Masovna otpuštanja radnika u tehnološkim kompanijama koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) na privremenim vizama ostavila su na stotine njih s jako malo vremena da nađu drugi posao, u suprotnom će morati napustiti zemlju. A mnogi kažu kako dobivaju neadekvatne smjernice od kompanija u kojima su radili i koje su ih sponzorirale.
Tehnološka industrija dugo se oslanjala na radne dozvole, tzv. H-1B vize, kako bi zadovoljila svoje potrebe za radnicima u specijaliziranim područjima kao što su računalne znanosti i inženjerstvo. Prema Bloombergovoj analizi podataka američkih službi za državljanstvo i imigraciju, kompanije poput Amazona, Lyfta, Mete, Salesforcea, Stripea i Twittera sponzorirale su najmanje 45 tisuća H-1B viza za zaposlenike u posljednje tri godine. Izvješća koja su prikupili zaposlenici Mete i Twittera pokazuju kako je posljednji val otkaza samo u te dvije kompanije pogodio najmanje 350 radnika na radnim dozvolama. Nositelji H-1B koji ostanu bez posla u SAD-u legalno mogu ostati samo 60 dana ako ne pronađu novog poslodavaca koji bi im sponzorirao boravak u zemlji.
Mnogi ljudi s vizama H-1B već godinama žive u SAD-u čekajući državljanstvo. Sada očajnički traže poslove, zajedno s tisućama drugih radnika iz tehnološkog sektora na novom konkurentnom tržištu rada. Neki od njih imaju hipotekarne kredite, studentske kredite i djecu u školi. Istovremeno su mnogi veliki poslodavci zamrznuli zapošljavanje, što je osobito uobičajeno tijekom prazničkog razdoblja. Kako vrijeme izmiče, očajni lovci na posao okrenuli su se profesionalnim mrežama za pomoć kako bi pronašli način da ostanu u zemlji. Neki su se izravno obratili na LinkedInu, generirajući teme sa stotinama odgovora, od kojih mnoga navode slobodna radna mjesta u SAD-u i inozemstvu. Tako su društvene mreže prepune proračunskih tablica i raznih preporuka.
Za Bloomberg je govorilo više od deset nedavno otpuštenih radnika koji su željeli ostati anonimni kako bi izbjegli bijes bivših poslodavaca ili ugrozili potragu za poslom. Bivša dizajnerica Twittera, 30-godišnjakinja je u SAD-u 14 godina te je u studenom otpuštena s 3500 drugih kolega. Kaže kako je dugo zamišljala ovaj scenarij i živjela u strahu da će morati sve spakirati i naprasno napustiti zemlju. "Stalno nam se vrti misao po glavi, hoćemo li se morati preseliti", izjavila je.
Program radnih dozvola H-1B američkim poslodavcima omogućuje zapošljavanje stranih radnika s fakultetskim diplomama u tehnološkom sektoru gdje povijesno postoji manjak Amerikanaca. Vize se izdaju na tri godine, uz mogućnost produženja. Broj dopuštenih radnih dozvola svake godine je ograničen na 85 tisuća, a potražnja je ogromna, osobito među indijskim stručnjacima. Prosječna plaća radnika na H-1B vizi bila je 106.000 dolara u trećem kvartalu, navedeno je u podacima američkog ministarstva rada. No radnici u vrhunskim tehnološkim kompanijama zarađuju mnogo više. Prosječna plaća za radnika s H-1B vizom u Meti, Salesforceu i Twitteru iznosila je oko 175.000 dolara, i to bez pozamašnih bonusa i dioničkih paketa.
Otkazi su imali posebno velik utjecaj kod državljana Indije, koji su dulje na privremenim vizama od drugih stranaca jer teže dobivaju stalni boravak u SAD-u, odnosno zelenu kartu. Svakoj zemlji obično je dopušteno najviše sedam posto zelenih karata temeljenih na zapošljavanju koje se izdaju svake godine, prema tome, iako je gotovo pola milijuna indijskih državljana na čekanju kako bi je dobilo, imaju pravo na godišnju kvotu od oko 10 tisuća zelenih karata. Izvješće američkog Kongresa procjenjuje kako bi Indijci koji podnose zahtjeve za stalnim boravkom 2020. godine morali čekati čak 195 godina na zelenu kartu. Kineski radnici čekali bi 18 godina, dok je za druge strane državljane čekanje manje od godinu dana.
Početkom godine, jedan Indijac na H-1B vizi kupio je kuću u Seattleu kako bi započeo posao u Meti. Jedanaest mjeseci kasnije u potrazi je za novom kompanijom koja bi ga zaposlila i sponzorirala njegovu radnu dozvolu. Otac dvoje djece, ima magisterij i živi u SAD-u zadnjih 15 godina. Kaže kako se nada pronaći posao na poziciji voditelja tehnoloških proizvoda. Pretražuje LinkedIn, pridružio se brojnim WhatsApp grupama za traženje posla i šalje prijavu za prijavom. "Morate provesti mjesece pripremajući se za neke od ovih poslova", rekao je u telefonskom razgovoru, dok zvukovi male djece pjevuše u pozadini. "Teško je sebi objasniti da čak i nakon 15 godina života u SAD-u još uvijek nemate načina tu ostati. Put do stalnog boravka je prekinut."
Kompanije koje su radnicima na H-1B vizi obavezne platiti povratak u njihovu zemlju ako izgube posao ponudile su i različite vrste potpore. Pet bivših zaposlenika Twittera s privremenim vizama kaže kako im je tvrtka pružila malo pomoći te da im nije jasno kada počinje teći njihovo vrijeme od 60 dana prije nego moraju napustiti zemlju. Nakon što je jedan radnik zatražio pojašnjenje, predstavnik Twittera mu je preporučio da nađe odvjetnika jer se zakon može različito tumačiti, no iz Twittera nisu komentirali ovakve izjave.
Aditya Tawde, inženjer iz Indije koji je sada zaposlen na LinkedInu, kaže kako je podrška američkih tvrtki oko imigracije najmanje što mogu napraviti. Radio je za kompaniju TripAdvisor koja ga je otpustila na početku pandemije. Trebala su mu dva dana da procesuira svoj otkaz, a razgovarao je s 25 različitih poslodavaca i uspio pronaći posao samo dva tjedna prije isteka roka o napuštanju zemlje. "Prirodno je biti tužan i ljut", kaže Tawde.
Glasnogovornik američke agencije za imigraciju i državljanstvo USCIS izjavio je kako istražuju mogućnosti za rješavanje izazova s kojima su suočeni stranci na H-1B vizama te da predano rade na osiguranju boljeg pristupa imigracijskim beneficijama.
Vidhi Agrawal je iz Indije i također na radnoj dozvoli, no na nju nije utjecalo otpuštanje. Radila je s prijateljem na izgradnji baze podataka radnika na H-1B vizi kojima je potreban posao i u dva tjedna baza se napunila s više od 350 ljudi. Ona i njezina prijateljica obraćale su se za pomoć specijalistima za zapošljavanje kako bi pomognu ljudima iz svoje baze. Agrawal radi u tvrtki DataBricks te se u kalifornijsku Silicijsku dolinu iz Indije preselila prije 11 godina, dio je statistike zaostatka nacionalne kvote za zelenu kartu. "Strašno je biti na vizi i izgubiti posao, pogotovo kada imate djecu i morate se iseliti i otići", rekla je.
Cecy Cervantes, specijalistkinja za zapošljavanje u tehnološkom startupu s 15 zaposlenih iz New Yorka, kaže kako je LinkedIn prepun objava ljudi na radnim dozvolama koji traže posao, a koji su ga naprasno izgubili. Prošlog ju je ponedjeljka dočekalo 47 poruka umjesto uobičajenih 10 od ljudi koji traže posao, a već je intervjuirala četiri osobe na H-1B vizi koje je Twitter otpustio te jednu osobu iz Mete.
Glavni izvršni direktor Mete Mark Zuckerberg koji je ovog mjeseca najavio otpuštanje 11 tisuća radnika poručio je kako će stranim zaposlenicima na vizama poslati najavu o otkazu kako bi imali više vremena prije nego im rok za napuštanje zemlje počne teći, kao i savjetovanje s imigracijskim odvjetnicima. No jedan bivši zaposlenik Mete kaže kako savjetovanje s odvjetnikom nije bilo od pomoći. Odvjetnik je ponudio sličan savjet Twitterovu: "pronađite vlastitog odvjetnika", drugi su pak rekli kako cijene podršku poslodavca.
Softverska tvrtka Stripe koja se bavi obradom plaćanja ovog je mjeseca ukinula više od tisuću radnih mjesta te ponudila konzultacije kao i pomoć radnicima pri promjeni vize gdje god je to bilo moguće. Iz Lyfta, kompanije za prijevoz putnika, su poručili kako su spremni zadržati radnike na svojoj platnoj listi bez rada nekoliko dodatnih tjedana kako bi im produžili vrijeme da se snađu. Amazon radnicima daje 60 dana da interno pronađu drugi posao prije nego što ih maknu iz evidencije, što im, prema navodima trojice bivših zaposlenika, kupuje dodatno vrijeme za vize. Iz Salesforcea su odbili komentirati nude li imigracijska savjetovanja za radnike koje otpuštaju.
"Postoji ozbiljan pritisak za pronalazak posla", kaže Fiona McEntee, imigracijska odvjetnica pri odvjetničkom uredu McEntee Law Group u Chicagu. "Problem je što vrijeme curi", dodala je.
Neki su već izgubili nadu. Tridesetčetverogodišnji menadžer koji je dobio otkaz u velikoj tehnološkoj kompaniji kaže kako polovično pokušava pronaći posao, ali je uglavnom za povratak u Indiju. Diplomirao je na Sveučilištu u Chicagu, već sedam godina živi u SAD-u. Povratak u svoj rodni grad Bengaluru mogao bi biti blagoslov. Kaže kako će moći provoditi više vremena sa svojim roditeljima i pokrenuti vlastitu kompaniju, što je teško napraviti sa statusom stranca na vizi. "Izgorio sam. Ne vidim svjetlo na kraju ovog tunela", komentirao je nacionalnu kvotu oko zelene karte.
--- članak je napisan uz pomoć Alexe Barinko, Jackie Davalos i Matta Daya