Apulija je peta talijanske čizme. Krase je gradovi bijelih pročelja, stoljetni maslinici i more plavlje od očiju Gwyneth Paltrow u filmu Talentirani gospodin Ripley (The Talented Mr. Ripley), Jadransko s jedne i Jonsko more s druge strane. Dugo je bila u sjeni obale Amalfija, no posljednjih je godina sve poželjnija destinacija. Amalfi i otok Capri doista jesu šik, ali tek kad stignete na „zabačeni jug“ Italije, doživite pravi dolce far niente – slatku dokolicu.
Iako posljednjih godina postaje trendi odredište, Apulija je sačuvala svoju autentičnost. Život se ovdje odvija polako. Mještani ne odustaju od svojih navika: trgovine se zatvaraju u podne kad sunce sve tjera u hlad ili prema vodi. U tom trenutku sve stane, a parkiranje je tada besplatno. Poneki restoran ima čak i dan u tjednu kada ne radi, bez obzira na sezonu. Oni žive svojim ritmom i ne mare previše za turiste – nema ni one tipične južnjačke srdačnosti i uslužnosti kakvu susrećete na Capriju ili Siciliji.
Apulija je dugo bila omiljeno odredište talijanskih turista. U srpnju i kolovozu dolaze onamo u velikom broju, kako bi uživali na bijelim pješčanim plažama, obilazili utvrđene gradove i kušali slavnu rustikalnu kuhinju regije. U doba kad Europa pati od prekomjernog turizma, Apulija i dalje djeluje kao pomno čuvana tajna, osobito u jesen, kad su ceste mirne, more još uvijek toplo, a glavnina turista već je spakirala kupaće kostime i vratila se na sjever. Ipak, Apulija i dalje ostaje izvan glavnih turističkih staza za strance. Tek je počinju otkrivati.
Kako tamo stići
U regiji postoje dvije glavne zračne luke – Bari na sjeveru i Brindisi na jugu. Doći se može i vlakom iz Rima: putovanje brzim vlakom Frecciarossa traje oko pet sati do Barija i šest do Leccea, na jugu. Apulija je velika regija, s gotovo 900 kilometara obale, prepuna šarmantnih gradića i plaža idealnih za kupanje. Najbolje ju je istraživati automobilom – put vodi kroz beskrajne maslinike i ravničarske predjele gusto naseljene malim mjestima. Moguće je putovati i željeznicom, jer su gradovi i sela dobro povezani regionalnim vlakovima koji voze točno u minutu. Idealno je posjetiti regiju u rujnu i listopadu, kad su temperature ugodnih 25 stupnjeva, a more dovoljno toplo za kupanje – iako će vam lokalci reći da je kupanje u studenom tek pravo zadovoljstvo.
Depositphotos
Gdje odsjesti
Velike hotele u Apuliji ćete teško naći. Umjesto njih, u modi su masserije – nekadašnje seoske farme iz 16. stoljeća, preuređene u luksuzne butik-hotele, u kojima noćenje stoji i više od 500 eura. Većina se ipak odlučuje za skromnije opcije: manjih hotela nema mnogo pa su privatni apartmani najčešći izbor.
Koja mjesta posjetiti
Bari je lijep grad s mnogo znamenitosti i svakako ga vrijedi obići, premda ga mnogi dožive samo usputno. Najpoznatiji je po svom starom središtu, Bari Vecchia, labirintu uskih uličica, kamenih kuća i povijesnih crkava. Najvažnija je znamenitost bazilika svetog Nikole (Basilica di San Nicola) iz 11. stoljeća, u kojoj se čuvaju relikvije svetog Nikole, zaštitnika djece i pomoraca. Bazilika privlači hodočasnike i iz pravoslavnih i katoličkih zemalja. Moderni Bari izrastao je u 19. i 20. stoljeću, kada su izgrađeni prostrani bulevari, trgovi i šetnice. Grad ima i važnu luku, jednu od ključnih prometnih i trgovačkih točaka na Jadranu.
Polignano a Mare prvo je mjesto na koje nailazite kad krenete prema jugu. Poznat je po dramatičnim liticama i kristalnobistrom moru. Gradić praktički visi nad morem, na rubu vapnenačkih stijena, a bijele kamene kuće koje se uzdižu nad liticama pružaju očaravajući pogled na Jadran. Najpoznatija je plaža Lama Monachile, jedno od najfotografiranijih mjesta u cijeloj Apuliji. U starom dijelu grada nalazi se i fenomenalni vidikovac Balconata sul Mare, a oni s dubljim džepom mogu posjetiti svjetski poznati restoran smješten u špilji – Grotta Palazzese.
Kroz uske prolaze Monoplija dolazi se do monumentalne katedrale | Depositphotos
Monopoli je sljedeća postaja, tek desetak kilometara dalje. Bez glamura razvikane destinacije i bez gužvi velikih turističkih središta, Monopoli nudi nešto daleko vrjednije – autentičnost, jednostavnost i toplinu juga. Grad nije zvijezda Instagrama, no upravo u toj nenametljivoj skromnosti skriva se njegova snaga. U luci staroga grada, plavi ribarski brodići ljuljaju se na valovima dok ribari, još uvijek pod jutarnjim suncem koje nije doseglo zenit, dovršavaju svoj ulov. Mreže se ispiru, riba se razvrstava, a zrak je ispunjen mirisom soli i svježine.
Stari grad Monopolija, poznat kao povijesno središte (tal. centro storico), smješten je uz samo more. To nije muzej na otvorenom, nego živa četvrt u kojoj djeca trče po trgovima, bake razgovaraju kroz prozore dok se rublje suši među uličicama uskim tek toliko da se dvoje mogu mimoići. Kamen, izblijedio od sunca i vremena, okružuje vas posvuda – u zidovima, popločenim ulicama i crkvama. Uski prolazi vode do katedrale svete Marije od Madije, monumentalne građevine čija kupola dominira gradskom panoramom. Legenda kaže da je slika Djevice Marije došla do Monopolija morem, nošena na čamcu – čudo koje se i danas svake godine slavi svečanom procesijom.
Monopoli posjeduje ono o čemu mnogi drugi gradovi mogu samo sanjati – more koje dolazi gotovo do samog praga kuća. Gradska plaža Cala Porta Vecchia smještena je uz zidine staroga grada, a njezina voda bistra je, mirna i ugodno topla. Nekoliko kilometara južnije, plaže Porto Ghiacciolo i Cala Paradiso nude uvale s tirkiznim morem, skrovitim špiljama i barovima na pijesku. Navečer se grad pretvara u pravi gastronomski raj. Na Piazzi Garibaldi, srcu večernje šetnje, restorani i barovi poslužuju lokalne specijalitete: tjesteninu orecchiette s cime di rapom, hobotnicu s roštilja, svježe školjke i čašu vina primitivo.
Salento krije najljepše plaže kopnene Italije
Na samoj peti talijanske čizme, između Jadranskog i Jonskog mora, smjestio se Salento – zemlja sunca, kamena i vjetra. Zvuči poput stiha? I jest, ali je i stvarnost kraja u kojem dani mirišu na masline, večeri odzvanjaju plesom pizzetta, a vrijeme kao da je zaboravilo kamo žuri.
Središte regije je Lecce, kulturno i duhovno srce Apulije, poznat po raskošnim baroknim palačama, labirintu ulica i čak dvama rimskim amfiteatrima. Talijani ga od milja zovu „Firenca juga“. Iako ne leži na moru, grad skriva brojne sjenovite kutke u kojima se može predahnuti od vrućine i kušati posebna caffè leccese, poslužena preko leda s bademovim sirupom.
Na istočnoj obali, Otranto bdije nad Jadranom. Njegove kamene zidine i kaldrme pružaju pogled sve do Albanije i Grčke. Katedrala u Otrantu čuva jedan od najvećih mozaika u Europi – Drvo života (Albero della vita), umjetničko djelo koje spaja raj, pakao i zemaljski svijet. U kripti se nalaze i moći osam stotina mučenika ubijenih tijekom turske opsade 1480. godine.
Na jonskoj obali, s druge strane Salenta, čeka nas Gallipoli. Ime mu na grčkom znači „lijep grad“, i s pravom. Stari grad smješten je na otoku, mostom je povezan s kopnom, ispunjen ribarskim kućama, malim trgovinama, tržnicama i konobama u kojima sve miriše na more. Predvečer, i mještani i posjetitelji sjede na gradskim zidinama i gledaju zalazak sunca. More postaje narančasto, školjke se poslužuju s limunom, a zrakom se širi miris soli i svježih maslina.
Plaže kao iz snova
Apulija se može pohvaliti najduljom obalom u kontinentalnoj Italiji i plažama s kristalnobistrom vodom, koje se ljepotom mogu usporediti jedino s onima na Sardiniji. Posebno se ističe Lama Monachile u Polignano a Mareu – dramatična uvala okružena stijenama i jedno od najfotografiranijih mjesta u cijeloj regiji. Na samom jugu, u Santa Maria di Leuci, gdje se spajaju Jadransko i Jonsko more, nalaze se Grotta della Poesia – „špilja poezije“, prirodni bazen u vapnencu s tunelom koji vodi prema otvorenom moru – te obližnja Tres Porte, „špilja troja vrata“, u koju se ulazi čamcima, a kupanje u njezinoj plavozelenoj vodi doživljaj je za pamćenje.
Depositphotos
Krećući od najjužnije točke poluotoka Salento prema sjeveru, nailazi se na legendarni Pescoluse, poznat kao „Maldivi Salenta“ – dugu plažu od bijelog pijeska i mora bistre tirkizne boje. Duž jonske obale redaju se čitavi nizovi pješčanih uvala: Torre San Giovanni, Baia Verde tik do Gallipolija, Punta Prosciutto i Porto Cesareo. Pijesak, miris borova, prozirno more i rijetka tišina čine ih savršenim mjestom za odmor. Na jadranskoj strani Salenta, s dramatičnim stjenovitim liticama, ističu se Torre dell’Orso, Baia dei Turchi i Roca Vecchia – podjednako zadivljujući krajolici.
Alberobelo – najveća atrakcija
Osim plaža, u Apuliji ima još mnogo toga vidjeti. Najpoznatija atrakcija je Alberobello, osebujan po trullijima – kamenim kućicama koje je UNESCO 1996. uvrstio na popis svjetske baštine. Trulliji su građeni od kamena, bijele boje, s kupolastim krovovima od ploča. Na nekima su nacrtani simboli kršćanskog, poganskog pa i magijskog podrijetla. U vrijeme njihova nastanka stanovnici su vjerovali da će im ti znakovi donijeti sreću i zaštititi ih od zla.
U gradu se nalazi oko 1,5 tisuća trullija, a mnogi su pretvoreni u galerije, suvenirnice ili apartmane za iznajmljivanje. Zanimljivo je da su se kućice gradile prema broju ukućana u trenutku gradnje, a kasnije bi se, s rastom obitelji, nadograđivale.
Postoji i priča o tome kako je uopće došlo do gradnje tih neobičnih domova. U 17. stoljeću ovim područjem vladao je grof koji je želio izbjeći plaćanje poreza. Zato je poticao stanovnike da grade kuće isključivo od kamena, bez vezivnog materijala, kako bi se mogle brzo srušiti kad bi stigli poreznici i jednako brzo ponovno podići nakon njihova odlaska.
Glavna atrakcija ove regije je Alberobelo, specifičan zbog truli kućica koje je UNESCO 1996. godine proglasio zaštićenim spomenikom kulture | Depositphotos
Kuhinja koja ne ostavlja nikoga ravnodušnim
Apulijska kuhinja, često opisana kao pravi predstavnik mediteranske prehrane juga Italije, temelji se na jednostavnim, ali vrlo ukusnim jelima od lokalnih i sezonskih namirnica. Apulija je najveći proizvođač maslinova ulja u Italiji, pa se ulje vrhunske kvalitete koristi u gotovo svakom jelu – od tjestenine, preko pečenog povrća, do ribe.
Najpoznatija tjestenina su orecchiette („uheka“), koje se najčešće poslužuju s cime di rapom (gorkasto zeleno povrće) ili umakom od rajčice i sirom. Tu je i pane di altamura – tradicionalni kruh od durum pšenice sa zaštićenim geografskim podrijetlom. Tjestenina se često radi bez jaja, samo od brašna i vode. Pizza se naravno priprema i ovdje, ali je naglasak više na focaccii, obično s rajčicama.
Posebnost regije je i crudo di mare – sirovi morski plodovi, među kojima školjke i riba, svojevrsna jadranska inačica sušija. Iz Apulije potječe i burrata, kremasti sir sličan mozzarelli. U Salentu su nezaobilazni pasticciotti – kolači od prhkog tijesta punjeni vanilin kremom ili višnjama.
Apulija je i vinorodna regija, poznata po snažnim crvenim vinima kao što su Primitivo di Manduria, Negroamaro i Salice Salentino.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...