.webp){kind=icon}
Nakon što je nedavno u 62. godini preminuo poduzetnik Mirko Grbešić, osnivač kompanije Mepas, iza njega je ostalo veliko poslovno carstvo čiji su dio i hrvatske kompanije Saponia, Kandit, Koestlin i Brodomerkur. Istražili smo kako posluju, kakva budućnost ih čeka i jesu li u promjenama na čelu matične kompanije postale poželjne mete za preuzimanja.
Mepas je prošle godine ostvario 527 milijuna kuna prometa i 43 milijuna dobiti, što je značajan rast u odnosu na 2020. godinu, kada su uprihodili 392 milijuna kuna uz dobit 33,7 milijuna. I sve su hrvatske tvrtke u njihovu portfelju u 2021. poslovale plusom.
Hrvatski portfelj
Saponia, koju je Mepas za 20 milijuna tadašnjih maraka kupio sad već davne 1998. godine, imala je oštar pad prihoda u 2019. (sa 704,2 na 508,9 milijuna kuna), a tada je zabilježen i gubitak od 22,4 milijuna kuna. No kako su u pandemiji proizvodi za čišćenje i dezinfekciju postali najvruća roba na tržištu tako su im prihodi 2020. porasli na 543,4 milijuna, a dobit na čak 66,7 milijuna kuna. Prošlu su godinu također završili s osjetnim rastom prometa od 24 posto, na 673,1 milijun kuna, ali dobiti je pala za gotovo 90 posto, na 7,8 milijuna.
U prvih su šest mjeseci ove godine Saponijini prihodi porasli za 3,7 posto u odnosu na isto razdoblje lani i dosegnuli 370,7 milijuna kuna, ali je neto dobit prepolovljena na 7,3 milijuna kuna. Iz kompanije su istaknuli kako su rezultati ostvareni "unatoč nepovoljnim ekonomskim trendovima" te da su "najveći izazov" u prvom dijelu godine bili troškovi jer je cijena materijala skočila 22 posto, a troškovi energije 25 posto. Uz to, prosječna bruto plaća zaposlenicima povećana je 17 posto, dodali su u polugodišnjem izvješću u kojem su konsolidirani i rezultati Kandita. Saponia je u 2021. ukupno zapošljavala oko 750 ljudi, s prosječnom plaćom od 5.200 kuna.
Što se Kandita tiče, Mepas ga je 2011. kupio za šest milijuna eura. Njihovi prihodi su u konstantnom i značajnom padu od 2018. Tada su uprihodili 317,6 milijuna kuna, a iduće 2019. godine 264,8 milijuna. Pandemijsku 2020. završili su s 253,9 milijuna kuna prihoda, a prošlu godinu s 246,8 milijuna. Dobit je fluktuirala od 9,4 milijuna kuna u 2018. na samo 1,7 milijuna u 2019. da bi se u 2020. opet vratila na iznos od preko devet milijuna kuna. Prošlu godinu je Kandit bio u plusu od 7,4 milijuna kuna, a tada je i prosječna plaća za oko 350 zaposlenih blago porasla na i dalje vrlo mršavih 4.700 kuna.
Koestlinu su prihodi sa 182,5 milijuna kuna u 2019. pali na 155 milijuna u 2020. godini, odnosno 142,9 milijuna u 2021. S druge strane, dobit se iz minusa od 3,4 milijuna kuna u 2020. popela na 1,1 milijun prošle godine. U prvoj polovici 2022. prihodi su im porasli za 10 posto u odnosu na isto razdoblje lani, ali bilanca im je u minusu za dva milijuna kuna. Od početka pandemije su izgubili gotovo četvrtinu radne snage, pa su koncem 2021. imali 276 zaposlenika u odnosu na 367 u 2019.
Još jedna domaća tvrtka iz Mepasova portfelja je Brodomerkur koji je prošle godine ostvario 215,7 milijuna kuna prihoda, uz dobit od 220 tisuća kuna. To je rast prihoda od 30 posto u odnosu na 2020. godinu, kada su iznosili 165,7 milijuna kuna, uz gubitke od 7,7 milijuna.
Pogled u budućnost
Iako su sve Mepasove tvrtke na domaćem tržištu poslovale relativno stabilno, sve veći rast cijena sirovina i nepovoljno gospodarsko okruženje moglo bi ih vrlo lako dovesti u probleme, naročito njihov konditorski segment.
Analitički tim Bloomberg Adrije ističe kako se radi o visoko konsolidiranom tržištu na kojem ima malo prostora za lokalne kompanije, dijelom zbog jakih globalnih igrača kao što su Ferrero, Nestlé, Barry Callebaut ili Mars, ali i zbog pregovaračke moći maloprodajnih lanaca kao glavnih kanala distribucije proizvoda.
"S obzirom da se radi o industriji s relativno niskom prosječnom operativnom profitabilnošću (od 10 do 15 posto), ekonomija obujma i konsolidacija kroz akvizicije imaju poseban značaj za lokalne i regionalne igrače kako bi iole mogli konkurirati globalnim igračima. Također, globalni igrači imaju diverzificirane portfelje proizvoda, što im daje veću pregovaračku moć s maloprodajnim lancima zbog većih plasmana. U tim pregovorima vrlo bitnu ulogu ima pozicioniranost proizvoda koja omogućuje proizvodnim kompanijama da ciljano istaknu svoje proizvode i zauzmu veći dio prodajnog prostora", objašnjavaju naši analitičari i dodaju kako manji konditori ne mogu utjecati na cijene sirovina poput šećera i kakaa na svjetskim burzama, za razliku od velikih.
Ukratko, sitne ribe mogu samo čekati da budu pojedene. Pokazuju to i brojke prema kojima je u Istočnoj Europi u zadnjih pet godina realizirano 17 transakcija unutar prehrambene industrije, odnosno pet transakcija unutar industrije roba široke potrošnje.
Od značajnih akvizicija u našoj regiji valja istaknuti preuzimanje Kraša od braće Pivac te nedavno preuzimanje Leda od kompanije Nomad Foods koja je ujedno i "najteža" u prehrambenoj industriji Istočne Europe u posljednjih pet godina.
Potencijalne akvizicije
Analitičari Bloomberg Adrije osvrnuli su se i na akvizicijski potencijal regionalnih kompanija kojima bi zalogaji poput Kandita ili Koestlina mogli biti zanimljivi. Tu je već ustaljeni trojac Podravka, Kraš i Atlantic grupa, ali i tvrtka Kappa Star u vlasništvu srpskog biznismena Nebojše Saranovića.
Ističu kako je Kraš nisko zadužena kompanija sa solidnim akvizicijskim potencijalom, slično kao i Atlantic grupa koja je u posljednjih nekoliko godina razdužila svoju bilancu i tako se pozicionirala za nove investicije. Što se Podravke tiče, predsjednica Uprave Podravke Martina Dalić je u intervjuu za Bloomberg Adriju najavila kako grupa razmatra anorganski rast te da posjeduje sredstva za potencijalnu akviziciju. Kappa Star je, pak, bila jedna od zainteresiranih strana za stjecanje većinskog udjela u Krašu. U svojem portfelju također imaju Jaffu, kompaniju unutar konditorskog segmenta, pa im novi izlet u te vode ne bi bio stran.
Pokazatelji zaduženosti upućuju na mogućnost dodatnog zaduživanja navedenih kompanija za potrebe potencijalnog preuzimanja. No analitičari Bloomberg Adrije napominju kako zaduživanje nije nužno jer kupac transakciju može financirati izdavanjem vlastitih dionica, novcem ili kombinacijom svih triju navedenih oblika.
Prijetnja recesije miriše na promjene
Naravno, Grbešićevo poslovno carstvo ne mora se nakon njegove smrti raspasti, da ne bi ispalo da pravimo ražanj dok je zec duboko u šumi. Ali u ovakvim trenucima promjena na čelu kompanija obično razmišlja i o budućem razvoju poslovanja, pa nas ne bi začudilo da uskoro dođe do konsolidacije, naročito zbog trenutnog stanja gospodarstva i ne baš optimističnih ekonomskih prognoza.
Prijetnja recesije mogla bi i neke druge kompanije otjerati u krilo igrača s više kapitala, ovisno o magnitudi usporavanja pred nama. Uglavnom, sve su izglednije promjene na domaćem tržištu, a koliko je koja udavača privlačna investitorima, ostaje za vidjeti.
