prvih konzultacija izražena je potreba za organiziranjem okruglog stola posvećenog ovoj temi, kao i za aktivnim sudjelovanjem u povjerenstvu te intenzivnom komunikacijom s poljoprivrednicima putem upitnika i dijaloga. HPK želi osigurati da se interesi poljoprivrednika uzmu u obzir prilikom izrade plana", ističu iz interesnog udruženja poljoprivrednika.
Smatraju da bi nacionalni plan trebao uključivati odgovarajuću financijsku potporu za poljoprivredne proizvođače koji će provoditi aktivnosti predviđene uredbom.
"HPK je obaviješten da će se raditi na dodatnom paketu financijskih sredstava za provedbu aktivnosti koje se odnose na uredbu, što bi barem malo moglo olakšati teret poljoprivrednicima i omogućiti im da se bolje prilagode novim zahtjevima", smatraju.
I bez Uredbe o obnovi prirode znamo da je hrvatska poljoprivreda neprestance izložena nemalom broju problema i izazova, a povremeno se to odražava kroz nezadovoljstvo i prosvjede poljoprivrednika.
Stoga je zanimljivo čuti kako HPK vidi ključne pravce djelovanja u ovome trenutku kako bi se nagomilani problemi barem ublažili ili postavio neki jasan pravac djelovanja k njihovom eventualnom postupnom uklanjanju.
"Hrvatska poljoprivreda suočava se s nizom izazova, uključujući slabu kontrolu na tržištu, nedostatak strateškog planiranja i osnaživanja lokalne proizvodnje, kao i nisku razinu udruživanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Osim toga, ističe se nedostatak savjetodavne službe i educiranosti u sektoru, kao i neriješena pitanja vezana uz zemljišta. Ključno je početi ozbiljno razmišljati o prehrambenoj sigurnosti kao važnom aspektu nacionalne sigurnosti, potičući ulaganja u cijeli lanac opskrbe kako bi se osigurala održivost ekonomske i socijalne komponente poljoprivrede u Hrvatskoj", ocjenjuju u HPK-u.