text size
Nakon što je Rusija prošli tjedan objavila kako će smanjiti proizvodnju nafte za pola milijuna barela dnevno kao odgovor na zapadne sankcije, bilo je skepse oko toga radi li to doista svojom voljom.
Nakon posljednjeg paketa sankcija, Rusija je upletena u sve čvršću mrežu ekonomskih ograničenja, od zabrana izvoza tehnologije u zemlju do nedavne zabrane Europske unije na uvoz većine njezine nafte. Što se Zapada tiče, Moskva posustaje pod teretom sankcija.
"Nije bilo dobrovoljno, bilo im je nametnuto. Ne mogu održati obujam proizvodnje jer nemaju pristup potrebnoj tehnologiji", rekao je Kadri Simson, povjerenik EU za energetiku, u intervjuu u Kairu. No, podaci iz Rusije pokazuju da to baš i nije tako.
Ruske su tvrtke lani izvele najviše bušenja na svojim naftnim poljima u posljednjih desetak godina, s malo znakova kako su međunarodne sankcije ili odlazak nekih velikih zapadnih tvrtki izravno naštetili operacijama bušenja, što također pomaže objasniti kako se proizvodnja nafte u zemlji oporavila u drugoj polovici 2022. godine, čak i nakon što su nametnuta daljnja ograničenja na njezin izvoz.
"Industrija uglavnom nastavlja raditi kao i prije. Rusija je uspjela zadržati većinu kompetencija, imovine i tehnologija u području naftnih usluga", rekao je Vitaly Mikhalchuk, voditelj istraživačkog centra u Business Solutions and Technologies, nekadašnjoj ruskoj jedinici konzultantske tvrtke Deloitte.
Nakon odluke ruskog predsjednika Vladimira Putina da napadne Ukrajinu prije gotovo godinu dana, ruska naftna industrija prošla je kroz najdramatičniju promjenu političkih okolnosti od raspada Sovjetskog Saveza.
Velike zapadne kompanije, poput BP, Shella i Exxon Mobilea, odustale su od ulaganja u zemlji vrijednih više milijardi. Slijedili su ih i neki od velikih međunarodnih pružatelja usluga. Europa je također uvela "sveobuhvatna ograničenja izvoza opreme, tehnologije i usluga za energetsku industriju u Rusiji."
Ipak, ruske naftne platforme prošle su godine izbušile ukupnu dubinu veću od 28.000 kilometara, što je najviše u proteklih desetak godina, prema podacima iz naftnog sektora, u koje je Bloomberg imao uvid. Ukupan broj započetih bušotina porastao je za gotovo sedam posto, na preko 7.800, pri čemu je većina ključnih naftnih kompanija nadmašila svoje rezultate iz prethodne godine, pokazuju podaci.
Nekoliko je čimbenika pomoglo Rusiji u održavanju svoje naftnu industriju u pokretu. Prvo, vrhunski međunarodni pružatelji činili su samo 15 posto ukupnog segmenta naftnih usluga u zemlji 2021. godine, prema podacima Vygon Consultinga.
Unutarnje jedinice domaćih proizvođača kao što su Rosneft, Surgutneftegas i Gazprom čine najveći dio tržišta, pokazali su podaci. Te tvrtke nisu odgovorile na zahtjeve za komentar. "Ruske tvrtke privlače strane izvođače kada trebaju tehnološke usluge i opremu te napredne softvere", navodi se u izvješću moskovskog konzultanta. Ali takve stvari općenito nisu potrebne da bi nafta tekla iz utvrđenih polja.
Drugo, neki od ključnih zapadnih dobavljača naftnih usluga nisu napustili zemlju. SLB i Weatherford International nastavljaju poslovanje u Rusiji, uz određena ograničenja.
Glavni izvršni direktor SLB-a Olivier Le Peuch rekao je u srpnju kako jedinstvena korporativna struktura njegove tvrtke daje fleksibilnost za rad u Rusiji, dok u potpunosti poštuje sankcije SAD-a i EU-a. Tvrtka nije odgovorila na upit Bloomberga za komentar.
Weatherford je prošle godine rekao kako je obustavio sva nova ulaganja ili implementaciju nove tehnologije u Rusiji, ali njegovo najnovije tromjesečno izvješće još uvijek navodi zemlju među regijama u kojima posluje. Pružatelj naftnih usluga odbio je komentirati poslovanje u Rusiji na Bloombergov upit.
Treće, dva naftna servisna diva koji su napustili Rusiju, Halliburton i Baker Hughes, prodali su svoje poslovanje u zemlji lokalnoj upravi. Analitičar u sektoru sirove nafte Victor Katona istaknuo je kako je to ruskim kompanijama omogućilo zadržavanje osoblja i stručnosti. BurService, nasljednik Halliburtona u Rusiji, nije odgovorio na pismene zahtjeve za komentare, dok OFS Technologies, bivša ruska jedinica Baker Hughesa, nije mogla odmah dati komentar.
Glavno pitanje za rusku domaću naftnu industriju bilo je dobivanje zapadne visokotehnološke opreme, navodi BST. Ipak, ti se problemi rješavaju zahvaljujući uvozu preko posrednika u prijateljskim državama ili pronalaskom alternativnih dobavljača u Kini", rekao je Mikhalchuk.
Otkako je u travnju dosegnula najnižu razinu nakon invazije od 10,05 milijuna barela dnevno, ruska se proizvodnja nafte vratila na oko 10,9 milijuna barela dnevno krajem 2022. i ostala blizu te razine u siječnju.
Iako je učinak sankcija na istraživanje, razvoj i crpljenje ograničen, ruska naftna industrija suočava se s drugim izazovima. Rusija nema dovoljno kapaciteta za skladištenje nafte, što bi moglo uzrokovati prenapućenost kapaciteta, čim tvrtke ne mogu prodati ono što proizvedu zbog zapadnih ograničenja.
Taj scenarij se već dogodio prošle godine, neposredno nakon invazije na Ukrajinu. Tada je štrajk kupaca povećao zalihe sirove nafte do te mjere da je zemlja bila prisiljena smanjiti proizvodnju za oko 500.000 barela dnevno.
Nema dokaza kako je EU-ova zabrana uvoza sirove nafte od 5. prosinca uzrokovala slične probleme, pri čemu se ruska proizvodnja nije promijenila u protekla dva mjeseca. Još je rano za procjenu punog utjecaja europskog embarga od 5. veljače na kupnju ruskih rafiniranih goriva, a pogotovo dizela koji se najviše izvozio na tržište Europske Unije.
Stope prerade u ruskim rafinerijama u prvih osam dana veljače bile su oko dva posto iznad razine iz siječnja, na nešto više od 5,8 milijuna barela dnevno, prema industrijskim podacima u koje je Bloomberg imao uvid. Dodatni kapacitet u dostupnim zalihana nafte u zemlji bio je veći od 25 milijuna barela od 10. veljače, u usporedbi s 20 milijuna barela prošle godine kada je Rusija bila prisiljena smanjiti proizvodnju.
Dugoročni učinci
Iako zapadne tehnološke sankcije vjerojatno neće imati kratkoročnog učinka na rusku naftnu industriju, učinci bi mogli biti vidljivi dugoročno, rekao je Swapnil Babele, potpredsjednik Rystad Energyja.
"Obavljanje nekih naftnih usluga moglo bi se smanjiti, dok će gubici i rizici rasti. Manjak tehnologije za razvoj podmorja i neke rezerve koje je teško obnoviti mogu postati problem", istaknuo je Mikhalchuk iz BST-a.
Nakon što je Moskva zauzela ukrajinski poluotok Krim 2014. godine, uvedena je međunarodna zabrana pružanja usluga za naftne projekte u ruskim formacijama škriljevca, Arktiku i dubokim vodama. Te su mjere osujetile planove Rosnefta oko iskorištavanja priobalnih polja u sjevernom Karskom moru.
No, Katona ističe kako su ruske tvrtke od tada pokazale kako mogu razviti internu ekspertizu za neka od tih područja. "Gazprom Neft zapravo je prošle godine povećao svoje bušenje u velikoj formaciji škriljevca u zapadnom Sibiru", zaključio je.
"Čak i ako tehnološke sankcije ograniče aktivnosti u zahtjevnijim ležištima, Rusija trenutno ima dovoljno tradicionalnih rezervi da nastavi teći naftu. Pod pretpostavkom da će proizvodnja ostati blizu sadašnjih razina, do 2027. samo tri posto ovisit će o tehnologijama kojima zemlja sada ima poteškoća s pristupom", zaključio je Mikhalchuk.
.webp){kind=icon}
