Budućnost se već dogodila, samo obrazovanje još nije stiglo

Kad razgovaram sa svojim tinejdžericama o njihovoj budućnosti i karijerama, shvaćam da govorimo različitim jezicima. One rastu u tehnološki najnaprednijem trenutku u povijesti planeta, koristeći alate koji nisu postojali do prije samo godinu dana, a koji će za nekoliko mjeseci već biti "stariji modeli"; dok moj referentni okvir još uvijek polazi od obrazovanja kao stabilnog oblika: završiti školu, steći znanje i izgraditi karijeru. Međutim, s obzirom na činjenicu da se njihov svijet brzo mijenja, gotovo intuitivno, i da teško možemo pratiti korak s njima, čini mi se da je moju logiku sve teže uklopiti u stvarnost tržišta rada i potražnju za novim kompetencijama – AI kompetencijama.

Kako se nadopunjuju generacija Z I GenAI?

Generacija Z trenutačno je najzastupljenija na tržištu rada i ulazi u svijet profesionalnih izazova baš kada umjetna inteligencija postaje ključni alat u mnogim industrijama. Odrastajući s tehnologijom, pripadnici ove generacije već intuitivno koriste umjetnu inteligenciju u svakodnevnom životu, a sada je pitanje kako će to utjecati na njihove vještine i način rada. S obzirom na njihovu visoku digitalnu pismenost, generacija Z spremna je oblikovati budućnost rada i pokazati kako se umjetna inteligencija može koristiti za poboljšanje produktivnosti i razvoja. Istraživanje "Competetitiveness in the age of GenAI and Generation Z. Economic of Enterprise" donosi sljedeće podatke:

• 94 posto pripadnika Gen Z koristi AI,
• 66 posto koristi ga svakodnevno,
• 65 posto nema nikakvu formalnu edukaciju o AI-u – ni na fakultetu ni na poslu.

 

Unatoč očitom nedostatku institucionalnog obrazovanja, sve veći broj mladih očekuje rad u organizacijama koje koriste umjetnu inteligenciju, ali istovremeno navode da tijekom obrazovanja nisu primili sustavnu obuku za njezino korištenje. To postavlja pitanje prati li obrazovni sustav dovoljno brzo promjene na tržištu rada. Istraživanje također pokazuje da GenAI najviše pomaže u tehničkim i istraživačkim zadacima, dok znatno manje pridonosi razvoju komunikacijskih i pregovaračkih vještina. Upravo se te vještine, međutim, i dalje smatraju ključnima za dugoročnu konkurentnost na tržištu rada, što dodatno naglašava važnost obrazovnog sustava u njihovu razvoju.

Zanimljivo je da mladi stručnjaci i dalje više traže pomoć od kolega i menadžera nego od AI sustava kada se suoče s neizvjesnošću na poslu. To pokazuje da umjetna inteligencija može biti moćan alat za učenje, ali ne zamjenjuje ulogu mentora i obrazovnih institucija.

Što kaže svjetska statistika?

U svom "Izvješću o budućnosti poslova" Svjetski ekonomski forum navodi da će se oko 39 posto vještina koje su danas relevantne na tržištu rada promijeniti do 2030. godine, zbog automatizacije i primjene AI tehnologija. To dokazuje činjenica da polovica menadžera za zapošljavanje kaže da ne bi zaposlili nekoga bez AI vještina, ali i da radnici proširuju svoj skup vještina, posebno u području umjetne inteligencije.

Od 2023. godine broj takvih vještina koje su članovi LinkedIna dodali svojim profilima porastao je za čak 177 posto. A još jedan podatak koji govori u prilog nužnosti poznavanja AI-a i GenAI-a dolazi iz LinkedInova prošlogodišnjeg "Izvješća o promjenama u radu" i kaže da je 51 posto tvrtki koje su usvojile GenAI prijavilo povećanje prihoda od 10 posto ili više.

Koristeći uvide više od milijarde stručnjaka i 69 milijuna tvrtki na LinkedInu, ovo izvješće otkriva da je val promjena na slučajnom mjestu koje donosi umjetna inteligencija u punom jeku: stopa kojom članovi LinkedIna dodaju nove vještine svojim profilima porasla je za 140 posto, dok 88 posto članova višeg menadžmenta vjeruje da je ubrzanje korištenja umjetne inteligencije u poslovanju od najveće važnosti u sljedećoj godini.

Infobip, iskustvo tvrtke: Zašto je budućnost u pristupu filozofije "AI first"?

Kako umjetna inteligencija sve više oblikuje tržište rada i mijenja način na koji učimo, radimo i razvijamo karijere, postalo je jasno da obrazovni sustavi ne mogu djelovati izolirano od poslovnog sektora. Upravo kada se obrazovanje i praksa spoje, pojavljuju se najrelevantniji uvidi o tome koje su kompetencije zaista potrebne u eri umjetne inteligencije. U tom kontekstu, iskustva tvrtki koje aktivno implementiraju umjetnu inteligenciju u svoje poslovanje mogu biti pokazatelj smjera u kojem će se razvijati tržište rada i obrazovanje. Jedan takav primjer je Infobip. Marin Bezić, potpredsjednik za ljudske resurse, objašnjava da se unutar te tvrtke primjena AI alata značajno razvila u posljednjih nekoliko godina. Iako su se i prije bavili umjetnom inteligencijom, danas im je strateški cilj postati tvrtka "AI-first", u kojoj tehnologija i ljudski potencijal sinergijski djeluju.

"Pokrenuli smo i program AI ambasador, s ciljem da svaki zaposlenik s vremenom postane ambasador naše AI-first kulture. Osim toga, u posljednjih šest do osam mjeseci dramatično smo povećali korištenje Claude alata u svim funkcijama – od inženjerstva, upravljanja proizvodima, prodaje, podrške, marketinga i drugih sektora. Učinak je već jasno vidljiv, na brojnim zadacima postižemo više od deset puta veće uštede vremena, brze inovacije i bolje donošenje odluka", ističe Bezić.

Ovakav pristup izravno utječe na profile kandidata koje tvrtka traži. Danas se sve više cijene pojedinci koji ne samo da razumiju AI već ga aktivno primjenjuju u svakodnevnim zadacima. Ključne kompetencije uključuju sposobnost brzog učenja, prilagodljivost i proaktivan pristup radu, pri čemu su meke vještine i tehničko znanje jednako važni. Promjene su već vidljive u profilima koji zapošljavaju, a naglasak se pomiče s formalnih kvalifikacija na praktičnu primjenu znanja i način razmišljanja. "Istovremeno, stvarnost je takva da objektivno postoji premalo mladih talenata, a njihove su mogućnosti danas znatno veće nego prije, posebno u IT sektoru. Upravo zato brendiranje poslodavca postaje strateško pitanje – tvrtke moraju jasno komunicirati svoju svrhu, mogućnosti razvoja i kulturu ako žele privući i zadržati vrhunske ljude", kažu u Infobipu. Pogotovo jer GenAI mijenja način na koji timovi rade u cijelosti.

GenAI znatno povećava produktivnost ubrzavanjem razvoja, prodaje i marketinga – ono što je nekad trajalo mjesecima sada se postiže u danima. Učinkovitost mjerimo kroz konkretne "slučajeve upotrebe", fokusirajući se na uštedu vremena, rast prihoda i bolje korisničko iskustvo, s agilnom organizacijom kroz Unfix model timova.

Uzimajući u obzir ove informacije, postavlja se logično pitanje: gdje pronaći kandidate s potrebnim kompetencijama i prate li formalni obrazovni sustavi u Adria regiji i Hrvatskoj potrebe tržišta rada? Praktično iskustvo ove tvrtke potvrđuje da formalni obrazovni sustavi u regiji često ne prate dovoljno brzo razvoj tehnologije, posebno u području umjetne inteligencije. Iako pružaju dobru teorijsku osnovu, vidljiv je jaz između akademskog znanja i konkretnih vještina potrebnih na tržištu rada. "U budućnosti će sposobnost korištenja umjetne inteligencije biti jednako važna kao i poznavanje rada na računalu ili internetu.

Oni koji posjeduju ovu kompetenciju bit će konkurentniji na tržištu rada, a dodatni izazov je što se umjetna inteligencija vrlo brzo razvija – znanje stečeno prije dvije ili tri godine možda je već djelomično zastarjelo. Pojavljuju se i nova zanimanja, poput podatkovnih inženjera, inženjera umjetne inteligencije ili stručnjaka za integraciju modela, za koje obrazovni sustavi često nemaju dovoljno agilne kurikulume. Zato je ključna jača veza između akademskog i poslovnog sektora", kaže Marin Bezić za Bloomberg Adriju. Ističe da tvrtke poput Infobipa mogu pridonijeti obrazovanju mladih kontinuiranim obrazovanjem, AI upskillingom, mentorstvom i programima mogilnosti koji razvijaju praktične vještine. Također, kvalitetnim programima stažiranja nude mladima ne samo iskustvo već i dugoročni razvoj i početak karijere.

Luke MacGregor/Bloomberg

Razina pismenosti u području umjetne inteligencije izravno utječe na konkurentnost gospodarstva, prema Infobipu, te dodaju da iako Europa ponekad sporije inovira zbog propisa, istovremeno ima prednost u kvalitetnom obrazovanju i stručnom osoblju. Jaz s SAD-om i Kinom postupno se smanjuje zahvaljujući rastu startup ekosustava i ulaganjima u umjetnu inteligenciju, poluvodiče i oblak kroz inicijative poput IPCEI-ja.

Također navode da Infobip aktivno sudjeluje u oblikovanju europske strategije za umjetnu inteligenciju kroz radne skupine EU-a i projekte poput EDIH Adrije, usmjerene na digitalnu transformaciju tvrtki i javnog sektora. "Obrazovanje u području umjetne inteligencije danas je ključni strateški čimbenik gospodarskog razvoja. Umjetna inteligencija ne mijenja samo tehnologiju već i strukturu rada te načine na koje tvrtke i cijelo gospodarstvo stvaraju vrijednost kroz povećanu produktivnost, inovacije i svoju globalnu konkurentnost.

Globalna istraživanja potvrđuju važnost obrazovanja o umjetnoj inteligenciji u tom kontekstu. Primjer je analiza Svjetskog gospodarskog foruma – više od 10 milijuna radnih mjesta pokazuje da kandidati s vještinama umjetne inteligencije primaju u prosjeku 23 posto veću ponuđenu plaću od kandidata bez tih vještina, što implicira da tržište rada već sada više cijeni znanje o umjetnoj inteligenciji nego formalne kvalifikacije. Također, njihova analiza pokazuje da je usavršavanje najraširenija strategija koju organizacije namjeravaju primijeniti, čak 85 posto poslodavaca planira usmjeriti resurse u to. Osim toga, automatizacija procesa i zadataka predviđa se kao druga najčešća strategija, a većina poslodavaca planira zaposliti ljude s traženim, novim vještinama."

Infobip naglašava da aktivno surađuju s akademskom zajednicom kako bi smanjili jaz između obrazovanja i tržišta rada. Surađuju s domaćim fakultetima kroz projekte s tehničkim fakultetima poput FER-a, gdje su studenti u suradnji s njihovim timovima razvijali konkretna rješenja, uključujući chatbot sustave. Takvi projekti studentima daju priliku za rad na stvarnim izazovima, a tvrtki olakšavaju prepoznavanje mladih talenata. "Vjerujemo da je model suradnje koji uključuje zajedničke projekte, gostujuća predavanja, mentorstvo i praksu najučinkovitiji način povezivanja obrazovanja i tržišta rada", zaključuje Marin Bezić, potpredsjednik za ljudske resurse u Infobipu.

Kako se uči AI?

OECD navodi da više od 70 posto mladih starijih od 16 godina već koristi generativne AI alate u učenju ili svakodnevnim aktivnostima, iako obrazovni sustavi još nemaju jasne smjernice o tome kako ih integrirati u nastavu. Dakle, GenAI više nije samo tehnološki dodatak već je počeo oblikovati obrazovne prakse diljem svijeta. Međutim, istraživanje OECD-a "Digital Education Outlook 2026" pokazuje da uspješno dovršavanje zadataka uz pomoć generativne umjetne inteligencije ne znači nužno napredak u znanju. AI alati mogu poboljšati kvalitetu studentskog rada, ali ta prednost nestaje kada studenti ostanu bez pristupa umjetnoj inteligenciji na ispitima.

Problem zapravo nastaje jer se kognitivni napori prenose na chatbotove, što može dovesti do "metakognitivne lijenosti", tj. slabijeg razvoja samostalnog mišljenja. Ali nije sve tako crno. Istraživanje također kaže da kada se GenAI integrira s jasnom pedagoškom svrhom, rezultati dovode do poboljšanja u učenju, te razvoja kritičkog mišljenja, kreativnosti i suradnje. Zato je OECD-ova preporuka zemljama i njihovim obrazovnim sustavima da potiču razvoj alata generacije umjetne inteligencije namijenjenih obrazovanju, da stvore povjerljive i etičke politike koje štite privatnost te da osiguraju pravednu infrastrukturu.

Ne postoji download znanja

Dakle, umjetna inteligencija može biti snažan saveznik u obrazovanju, ali može i dati iluziju znanja. Prof. dr. sc. Danijela Ljubojević, znanstvena suradnica Instituta za pedagoška istraživanja u Beogradu, pomogla mi je razlikovati to dvoje.

Tehnologija je dovela do ubrzanja mnogih procesa. Međutim, ono što tehnologija ne može ubrzati su kognitivni procesi: razmišljanje, učenje, emocije. Ne postoji preuzimanje znanja, tvrdi Ljubojević i naglašava da je za učenje nečega potrebno vrijeme i razmišljanje o tome, te da to nije brz proces. "Iluzija znanja nastaje kada učenik brzo primi gotove informacije, ali ne razumije kako je do njih došao, kada ne sudjeluje u procesu i kada svojim riječima ne može s razumijevanjem objasniti što se dogodilo. Brza i gotova rješenja vode do površnog znanja, dok dublje razumijevanje zahtijeva vrijeme i pametno korištenje alata." Dodaje da uključivanje alata umjetne inteligencije u obrazovni sustav danas više nije stvar izbora, već pedagoške odgovornosti, jer škola ne može ostati izvan stvarnosti u kojoj učenici već žive i uče. "Ignoriranje njihove prisutnosti ne znači njihovu odsutnost, već davanje prostora nekontroliranoj (zlo)upotrebi. 'Dobar mač u rukama lošeg gospodara – zlo čini.' Ova narodna mudrost u suvremenom tehnološkom kontekstu podsjeća nas na bitnu istinu: alat sam po sebi nije ni dobar ni loš; njegova vrijednost i posljedice ovise o tome tko ga koristi. Umjetna inteligencija nije ni prijetnja ni spasitelj obrazovanja, već samo alat. Upravo je zato ključno da obrazovni sustav preuzme inicijativu: prepozna potencijal umjetne inteligencije, ali i njezine rizike; osigura sustavnu obuku učitelja; ponudi jasne smjernice, pedagoške modele i etičke standarde primjene. Nikada ne smijemo zaboraviti da su alati umjetne inteligencije alati. Njihova je svrha promišljeno integrirati u nastavni proces, pod vodstvom kompetentnog učitelja koji ostaje nositelj odgovornosti, autoriteta i obrazovne svrhe."

 Za učitelje je najveći izazov brzina promjena, dodaje Ljubojević, jer umjetna inteligencija nije postupno uvođena u obrazovanje, već se pojavila iznenada i ušla u učionice praktički preko noći. Umjetna inteligencija stigla je kao val koji je teško kontrolirati. A ako to ne usmjerimo, može izazvati ozbiljan kaos u načinu na koji učenici uče i stječu znanje. Međutim, pitanje je koliko su učitelji spremni za još jednu veliku transformaciju? "Oni koji su manje upoznati s tehnologijom sada se suočavaju s učenjem nečega što im možda nije blisko – ali nema izbora. Nije jednostavno. Mnogi su već umorni od reformi, administracije i stalnih promjena, pa nova tehnološka revolucija djeluje kao dodatni teret za njih. S druge strane, učitelji koji su počeli koristiti umjetnu inteligenciju često brzo uvide njezinu praktičnu vrijednost. Može znatno olakšati administrativne poslove, ubrzati pripremu materijala i ostaviti više prostora za ono što je bit učiteljskog poziva, a to je rad s učenicima."

Bloomberg

"Umjetna inteligencija postala je 'skriveni' konzultant za sve aspekte života, ne samo kao učitelj u učionici. Učenici je često koriste umjesto tražilice. Google više nije in. Prvo čemu se okreću kada traže odgovore na neka pitanja je ChatGPT. "Nažalost, ChatGPT služi kao izvor informacija za učenike, a znamo da te informacije mogu biti i netočne", naglašava prof. dr. Danijela Ljubojević i dodaje da ako učenici nisu u stanju kritički se povezati s danim odgovorima, postoji realan rizik da će se fikcija početi doživljavati kao činjenica i tada ćemo ući u fikcionaliziranu stvarnost. U takvom simuliranom svijetu budućnost je prilično nestabilna i ontološki kompromitirana.

A budućnost izgrađena na neprovjerenim podacima nije samo nestabilna; ona je fundamentalno problematična jer dovodi u pitanje naše razumijevanje onoga što smatramo stvarnim i pouzdanim." Može li umjetna inteligencija tada razviti kritičko mišljenje? "Kada učenika stavimo u situaciju da analizira, evaluira (vrednuje) i stvara, tj. kombinira elemente u novu cjelinu, osmišljava nešto novo, generira nove ideje – radimo i na razvoju kritičkog mišljenja. Drugim riječima, kritičko mišljenje se ne razvija kada učenik samo dobije odgovor uz pomoć VI, već kada ga mora analizirati, procijeniti njegovu vrijednost i na temelju njega stvoriti nešto novo. Tek kada kombinira elemente u novu cjelinu, preispita argumente i generira vlastite ideje, govorimo o pravom učenju."

Ako želimo sustavni, a ne spontani pristup, nužni su nacionalni okvir i jasne smjernice za škole, kaže Ljubojević. "U međunarodnom kontekstu već postoje različiti okviri i preporuke koji se bave odgovornom primjenom umjetne inteligencije u obrazovanju, etičkim standardima i zaštitom podataka. Međutim, svaki obrazovni sustav ima svoje specifičnosti, od programa poučavanja i učenja te metoda evaluacije do institucionalne kulture i tehničkih kapaciteta, stoga je važno prilagoditi međunarodne modele nacionalnom kontekstu. Bez jasnih smjernica, škole su prepuštene vlastitim tumačenjima, što dovodi do neujednačene prakse: negdje je GenAI potpuno zabranjen, negdje se koristi bez kriterija. Nacionalni okvir ne bi trebao biti restriktivan dokument, već strateški vodič koji definira načela, odgovornosti i pedagoške ciljeve, ostavljajući školama prostor za fleksibilnu provedbu.

Način na koji učimo mlade da razumiju, koriste i kritički procjenjuju umjetnu inteligenciju izravno utječe na buduću konkurentnost gospodarstva, otpornost na dezinformacije i kvalitetu demokratskih procesa. Ako društvo razvija samo tehničke vještine i ignorira etičke, kritičke i informacijske dimenzije, riskira dobivanje generacija korisnika tehnologije, ali ne i njezinog promišljenog dizajna. S druge strane, sustav koji sustavno ulaže u pismenost u području umjetne inteligencije, kako u učenika tako i nastavnika, gradi ljudski kapital sposoban za inovacije, ali i za prepoznavanje rizika. Drugim riječima, pitanje nije hoćemo li imati tehnologiju, već hoćemo li imati društvo koje je razumije. A to je već pitanje dugoročne strategije, ne samo školske reforme."

Brži od obrazovanja

Prikupljajući podatke za ovaj tekst i razmišljajući o obrazovanju koje čak ni sadašnjost ne može slijediti, počinjem shvaćati da možda ključ nesporazuma koji osjećam u razgovorima sa svojom djecom nije to što oni znaju više ili manje, već to što žive u svijetu koji više ne funkcionira po „starim“ pravilima. Dok sam ja naučila da je znanje nešto što se stječe, zaokružuje i nosi tijekom cijele karijere, oni ga doživljavaju kao nešto što se stalno mijenja, nadograđuje i dijeli sa strojevima. Shvaćam da odgovor nije birati između dva svijeta, već naučiti kako ih spojiti: zadržati dubinu misli i osjećaj učenja, a istovremeno prihvatiti brzinu, alate i neizvjesnost koja dolazi s njima.

Jer pitanje više nije hoće li njihova budućnost izgledati drukčije od naše – već hoćemo li je uspjeti zajedno razumjeti. Zato obrazovni sustavi ne smiju ostati zatvoreni ili usporeni, jer inače više neće značiti ništa budućim generacijama.