Od iduće godine hrvatski korporativni sektor, kao uostalom i cijela Europska unija (EU), kreće s izvještavanjem u skladu s Direktivom o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD), odnosno novim obveznim Europskim standardima za izvještavanje o održivosti (ESRS), što bi kroz jačanje transparentnosti trebalo osnažiti i financijske i razvojne perspektive.
Riječ je o izvješćima za financijsku godinu 2024. koji će biti objavljeni 2025. godine, no pripreme i usklađivanje, kako na razini tvrtki tako i na zakonodavnoj razini, trebalo bi već biti u punom zamahu, premda se može očekivati da problema, odnosno zapinjanja neće nedostajati kako se stvar bude zahuktavala.
Prve izvještaje za 2024. trebat će objaviti kompanije koje već izvještavaju o održivosti, to jest one koje su već obveznici Direktive o nefinancijskom izvješćivanju (NFRD), a godinu nakon njih kreću druge velike tvrtke, listana poduzeća i kompanije od javnog interesa koje zadovoljavaju barem dva od triju kriterija propisana CSRD-om. To su broj zaposlenika, bilanca i neto prihodi.
Čitaj više
Investitori traže transparentnost i preciznost u korporativnom izvještavanju o održivosti
Istraživanje PwC-a pokazalo da korporativno izvještavanje o uspješnosti održivog poslovanja sadrži nepotkrijepljene tvrdnje.
21.11.2023
Krediti za održivost u problemima globalno, najviše u SAD-u
U SAD-u jača pokret protiv pridržavanja ciljeva (ESG) koji jamče održivo poslovanje.
19.11.2023
Hrvatska poboljšala upravljanje kompanijama, ima prostora za napredak
Stručnjak Chris Hodge objašnjava prilike i izazove za ESG u Hrvatskoj.
29.09.2023
Manjak radnika ozbiljno utječe na ostvarenje ESG ciljeva kompanija
Održivo poslovanje je za kompanije veći izazov od nedostatka vještina zaposlenika i kibernetičkih rizika.
10.08.2023
Za mala i srednja poduzeća i tvrtke izvan EU-a koje imaju značajno poslovanje na tržištu EU-a obveza izvješćivanja treba uslijediti od 2028. godine.
Naravno, s obzirom na to da se iduće godine održavaju izbori za Europski parlament te će se formirati nova Europska komisija, nije sasvim nemoguće da se neke stvari u tom hodogramu još promijene, nadopune ili prilagode.
Najvažniji proces
Što je s hrvatskim zakonodavnim okvirom u tom kontekstu?
"Hrvatski zakonodavni okvir je trenutačno u fazi prilagodbe na neke od novih zahtjeva korporativnog izvještavanja o održivosti, a za neke regulatorne obveze poput izvještavanja o EU-ovoj taksonomiji prilagodba nacionalnog zakonodavstva nije potrebna jer se radi o uredbama koje izravno stupaju na snagu u cijelom EU-u. Za obveznike izvještavanja o održivosti sada je najvažniji proces prenošenja CSRD-a u hrvatsko zakonodavstvo. Hrvatska je dužna do 5. srpnja 2024. prenijeti odredbe CSRD-a u Zakon o računovodstvu, Zakon o tržištu kapitala i Zakon o reviziji ili donijeti novi zakonodavni okvir koji će urediti to područje", kaže za Bloomberg Adriju savjetnik za održivost u konzultantskoj kući Hauska & Partner Riki Pahlić.
Kako ocjenjuje Pahlić, hrvatski je poslovni sektor ozbiljno shvatio regulatorne promjene i povećane izvještajne zahtjeve.
"Stručni skupovi na kojima se razgovara o tim temama sve su brojniji i, što je izrazito pohvalno, većinom uključuju razmjenu informacija i razgovore svih aktera, od predstavnika vlasti do regulatora, kompanija, konzultanata, revizora i slično. Nastavak i daljnje intenziviranje dijaloga, razmjene znanja i iskustva jako je važno kako bi se iskoristile prilike i osjetili pozitivni učinci na hrvatsko gospodarstvo. Često je naglasak na povećanim zahtjevima, ali cilj europskog Zelenog plana i pratećih regulativa je oslobađanje dosad rekordnog kapitala koji bi EU-u trebao omogućiti da postane prvo ugljično neutralno i otporno gospodarstvo. To je prilika koju Hrvatska ne bi smela propustiti, a čini se kako su naši najveći izvoznici ranije od ostalih prepoznali te prilike i već su neko vrijeme duboko u procesu prilagodbe poslovanja", ocjenjuje Pahlić.
Pravni izazovi
Ipak, pravi izazovi tek predstoje, posebice za one tvrtke koje ne uspiju pravodobno donijeti strategije održivosti ili takozvane ESG (okoliš, društvo, upravljanje) kriterije uključiti u svoje poslovne strategije.
"CSRD odgovornost kompanija širi na cijeli lanac vrijednosti, što za većinu tvrtki znači ulaganje dodatnih napora i novaca u snimanje stanja u dobavljačkom lancu i utjecajima tijekom i nakon primjene njihovih proizvoda i usluga. Proširivanje sustava upravljanja rizicima i prepoznavanje poslovnih prilika povezanih s različitim aspektima održivosti koje se zahtijeva blisko je tradicionalnom razmišljanju o poslovanju, ali cilj te regulative je prvenstveno smanjivanje štetnih utjecaja na ljudska prava, zajednice te klimu i okoliš. Tvrtkama koje se prvi put susreću s, primjerice, procesom dubinske provjere štetnih utjecaja u lancu vrijednosti potrebno je neko vrijeme za prilagodbu pogleda, ali i uključivanje novih kadrova u donošenju odluka koji tradicionalno nisu nalazili svoje mjesto u upravljačkim strukturama", ističe Pahlić.
Pritom upozorava da će europski standardi za izvješćivanje o održivosti biti posebno izazovni za primjenu onima koji ne stignu na vrijeme odrediti strateški pristup upravljanju pitanjima održivosti važnim za njihovo poslovanje.
"Osim što to u velikom broju slučajeva smanjuje dugoročne izglede kompanija da osiguraju financijsku održivost, oni koji propuste adresirati strateški važna ESG područja povećavaju rizik da u procesu izrade izvještaja shvate da imaju rupe u strateškom pristupu i ciljevima koje zahtijeva metodologija. To bi moglo dovesti do situacije da im usklađivanje s regulatornim zahtjevima ispadne mukotrpniji i skuplji proces nego za one koji su prvo uložili vrijeme, trud i novac u izradu strategija koje su usmjerene na rješavanje društvenih i okolišnih pitanja koja imaju najveći utjecaj na poslovanje i poslovno okruženje", navodi Pahlić.
Depositphotos
Razina izazova za tvrtke ovisi i o tome koliki je interes njihovih uprava za održivost, postoje li stručnjaci ili osobe zadužene za održivost unutar kompanije i na kakvoj je razini vanjska potpora u razdoblju tranzicije.
"S obzirom (na to) da se sektori i same tvrtke međusobno razlikuju u veličini, strukturi, djelatnostima, organizacijskoj kulturi i drugim parametrima, nema jednog pravog načina prilagodbe i primjene. Bitno je sagledati svoje osnovno poslovanje i odrediti autentičan pristup koji će dugoročno zadovoljiti poslovne interese, kao i očekivanja dionika čiji se interesi kontinuirano isprepliću s poslovanjem kompanije. Dobar prvi korak je prepoznati tko su ljudi u organizaciji koji imaju iskreni interes, razumijevanje i motivaciju za guranjem u smjeru odgovornog poslovanja i osigurati da u tome imaju potporu s najviših upravljačkih razina. Manjak kadrova u domeni održivosti, a posebno stručnjaka za okolišne utjecaje s poslovnim mentalitetom, predstavlja društveni izazov s kojim se trebamo čim prije krenuti baviti", ustvrdio je Pahlić.
Financijski sektor je u ovome kontekstu u ponešto drugačijoj poziciji od drugih.
Poslovne prakse
"Financijski sektor je glavni akter europskog Zelenog plana koji bi svima drugima trebao omogućiti iskorištavanje prilika koje nudi razvoj održivog poslovanja, pa ne čudi da su banke i druge financijske institucije među prvima krenule u prilagodbu. Njihova je priprema nešto drukčija zbog dodatnih obveza poput Uredbe o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SFDR). Europska središnja banka uložila je znatne napore kako bi testirala spremnost europskih banaka i pomogla im da se kvalitetno pripreme. Uspješnost banaka u izvršavanju vlastitih obveza ovisit će i o izvještavanju kompanija s obzirom na to da se izvještavanje o utjecaju u portfeljima oslanja na objave njihovih klijenata", navodi Pahlić.
Od tri tematska standarda koje ESRS obuhvaća – okolišni, društveni i upravljački – očekuje se da će ulaganje najvećih napora zahtijevati okolišni.
"Zbog proširene odgovornosti kompanija na cijeli lanac vrijednosti i znanstvenih spoznaja o sve bržem zagrijavanju klime, zahtjevi usklađivanja s Pariškim sporazumom postaju sve veći. Okolišni standardi će zato zahtijevati ulaganje najvećih napora, posebice zbog računanja i izvještavanja o emisijama stakleničkih plinova opsega 3 koji se odnosi na neizravne emisije u lancu vrijednosti, primjerice prilikom i nakon upotrebe proizvoda i usluga. Postavljanje znanstveno utemeljenih i kredibilnih ciljeva te tranzicijskih planova smanjenja emisija stakleničkih plinova opsega 3 najveći je globalni izazov. Uz klimatske ciljeve, izazov će predstavljati i ciljevi za smanjenje utjecaja na biološku raznolikost. Većina kompanija još uvijek ne razmatra dovoljno ozbiljno utjecaj na bioraznolikost, a tempo nestanka biljnih i životinjskih vrsta je alarmantan. Treba imati na umu da EU u svoje regulatorne zahtjeve ugrađuje i odredbe o prijelaznim razdobljima za posebno izazovna područja, tako da postoji razumijevanje da će usklađivanje iziskivati vrijeme, kao i određenu razinu pokušaja i pogrešaka", kaže Pahlić.
Depositphotos
Prvi očekivani utjecaj primjene ESRS-a na hrvatski poslovni sektor trebao bi biti bolji uvid u poslovne prakse tvrtki.
"Standardi su strukturirani tako da se iz izvještaja o održivosti mogu jasno vidjeti strateške odrednice, organizacijska kultura i percipirana uloga kompanija u zajednicama u kojima djeluju. Osim što će to hrvatske tvrtke potaknuti da se jasno odrede prema društvenim i okolišnim temama, javnost će na jednom mjestu dobiti uvid u preuzete obveze i ciljeve kompanija, što će stvoriti i određena očekivanja predanosti njihovu ostvarenju. Veća transparentnost koja je izravna posljedica primjene standarda omogućit će kompanijama bolje razumijevanje za njih najbitnijih ESG pitanja, unaprjeđenje internog prikupljanja podataka, osnaživanje korporativne kulture i klime, poboljšanje percepcije u javnosti te posebice privlačenje i zadržavanje mladih kojima je sve više stalo do pristupa održivosti poslodavaca. Dugoročno bi cijeli poslovni sektor, a i hrvatsko društvo u cjelini, trebali postati otporniji na krize i konkurentniji na europskom i svjetskim tržištima", smatra Pahlić.
Prikupljanje podataka bit će važan segment novog načina izvještavanja.
"S obzirom na to da je izvještavanje o održivosti upravljački alat, kompanije se u tom procesu oslanjaju na podatke. Što su podaci pouzdaniji, precizniji i recentniji, to je upravljanje lakše i kvalitetnije. Najveće globalne kompanije u tim procesima sve više koriste svoja znanja iz temeljnog poslovanja ili partnerstva s drugim velikim korporacijama, javnim institucijama ili startup tvrtkama kako bi razvile nove kompetencije. Tu se može raditi o, primjerice, praćenju potrošnje energije, prometnih gužvi ili čistoće i kvalitete mora u stvarnom vremenu, što omogućuje praćenje trendova, planiranje i brzu prilagodbu. Takve vrste podataka, kad su na siguran način preusmjerene u javni prostor i dostupne javnosti, mogu stvoriti dodatnu ekonomsku vrijednost i pomoći rješavanju društvenih izazova. Zato je važno nastaviti raditi na produbljivanju suradnje jedinica lokalne i regionalne samouprave, velikih tvrtki, startup zajednice i civilnog društva uz potporu države kako bi se povećali sinergijski učinci podatkovne društvene tranzicije", zaključuje Pahlić.
.webp){kind=icon}
