Stečajni upravitelj Tomislav Đuričin otkriva kolike su šanse za spas Varteksa

Propadanje Varteksa tranzicijska je priča na kojoj bi mogli doktorirati mnogi ekonomisti, sociolozi i politolozi. Nećemo ulaziti u detalje, već ćemo samo napomenuti da je broj radnika u varaždinskom tekstilnom divu pao s 11 tisuća u zlatno doba na 230 danas. Pokušaja spašavanja bilo je mnogo, ali nažalost nijedan uspješan. Kompanija je završila u stečaju i sada očajnički pokušava opstati, a o tom vjerojatno posljednjem jurišu smo porazgovarali sa stečajnim upraviteljem Varteksa Tomislavom Đuričinom.

Ne pati od iluzija i deluzija, zna da ih čeka krvav posao i da ovise o mnogo čimbenika koji nisu u njihovoj moći, a lako im mogu presuditi. Odmah ga u glavu pitamo – na koliko je kristalnim nogama budućnost kompanije?

"Budućnost je ne na kristalnim, već ledenim nogama koje se jako brzo mogu otopiti. Započeli smo s proizvodnjom, nekih 230 ljudi ukupno je zaposleno, od toga 120 u proizvodnji, ostalo je po dućanima", a tih dućana je trenutno 16, s tim da početkom prosinca kreću i s web trgovinom.

Trenutno imaju naloga koje trebaju proizvesti do kraja siječnja, ali pokušavaju ugovoriti i nove poslove jer su im proizvodni kapaciteti puno veći od onog što njihove trgovine mogu prodati.

Svjetlost na kraju tunela – izlaz ili vlak?

"Još uvijek ne znamo što će biti kada roba koju sad proizvodimo ode u trgovine, ne znamo kakvi će biti prihodi. Još uvijek smo u tunelu, vozimo polako. Znamo što trebamo i možemo proizvesti, a kako će ići prodaja, ne možemo znati. To će nas ili razveseliti ili zabetonirati. Projekcije su jedno, ali realnost je drugo. Kako stojimo, konkretno ćemo znati u prosincu", priča nam Đuričin.

Zanimalo nas je koliko su im optimistične projekcije, ima li šanse da ih prodaja izvuče, odnosno je li svjetlo koje se neminovno nazire na kraju tunela u kojem tapkaju izlaz ili vlak. Ističe da ne bi išli u cijelu tu priču da ne vjeruju u isplativost. No upozorava kako osobno uvijek zazire od prognoza jer na njih može utjecati mnogo vanjskih faktora koje je teško ukalkulirati.

"Najtočnija brojka je realizacija na kraju, sve ovo prije je upitno. Ili je toplo, pa se ne kupuju kaputi, ili je prehladno, a vi ih još nemate u ponudi, uvijek je nešto", govori nam Đuričin.

Podsjećamo ga na legendarni izjavu Mikea Tysona: "Svatko ima plan dok ne dobije šaku u glavu", a Đuričin potvrđuje da je Iron Mike bio u pravu. "Potpuno točno, mi smo sve lijepo isplanirali, ali ako ljudi kažu da to nije za njih i ne budu kupovali, onda nam je uzaludan trud."

Troškovi se znaju, prihodi ne

Rade studiju o isplativosti proizvodnje, no još uvijek nemaju sve podatke, tj. nemaju brojke s prihodovne strane, ali barem znaju koliki su im troškovi. Problem im je što je proizvodnja skuplja jer sada mali broj ljudi radi u hali gdje su ih nekada bile stotine, ali je svejedno moraju cijelu grijati. Podsjećamo, kad je bio otvoren tečaj zapošljavali su oko 540 ljudi, a sad je taj broj više nego prepolovljen.

Donekle pozitivna stvar u cijeloj priči je što su danas, kako kaže Đuričin, ostali samo radnici u proizvodnom pogonu i u prodaji, a sve ostale službe su srezane.

Ogoljavanje do kosti i rješavanje svega suvišnog se čini kao dobar zalog za budućnost. Đuričin se slaže da je to zdrav temelj za pokušaj rekonstrukcije poslovanja i dodaje da im je takav reset omogućio naš stečajni zakon koji dozvoljava da se podijele otkazi svima pa se onda mogu ostaviti radnici potrebni da se proizvodnja nastavi.

Siniša Kalajdžija/Hina

Pokušavaju marketinški pogurati prodaju preko društvenih mreža jer im budžet ne dozvoljava ozbiljnije kampanje. Cijene uglavnom neće dirati, bit će na sadašnjoj razini budući da ih, kako kaže Đuričin, kvaliteta opravdava.

Podsjeća na vrijeme kad je Varteks šivao odjeću za Hugo Boss, tada je isti materijal korišten za sve proizvode, razlikovala se samo etiketa, ali je asortiman domaćeg brenda bio više nego dvostruko jeftiniji.

"Kvaliteta Varteksa nikad nije upitna, ljudi koji kupuju našu odjeću to dobro znaju, sad je samo pitanje ima li ih dovoljno."

Radnici dijelom namireni

Što se tražbina radnika i vjerovnika tiče, rješenje je izašlo u ponedjeljak i po njemu ima dosta osporavanja vjerovnika. Pregledano je više od 600 tražbina radnika teških više od šest milijuna eura i preko 180 tražbina tzv. drugog reda, uglavnom banaka i trgovačkih društava, u vrijednosti od 29,1 milijuna eura.

Te sporove drugog isplatnog reda vjerovnici će morati rješavati sudu, dok će dio radničkih tražbina prvog isplatnog reda isplatiti Agencija za osiguranje radničkih tražbina (AORT).

"Konačno su utvrđene tražbine prvog više isplatnog reda, odnosno tražbine radnike. Tu je sve jasno, trenutno se rade prijave za Agenciju da radnici dobiju dio novca na koji imaju pravo", kazao je Đuričin.

Za kraj ga kao iskusnog stečajnog upravitelja pitamo kakve šanse osobno daje Varteksu za preživljavanje. "Malo iznad 50 posto", zaključuje, a nama ne preostaje drugo nego poželjeti im sreću.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar