Startup Miret održivim tenisicama ušetao u korporativne ESG strategije

Startup Miret prošetao je svoje održive tenisice u poslovni sektor i tako ušao u novu fazu razvoja poslovanja. Dok ne ojačaju dovoljno da bi rast mogli osigurati širenjem na američko tržište, val održivosti koji se širi korporacijama prilika im je koju ne namjeravaju propustiti.

U ovoj su godini miretovci ušli u svijet business-to-business (B2B) prodaje. Dogovorili su suradnje s Adriatic Luxury Hotelima i tvrtkom Sofascore. Svi recepcioneri i osoblje koje je u neposrednom kontaktu s gostima tog hotelskog lanca sada nose personaliziranu ediciju održivih tenisica i tako promoviraju lokalni proizvod i vlastitu održivost, baš kao i dvjestotinjak zaposlenika zagrebačkog Sofascorea.

"Usmjereni smo na suradnju s ostalim brendovima jer nama će biti jako teško rasti. Nemamo pristup tolikom radnom kapitalu da bismo stvorili globalni brend. Američki startupovi u jednoj rundi financiranja prikupe i po 100 ili 200 milijuna dolara. To nama nije dostižno i zato radimo na strateškom povezivanju s drugim brendovima", rekao je za Bloomberg Adriju Domagoj Boljar, izvršni direktor Mireta.

Dosad je taj startup proizveo desetak tisuća pari tenisica koje su ovih dana dobile i certifikat OEKO TEX STANDARD 100, čime se potvrđuje da ne sadrže kemikalije štetne za zdravlje. Miret će uskoro objaviti i kakav im je ugljični otisak te nalaz nezavisnog laboratorija da su im tenisice, napravljene od konoplje, pluta, kaučuka, kenafa, jute, pamuka, kukuruza, eukaliptusa i vune, 97 posto prirodne.

"Brendovi mogu tvrditi što hoće, ali certifikat govori za sebe. I sada kada ga imamo, vidimo koliko to privlači interesa", tvrdi Boljar.

Tvrtke su pod velikim pritiskom ozelenjeti svoje poslovanje. U tijeku je takozvana ESG revolucija, odnosno održivi razvoj koji obuhvaća okolišne, društvene i upravljačke promjene (eng. environmental, social, governance). To postaje i uvjet za pristup kapitalu jer su investitori gladni takvih ulaganja. To pokazuje i podatak da je u prvoj polovici godine na svjetskim tržištima izdano više od 700 milijardi dolara ESG vrijednosnica, odnosno onoga što nazivamo zelenim obveznicama. Isti trend vlada i na regionalnom tržištu kapitala, što gotovo savršeno dočarava i prošlogodišnja zelena obveznica koju je izdala Slovenija. Iako je obveznica bila vrijedna milijardu eura, privukla je interes investitora koji su bili spremni uložili 8,4 milijardi eura.

Inflatorno tržište

Suradnja s korporativnim sektorom u startupu donosi promjene. Prva je što već ovu godinu imaju drugačiju strukturu prihoda – računaju da će ih 70 posto ostvariti direktnom prodajom, a 30 posto B2B prodajom. Budući da su ušli u novu fazu razvoja, sada se i sve više javlja potreba za zaposlenicima usmjerenima na marketing, brendiranje i prodaju. No zasad se neće širiti. Sa svojih su deset zaposlenih trenutačno dobro ekipirani, a tržište je prevrtljivo, ističe Boljar.

Lani su, kako kaže, bili u situaciji da nisu imali dovoljno kapitala kako bi mogli proizvesti koliko su mogli prodati. Sada raspolažu s više kapitala, ali potražnja nije kao lani. Na to su utjecale geopolitičke i ekonomske prilike. "Ecommerce je ove godine postao zahtjevniji. Na prodajne rezultate utječe i sve veći strah Europljana zbog povećanih troškova života. Nijemci i Britanci se susprežu od kupnje, a svi koji prodajemo online vodimo i borbu s Facebookovim algoritmom za oglašavanje", sažeo je suosnivač Mireta izazove s kojima se suočavaju.

Hrvoje i Domagoj Boljar | Miret

Dosad su preko 90 posto prodaje ostvarivali izvozom, a tržišta gdje je njihov održivi proizvod privukao najviše pažnje su Njemačka, Austrija, Švedska, Finska, Švicarska i Norveška. Ciljana tržišta su im zemlje Europske unije te Švicarska i Norveška. "Trenutačno ne ciljamo SAD jer nemamo ni organizacijske ni logističke kapacitete za to, ali to nam je definitivno sljedeći korak."

U idućoj godini, saznajemo, u obzir dolazi nova investicijska runda. Sad su braća Domagoj i Hrvoje Boljar koji stoje iza Mireta u fazi planiranja za iduću godinu. "Certifikatom i novom ženskom kolekcijom ostvarili smo planove za ovu godinu. Imat ćemo i značajan rast, ne onakav kakav smo očekivali prije pandemije, ali još uvijek značajan. U idućoj godini, zasad to mogu reći, bit ćemo fokusirani na rast B2B segmenta i što prije želimo naći strateškog partnera u industriji", kaže Domagoj te otkriva kako još nema nikakvog asa u rukavu, ali da su ih potencijalni partneri počeli primjećivati.

Crossover start

Priča o Miretu seže mnogo dublje u prošlost no što startup postoji. Braća Boljar u svijetu proizvodnje obuće već dugi niz godina. U taj su biznis ušli pomažući ocu u vođenju tvornice Mr. Joseph u Dugoj Resi. Nažalost, u veoma su nepovoljnom trenutku za tu tvornicu ušli, tvrtka je bila na izdisaju, a otac im je bio terminalno bolestan. Međutim, uspjeli su unutar tvrtke razviti vlastiti brend crossover obuće koja je tada bila u trendu. Ako vas ovaj crossover zbunjuje, riječ je kombinaciji cipela i tenisica.

Njihov rad zapeo je za oko talijanskom agentu koji ih je pak spojio s francuskim brendom za kojeg je radio belgijski dizajner Kris Van Assche, tadašnji kreativni direktor u Dior Hommeu. Za taj su francuski brend odradili posao u segmentu razvoja luksuznih tenisica za tu sezonu, što im je otvorilo vrata luksuznih brendova. Uskoro su razvijali i proizvodili tenisice za francuski Lemaire, Paco Rabanne, Mercer i ETQ.

"Razvijali smo lude proizvode. Međutim, ostali smo bez kapitala i jako smo ovisili o tim kupcima, a to je turbulentna industrija u kojoj sezona može biti jako dobra ili jako loša. Iako to sve jako lijepo zvuči, i tu je bilo nenaplaćenih poslova", prisjeća se Boljar.

Crni labud

Taj je biznis 2018. godine doživio krah, ali zazvao i crnog labuda. Očekivali su velike narudžbe, ali se ispostavilo da su one bile tek 30 posto od očekivanih. Klijenti su obećali da će se za šest mjeseci vratiti, ali tvornica je, kaže, "gladna mašina koju treba hraniti". Braća Boljar nisu imala šest mjeseci, pa su odlučili dostojno zatvoriti tvrtku, čak i ako to znači privatni dug. Prvi put u životu, Domagoj i Hrvoje otišli su svaki na svoju stranu i zaposlili se kod različitih poslodavaca.

Imali su oni u ladici jedan pomno osmišljen projekt na kojem su četiri godine radili u svakom slobodnom trenutku. No nisu imali ni tvornice, ni novaca, a ni samopouzdanja da mu se posvete. Taj je projekt bio tenisica od održivih materijala.

Hrvoje, po struci industrijski dizajner, pročitao je intervju s francuskim industrijskim arhitektom i dizajnerom Philippom Starckom koji je pred kraj karijere izjavio kako je sve što je napravio od fizičkih proizvoda smeće kritizirajući konzumerizam i njegove negativne utjecaje na klimu. Taj je intervju ostavio snažan utisak i na neki način bio okidač bratske posvete istraživanju održivih materijala i izrade vlastite recepture za ono što je danas poznato kao miretice.

Bili su dobro upoznati s tradicionalnom industrijom obuće. Kako Domagoj priča, otpaci od krojenja kože nakon štavljenja puni su teških metala te se klasificiraju kao opasan otpad, pa moraju odlagati na poseban način, za što se plaća i naknada. "A gdje se nalazi 75 posto te kože?", upitao me dok smo sjedili u njegovu uredu u zagrebačkom ZICER-u. Prije no što sam išta zaustila, sam je odgovorio: "Na našim nogama." I ne samo što je upitno za zdravlje, već se, s obzirom na to da su svi materijali spojeni, tenisice ne mogu ni reciklirati. One tako zaista postaju smeće, nastavio je objašnjavati kako su se počeli zanimati za održivost u doba kada ona nije bila popularan pojam. "Na neki način smo s proizvodom bili prije vremena. Tada nije bilo ni greenwashinga, vladalo je opće neznanje što je to održivost."

Projekt je izašao iz ladice tek kada su na internetu 2019. godine vidjeli kako se hrvatski ekoaktivist Marko Capak prijavio na EIT Climate-KIC Accelerator. I to jedva. Razmišljali su hoće li se prijaviti ili ne, na kraju su ipak to učinili. Bila je to gruda koja je započela lavinu. No puno je autentičnije kada to ispriča Domagoj. "Na Climate-KIC sam imao zadatak da odem na neku investicijsku konferenciju da uzmem kontakte, dogovorim sastanke. I otišao sam, svi su startupovi bili iz domene tehnologija i blockchaina, svi su imali po trideset ugovorenih sastanaka. Mislio sam što tu uopće tražim, a onda sam sjeo s Rogerom Blottom iz Fil Rouge Capitala i za tri minute imao 50 tisuća eura."

Išli su i na Climate-KIC akcelerator stage 2 i bili u prvoj generaciji Fil Rouge akceleratora gdje su odlučili kampanju lansirati na Kickstarteru. Tajming je sve, kažu oni koji znaju. Miret je lansirao kampanju osam dana prije proglašenja globalne pandemije. Bio je to zadnji dobar trenutak, u tih su tjedan dana prikupili većinu od 70 tisuća dolara. Dobili su narudžbe za 700 pari tenisica iz raznih dijelova svijeta i, što je još važnije, uspjeli ih isporučiti unatoč lockdownu. U tome im je od pomoći bio kratak lanac dobave jer su dobavljači iz Europe. Jedino su tako mogli biti sigurni da zaista dobivaju zelene sirovine. Moglo bi se reći da su i u tome bili ispred vremena s obzirom na nearshoring trendove nastale nakon pandemije.

Pitali smo ih razmišljaju li o vlastitoj proizvodnji sirovina, ali odgovor je "apsolutno ne". Investitore, kažu, ne bi veselila tako velika investicija kao što je recimo pogon za preradu konoplje koji minimalno košta pet milijuna eura. "Ne bismo se usudili ići u takav rizik, čak ni s vlastitom proizvodnjom tenisica. U Hrvatskoj ima vrhunskih tvornica koje to mogu odraditi, a mi imamo vrhunsko znanje o proizvodnji i možemo ne samo jako kvalitetno pripremiti proizvodnju, nego je i nadzirati", kaže izvršni direktor Mireta, koji je kapital prikupljao i preko Funderbeama gdje ih je uz Danube Angelse podržalo 212 investitora, a u tri investicije od Fil Rouge Capitala dosad su prikupili 470 tisuća eura kapitala.

Proizvodnju su outsourcali i sada surađuju s jednom tvornicom u Virovitici. No startup obavlja svu nabavu, razvija materijale u suradnji s dobavljačima, razvija artikle, priprema alate i tehničke sheme te radi na prodaji i marketingu proizvoda. "Želimo izbjeći rizik velikih ulaganja u tvornicu, zato smo i tu gdje jesmo jer nemamo tvornicu. Ako negdje postoji potreba za podjelom rada, to je da se proizvodnjom bave proizvođači koji imaju stabilne ugovore, a da oni koji razvijaju proizvode rade baš to, razvijaju proizvode i prodaju ih. Koliko god mi znanja imali o tome, nitko od naših investitora ne bi bio sretan da idemo u izgradnju vlastitih kapaciteta, barem ne u ovoj fazi."

Hrvoje i Domagoj Boljar | Miret

Ove će godine proizvesti oko pet tisuća pari tenisica, najviše dosad. Nisu išli za time da zaštite recepturu za materijal i za dizajn, ionako se oni u hodu mijenjaju. Ipak je to modna industrija. No u tome je, ističu, važna uloga certifikata koji jamči održivost materijala. U budućnosti će možda tražiti primjenu svojih održivih materijala i razvoj nekih novih materijala u nekim drugim sektorima, ali još nije vrijeme za to.

"Mi smo startup i želimo trčati jako brzo i želimo brzo vidjeti rezultate. Problem je raditi s nekim tko je spor. Moramo doći do faze gdje to možemo izdržati. Jednom u budućnosti. Ostajemo u modi, u obući gdje mnoge kompanije nisu na vrijeme prepoznale trend i gdje će im sada naše rješenje biti zanimljivo. Tu se otvaraju prilike za suradnju", zaključio je Boljar.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar