Sjećate li se ručka?
Taj obrok navodno više ne bi trebao biti važan. Stanka za ručak je sve nepopularniji obrok otkako je salata od plodova mora u plastičnom pakiranju zauzela sav slobodan prostor na našim stolovima. Uslijed naleta pandemije je prozvana i prvom žrtvom prelaska na rad od kuće. Prostori u kojima su se radnici hranili po uredskim parkovima i centrima diljem svijeta zjapili su prazni: klubovi, maleni lokali s hranom za van čiji su specijaliteti bili jela od tijesta, kamioni s hranom s pilećim batacima koji mirišu na kim i uz koje je dolazio izdašan obrok riže s bijelim umakom.
Radni se ručak tijekom proteklih pola stoljeća smatrao rasipničkim uživanjem i neprijateljem produktivnosti, posebice u SAD-u. Oduzimao je od radnog vremena, prekidao tijek posla, udarao na novčanike zaposlenih i donosio nepotrebne kalorije, što bi dovodilo do debljanja i zloglasnog "pada tlaka" koji bi dodatno smanjio poslijepodnevnu produktivnost. Prije pandemije je više od 60 posto američkih zaposlenika ručak jelo za svojim radnim mjestom, više od pola je jelo nasamo, a više od trećine gotovo niti nije uzimalo stanku za ručak. Naravno, neki su startupovi u subvencionirane namaze od kelja uložili rizični kapital, ali za većinu je ručak bio zastario i dekadentan… obrok za mlakonje, kako se ledenim tonom izrazio Gordon Gekko u filmu Wall Street.
No znate li što je za mlakonje? Sjediti kod kuće u trenirci ispred laptopa na kuhinjskom stolu i jesti humus s krekerima uz pozadinske zvukove Zoom poziva, kao na najtužnijem Tupperware partiju koji život može prirediti. Možda je vrijeme za povratak navike ručka. Kako za povratnike u urede tako i za radnike kojima treba razlog za izlazak iz kuće. Naravno, i za milijune koji su se našli u hibridnoj varijanti te traže način održavanja duše i tijela dok pokušavaju dokučiti kako će im način obavljanja posla izgledati u budućnosti.
Energija i kreativnost
Zašto ručak? Jer bi sastanak za doručak zahtijevao prilagođavanje već pažljivo isplaniranih jutarnjih rutina: buđenja, zajedničkih dolazaka i dovoženja. Večera je predugačak i preskup maraton ića i pića prožet svečanim ponašanjem i posljedicama. Ručak je, s druge strane, vrlo prilagodljiv i izrazito demokratičan. Bilo da se radi o desetak radnika željezare koji jedu sendviče na čeličnoj gredi ili o dvama izvršnim direktorima koji u privatnoj blagovaonici dijele obrok kako bi ugovorili pripajanje, ručak isporučuje što vam je potrebno. Ručak može biti poslovni sastanak ili šetnja parkom ili višesatna gozba u kineskom restoranu u trgovačkom centru.
Bilo da radimo od kuće ili u uredu, većina nas dan provede sjedeći na jednom mjestu. Našim tijelima treba odmor od ove prostorne monotonije. Finsko istraživanje iz 2016. godine pokazalo je kako su radnici koji su se tijekom godinu dana radi stanke za ručak redovito fizički i psihički odvajali od svojim poslova pokazali povećanu razinu energije kada bi se poslijepodne vratili na posao. Bez okova uredskog stola naša mašta slobodno luta povezujući različite ideje i informacije koje su možda cijelo jutro bile prisutne, ali zaglavljene u kolotečini radnih zadaća. Kada izađemo na ručak razmišljamo i sanjarimo, što se može pokazati korisnim za rad, kako je pokazalo istraživanje o potencijalu sanjarenja za poticanje kreativnosti objavljeno 2021. u znanstvenom časopisu Academy of Management Journal.
Na putu do obroka i tijekom jela također promatramo razne stvari, prikupljajući tako djeliće podataka o svijetu. Te informacije, često slučajne, mogu se pokazati vrijednima. To savjetnik za organizacijsko ponašanje Andreas Hoffbauer naziva utjelovljenom spoznajom: dublje razumijevanje svijeta stječete jednostavnim svakodnevnim kretanjem njime. Čak i nešto banalno poput oglasa na dizalu može poslužiti kao dobra ideja za neki novi proizvod ili projekt.
Bloomberg
Kako smo svi naučili u zaglušujućem metežu školske menze, ručak je zapravo tek okružje za razgovore. Ne zakazani "Razgovori s namjerom", s velikim R, koje obavljamo na Zoomu na kojem postoje određen raspored tema, krut tempo i značajne stanke, već oni bogati, spontani razgovori do kojih dolazi kada ljudi sjede licem u lice, uz hranu. Ti razgovori sežu od osobnih do profesionalnih tema, začinjeni su anegdotama i protkani osobnim uvidima koji se odmotavaju između zalogaja salate od jaja i tjestenine. Najznačajnije zamisli često počinju nasumičnim komentarima ili usputnim zapažanjem koje vremenom počne prerastati u nešto veće.
Sastanci za ručak mogu izgraditi dugoročno povjerenje i razumijevanje na način koji je teško izgraditi internetom ili samim radom. Dijeljenje obroka u formalne odnose unosi društveni element bez oznake "društvene aktivnosti" poput obvezne koktel-zabave ili drugih osmišljenih oblika team-buildinga. Ljudi se za vrijeme ručka opuste. Otvaraju se, barem nakratko, i svoje misli dijele slobodnije nego što bi to činili u uredu ili na videopozivu.
A sve to može iznenađujuće utjecati na konačni rezultat. Prije desetak godina je profesorica na poduzetničkom Koledžu Babson Lakshmi Balachandra, koja se bavi ulogom fenomena povjerenja, provela pokus. Dvije je skupine studenata poslovnog upravljanja organizirala kako bi osmislili složeni joint venture – Jedna je skupina razgovarala za vrijeme ručka, a druga u dvorani za sastanke. Balachandra je zaključila kako su gladni studenti došli do bitno manje profitabilnih ideja. Zaključak je: nemojte poslovati praznog želuca.
Dok tvrtke i pojedinci nakon pandemije COVID-19 pokušavaju prokrčiti svoj put u budućnost, praveći plesnu koreografiju u kojoj neki u potpunosti rade od kuće, drugi sjede u uredu, a mnogi priželjkuju takozvane hibridne načine rada, možda bi trebalo više razmisliti o tom nesretnom vremenskom razdoblju usred dana kada razina energije opada, vani sunce sjaji visoko i svatko želi malo odmora. Možda je budućnost posla u ručku.
Zato odvojite taj sat. Odmaknite se od stola i zakoračite u nepoznato u potrazi za nečim ukusnim. Ako ste s drugima, odmaknite telefon i prepustite se razgovoru. Šalite se. Pričajte priče. Pojedite keks. Uživajte u trenutku. Ručak je najbliže što odrasli imaju školskome velikom odmoru i, obavite li ga valjano, mogao bi postati i ponajbolji dio vašega radnog vijeka.
Mi to možemo. Pođimo ručati.
Ovaj je članak zamišljen dok je autor jeo mapo tofu, pirjanu škarpinu i dandan rezance u restoranu Land of Plenty, dva bloka od sjedišta Bloomberga u New Yorku.
Tekst preveo Igor Ilić
.webp){kind=icon}
