Pogodovanje i klijentelizam u javnim natječajima glavni su temelj za nepravilnosti u javnoj nabavi Republike Hrvatske. Od 2013. do 2020.godine 31 posto natječaja održano je sa samo jednim ponuditeljem, pokazala je analiza Instituta za javne financije (IJF).
U novom broju osvrta IJF-a, Vjekoslav Bratić, Martina Pezer i Branko Stanić analizirali su nedostatke u sustavu javne nabave i energetskom sektoru s ciljem povećanja odgovornosti institucija i jačanja vladavine zakona. Analizom su obuhvatili Bugarsku, Hrvatsku, Mađarsku, Rumunjsku, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju.
"Iako se korupcija u javnoj nabavi javlja u različitim oblicima, zemljama jugoistočne Europe zajedničko je favoriziranje i klijentelizam, precijenjena vrijednost ugovora, prilagođeni uvjeti natječaja koji odgovaraju obilježjima određenog poduzeća, sukob interesa u postupku javne nabave, visoki udio zatvorenih postupaka te izmjena ugovora u fazi provedbe", zaključak je analitičara.
Ključni rizici upravljanja u energetskome sektoru u poduzećima u državnome vlasništvu u tim zemljama su neusklađenost zakonskog okvira sa smjernicama o upravljanju poduzećima u državnome vlasništvu OECD-a, ograničena financijska transparentnost, financijska ranjivost te politička imenovanja, a za ranjivosti upravljanja poduzećima navedeni su integritet javne nabave i upravljanje državnim poduzećima u energetskom sektoru.
U Hrvatskoj se nepravilnosti javne nabave temelje na pogodovanju i klijentelizmu u javnim natječajima. U razdoblju od 2013. do 2020. godine čak 31 posto natječaja održano je sa samo jednim ponuditeljem, a kod određenih natječaja objava i trajanje razdoblja za donošenje odluke ukazuju na rizik od korupcije, koji je dodatno pojačan u pandemijskom razdoblju.
U energetskom sektoru izdvaja se zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju te pranje novca u Ini te primanje i davanje mita, nezakonito pogodovanje i dogovoreni natječaji zbog čega se poslovi preplaćuju u Janafu. U aferama su često upleteni direktori sa snažnim političkim vezama, što još jednom ukazuje na duboko ukorijenjeni problem povlaštenog tretmana poduzeća zbog političkih veza i predstavlja nepresušni izvor za korupciju, istaknuto je u izvješću.
U Hrvatskoj u razdoblju 2013. do 2020. godine oko polovine ukupne vrijednosti ugovora osvojili su ponuđači koji nisu bili privatni subjekti, već poduzeća u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države i upravo tu je plodno tlo za određene zlouporabe, piše u analizi.
Javnu nabavu u Hrvatskoj općenito karakterizira česta primjena jednostavnih nabava, odnosno bez obveze raspisivanja javnog natječaja za određene vrijednosti roba, usluga i radova. Budući da te vrste javnih nabava podliježu samo internim aktima i kontrolama, jednostavna nabava često se ne provodi prema propisima što u konačnici dovodi do problema izravnog ugovaranja.
Analitičari IJF-a su zaključno poručili kako je izuzetno važno transparentno upravljati državnim poduzećima, posebice u energetskom sektoru koja su suočena s brojnim izazovima, pogotovo u pogledu upravljačkih nedostataka u javnoj nabavi.
.webp){kind=icon}
