Ako ste mislili da je drniški pršut izvozni proizvod broj jedan iz tog kraja Lijepe Naše – varate se. Naime, u pogonima Aluflexpack Grupe u Drnišu počinje proizvodnja aluminijskih folija u koje se pakiraju globalno popularni slatkiši poput Ferrero Rochera i Kinder jaja (finalizira se u njihovoj tvornici u Umagu), ali i ostala ambalaža za proizvode koje svakodnevno koriste kupci diljem svijeta.
Aluflexpack Grupa je na našem tržištu prisutna više od 40 godina, zapošljava preko 1100 radnika u četiri pogona u Hrvatskoj (Drniš, Omiš, Umag, Zadar), a imaju tvornice i u Švicarskoj, Francuskoj, Poljskoj i Turskoj. Među vodećim su europskim proizvođačima fleksibilne aluminijske ambalaže, a trenutno u Drnišu dovršavaju investiciju u novu proizvodnu halu vrijednu preko 65 milijuna eura.
To nam je bio povod da ih posjetimo i porazgovaramo s predsjednikom uprave Aluflexpack Grupe Johannesom Steurerom.
Odmah ga pitamo da nam pojasni što se sve podrazumijeva pod fleksibilnom aluminijskom ambalažom, a on nam objašnjava kako je riječ o pakiranju proizvoda koje svakodnevno koristimo, poput ambalaže za lijekove, kapsula za aparate za kavu, poklopaca za jogurt, pakiranja za hranu za ljubimce, folije za čokolade itd.
"Naše proizvode možete pronaći na policama trgovina od Kine do Argentine, a klijenti su nam najveće svjetske FMCG kompanije, ali i mlade inovativne tvrtke", govori nam Steurer i dodaje kako ne smije odavati imena klijenata s kojima rade.
Ali mi možemo. Riječ je o najvećim tvrtkama u Hrvatskoj, od Podravke, Francka i Kraša, do Dukata i Vindije, a rade i za velike multinacionalke, poput spomenutog Ferrera, ali i Nestléa, Rittera, Parmalata, Bayera itd.
Hrvatske tvornice ključne za proizvodnju
Oko 90 posto svega što proizvedu ide u izvoz. Ove godine Steurer najavljuje prihode od 320 do 350 milijuna eura na razini Aluflexpack Grupe, a veliki dio tog kolača dolazi iz hrvatskih tvornica, kako po pitanju prodaje tako i po pitanju proizvodnje.
"Naše hrvatske tvornice služe kao proizvodna baza za sve ostale tvrtke koje posluju u sklopu naše grupe. One proizvode polugotove proizvode koji se onda finiširaju u drugim pogonima i šalju lokalnim kupcima. Rekao bih da je biznis u Hrvatskoj kičma poslovanja cijele kompanije."
Korona, poremećaji u opskrbnim lancima, rat u Ukrajini, inflacija – ta četiri jahača ekonomske apokalipse nisu previše uzdrmali poslovanje Aluflexpacka. Steurer objašnjava kako je potražnja u njihovoj branši bez obzira na sve krize stabilna.
"Proizvodimo stvari koje ljudi koriste u svakodnevnom životu – hranu i lijekove. Mi zapravo pružamo stabilnost našim kupcima jer smo vrlo fleksibilni i držimo zalihe koje nam omogućavaju stabilnost i kad je opskrba problematična. Vrlo važna stavka je proaktivni pristup prema našim kupcima, naročito onima u Europi", naglašava i dodaje kako je u ovakvoj tržišnoj konstelaciji pouzdanost dobila na cijeni.
"Klijenti sada traže velike, dobro integrirane igrače poput nas. No najbitnija je kvaliteta – naši proizvodi moraju štititi sam proizvod, ali i ljude, i tu nikakav kompromis ne dolazi u obzir. Naravno, važna je i funkcionalnost, održivost, inovacija. Internet trgovina je sve popularnija, a taj kanal traži drugačiji pristup pakiranju. Mi želimo biti partneri našim kupcima u razvoju tih inovativnih ambalaža."
Čini se da su najgori potresi na tržištu prošli, iako inflacija još uvijek divlja. Aluflexpack je na vrijeme diversificirao nabavu, pa se bez većih potresa nose s tim, ali još uvijek ima izazova.
"Cijena koju možemo ponuditi kupcima je na puno kraći rok nego prije. Ali dobra je stvar što su i oni svjesni poskupljenja i znaju da će se dio toga mora preliti i na njih. Bitno je da mi u toj priči nikad nismo ni pomislili na oportunistički pristup i neutemeljeno dizanje cijena jer nam je puno važnije očuvati dugoročno dobre odnose s našim klijentima nego zaraditi na brzinu", poručuje Steurer.
S radnom snagom nemaju većih problema
Pitamo ga kako ocjenjuje poslovnu klimu u Hrvatskoj, a on kao pluseve navodi članstvo u EU-u, dobru geostratešku poziciju i političku stabilnost. Posebno hvali kvalitetnu radnu snagu
Da stoji iza svojih riječi potvrđuje činjenica što su u drniškom pogonu Aluflexpacka radnici, koliko smo uspjeli vidjeti, isključivo lokalci. Pitamo imaju li problema s kadrovima, a Steurer ističe kako su i tu proaktivni te rade na pozitivnom imidžu. "Ulažemo u svoje zaposlenike i nastojimo se konstantno unaprjeđivati. Zasad nismo imali problema s privlačenjem talenata, ali to ne znači da možemo spavati na lovorikama. Treba konstantno raditi na sebi."
Zvuči lijepo, ali kad je neki šef rekao "Kod nas je toksična atmosfera, plaće su male, a ljudi nesretni"? To nećete čuti od čelništva firme, ali hoćete od radnika. Zato uvijek volimo popričati i s njima, a oni su nam kazali kako su načelno zadovoljni i poslom i plaćom, muči ih jedino smjenski rad. Dobro, nikad nije sve idealno, ali zvuči korektno.
Prema podacima Fine, prosječna plaća u Aluflexpacku je prošle godine iznosila preko 8.100 kuna. Ove godine su zbog inflacije već dvaput zaposlenicima povećali plaće – prvi put u siječnju, a drugi put u rujnu – te naglašavaju kako po tome na domaćem tržištu spadaju u sam vrh.
Član uprave Antonio Stojanov ističe kako u pogonu radi preko 200 ljudi te da praktički nema obitelji u Drnišu koja nema nekog zaposlenog kod njih.
U Hrvatsku investirali preko 200 milijuna eura
Okrećemo se investicijama. U četiri hrvatske tvornice su u deset godina uložili oko 200 milijuna eura. Trenutno se u Drnišu radi nova proizvodna hala od 13 tisuća metara četvornih vrijedna preko 65 milijuna eura, što je čini jednom od najvećih privatnih investicija u zemlji.
Izgleda stvarno moćno, nismo smjeli fotografirati iznutra (zbog posebnih tehnologija i strojeva), ali nas je voditelj pogona Vicko Kužet proveo i objasnio nam kako će sve funkcionirati kad se početkom iduće godine pusti u rad.
Prvo što imponira je visina samog pogona, imate osjećaj kao da ste ušli u suhi dok za tankere, no umjesto broda unutra se smjestio novi stroj dug preko 100 metara, a visok 20-ak. Njega će rolama aluminija teškima desetak tona hraniti robot koji operira u skladištu na deset etaža. Proizvodnja tvornice će se pokretanjem novog stroja praktički udvostručiti.
Stojanov nam objašnjava kako su temelji u cijeloj tvornici morali biti posebno građeni zbog nevjerojatne težine strojeva i seizmičke stabilnosti. Sve mora biti idealno ugođeno jer su tolerancije u proizvodnji iznimno male.
Zelena tranzicija
Pitamo Steurera kako zelena tranzicija utječe na njihovo poslovanje. Regulativa i klijenti su po tom pitanju sve stroži, a ubuduće će se ta priča samo intenzivirati. "Mi to ne vidimo samo kao obavezu, već i kao poslovnu priliku. Priliku da na tržište donesemo inovativne, održive proizvode i tako odskočimo od konkurencije. Zacrtali smo jasan put prema ugljičnoj neutralnosti i konstantno radimo na reciklabilnosti naših proizvoda. Već danas preko 80 posto našeg portfelja može u reciklažu", ističe.
I u sklopu novog pogona gradi se postrojenje za prikupljanje ostataka mirisa boja i lakova koji se onda pale i koriste za zagrijavanje strojeva i proizvodnih hala. Ističu kako teže što većoj samodostatnosti, pa zato razmišljaju i o ugradnji solarnih panela.
Steurer nam je u razgovoru najavio prihode Aluflexpack Grupe između 320 i 350 milijuna eura (2,4 do 2,6 milijardi kuna), pa smo, za usporedbu, pogledali i financijske pokazatelje za prošlu godinu.
Finini podaci pokazuju da je tvrtka Aluflexpack Novi prošle godine ostvarila preko 1,38 milijarde kuna prihoda i dobit od 13,6 milijuna u pogonima u Zadru, Umagu i Drnišu.
Bilanci grupe u Hrvatskoj treba pridodati i preko 520 milijuna prihoda te 46,2 milijuna dobiti tvrtke Omial Novi iz Omiša, čime dolazimo do impresivnih 1,9 milijardi kuna prihoda.
Kada iduće godine s radom počne i novi drniški pogon, vjerujemo da će ovi podaci biti još bolji, na zadovoljstvo uprave i radnika.