U trenutku kada sve više ljudi pati od sindroma izgaranja na poslu (engl. burnout), dok se mnoga tržišta suočavaju s nedostatkom radnika u brojnim sektorima, možda bi se poslodavcima isplatilo uvesti koncept chronoworkinga. Što je to?
Chronoworking podrazumijeva obavljanje posla u skladu s biološkim ritmom zaposlenika; nekima je idealno započeti rad rano ujutro, dok se drugi "razbuđuju" tek nakon 17 sati, kada većina ljudi završava svoj radni dan. Koliko toleriranje individualnih potreba u tom kontekstu može biti korisno te može li tvrtka jednako dobro funkcionirati ako svatko radi kada mu odgovara i kako fleksibilni radni uvjeti utječu na radnike, a kako na poslodavce, razgovarali smo s Marinom Kreculj Pešić, menadžericom operacija u tvrtki Assert.
"Usklađivanje svakodnevnih aktivnosti s biološkim ritmom tema je koja je uvijek relevantna. Iako učenje o cirkadijskim ritmovima, odnosno biološkim ritmovima koji pomažu usklađivanje funkcija ljudskog tijela nije novost, ono što se mijenjalo kroz povijest civilizacije svijest je o njihovoj važnosti. Danas, zahvaljujući većoj svjesnosti, ali i zbog narušenog fizičkog zdravlja i snage, ta tema ponovno postaje aktualna, što je dobro i potrebno", izjavila je Kreculj Pešić za Bloomberg Adriju.
Američki klinički psiholog Michael Breus ustanovio je da postoje četiri kronotipa osobnosti. Naše tijelo ima prirodni obrazac prema kojem određuje kada nam je najbolje vrijeme za spavanje, jelo, pa čak i seksualne aktivnosti. Kreculj Pešić je već naglasila veliki značaj rada u skladu s biološkim ritmom za samog zaposlenika, ali postavlja se pitanje: trpi li posao zbog toga?
Kada smo najproduktivniji
"Nekada se govorilo o sovama i ševama, a danas su kronotipovi specifičnije određeni, pa čujemo da je netko medvjed, dupin, lav ili vuk. Davanje prostora da svatko, u okviru osnovnih fizioloških zahtjeva, ima individualne potrebe, čak i egzistencijalne, vodi nas prema dodatnim načinima organizacije rada. Trajanje budnosti, produktivnosti te san ključni su faktori koji razlikuju te tipove. Sve navedeno osnovne su ljudske potrebe, i koliko god društvo napredovalo, biološki i fiziološki uvjeti itekako utječu na kvalitetu funkcioniranja. Ispadanje iz ritma, odnosno česte i intenzivne promjene utječu i na fizičko i na psihološko blagostanje", pojašnjava Kreculj Pešić.
Depositphotos
Prema Breusovom istraživanju, 55 posto ljudi najproduktivnije je sredinom dana (između 10 i 14 sati); 15 posto najbolje funkcionira ujutro, 15 posto navečer, dok se 10 posto prilagođava promjenama, odnosno njihov ritam varira. Stoga, tipično radno vrijeme od 9 do 17 sati ipak odgovara većini, s čime se slaže i naša sugovornica.
"Tipično radno vrijeme odgovara medvjedima, kojih je najviše. Svi imamo zajednički produktivni period, od 10 do 14 sati, kada smo svi budni i većina je na vrhuncu svoje produktivnosti. Tvrtke i zaposlenici profitiraju kada su u istom trenutku aktivni radnici čiji su poslovni procesi povezani i uvjetovani."
Rad na daljinu kao otkriće, ali...
Pandemija COVID-19, odnosno lockdown potaknuli su razvoj novog načina rada, koji je dotad bio prisutan tek u određenim industrijama, poput IT-a. Odjednom, činilo se da cijeli uredski svijet radi od kuće, a taj trend ostao je prisutan i danas. Rad na daljinu se prije korone smatrao hirom, a sada se često vidi kao privilegij, iako mnogi i od kuće rade punom parom.
Prema Kreculj Pešić, taj način rada otvorio je mnoge mogućnosti, ali i izazove kojih ranije nismo bili svjesni.
"Pozitivno je što se sada više fokusiramo na produktivnost i učinkovitost, a ne na provod u uredu. Rad od kuće uštedio je vrijeme koje smo inače trošili na put do posla, a koje sada često koristimo za pripremu kuhanih obroka, šetnje ili druženje. No s druge strane, interakcija s drugima smanjena je, a socijalizacija postala većinom virtualna, što je rezultiralo fizičkim umorom, naprezanjem osjetila i bolovima zbog neodgovarajućeg držanja."
Što se tiče inovativnih načina rada, ne možemo zanemariti kulturološki aspekt. Ljudi na Balkanu, općenito, teže prihvaćaju promjene u usporedbi s nekim zapadnim društvima. Usvojili smo europsko, odnosno američko radno vrijeme od 9 do 17 sati, iako poneke tvrtke počinju raditi i ranije. No koliko smo zaista produktivni u šest ili sedam ujutro?
"Sve je prisutnija organizacija rada koja uključuje fleksibilnost dolaska na posao i odlaska s posla; očekivani dolazak je u razdoblju od 8 do 10 sati, a odlazak između 16 i 18 sati. Takvom organizacijom osigurani su zajednički produktivni sati za aktivnosti u kojima su nam potrebni drugi, a takve aktivnosti su ipak dominantne. Istovremeno, ostaje dovoljno vremena za individualno prilagođavanje, pa neki zaposlenici dolaze ranije, a nekima više odgovara ostati nakon većine kolega i u miru dovršiti svoje obveze", navodi Kreculj Pešić.
Gledajući prema obujmu, dodaje, većina poslova i dalje je fizička, manualna i uključuje kretanje (terenski prodavači, radnici u proizvodnji, radnici u logistici, održavanju, građevinarstvu...), te su za njih unos kalorija i metabolički procesi, odnosno razdoblja za odmor od ključne važnosti. "Uredski poslovi nose sa sobom kognitivnu iscrpljenost, na što svakako utječu biološki ritmovi, ali iskakanja nose nešto blaže posljedice po zdravlje i funkcioniranje", kaže Kreculj Pešić i nadovezuje se na temu zahtjeva tržišta, ali i kandidata za posao.
Depositphotos
"Zaposlenici žele raditi izvan ureda kad god mogu, ali potrebna je snažnija digitalna pismenost i infrastruktura koju ponekad i nemaju. S druge strane, tvrtke žele maksimalno motivirane radnike, ali su samo djelomično spremne na fleksibilnost u vlastitoj potrebi za kontrolom, koja ponekad sputava. Sve češće se procjene u procesu zapošljavanja pomiču u fazu onboardinga (uključivanje zaposlenika u organizaciju kroz vještine i obuke), umjesto u selekciju. To je još jedan primjer kako tržište lakše prihvaća kandidate u svoj kompleksni sustav navika, znanja i ritmova, ali također pravovremenim informacijama sprječava rizike nesnalaženja."
Prema riječima naše sugovornice, napredak je vidljiv i kroz manji postotak iznenađenja i otpora prilikom odabira kandidata. "Izgleda da je tržište prihvatilo prioritete oko kojih ne postoji potpuni konsenzus, ali postoji poštovanje i svijest o posljedicama, odnosno prilikama da svatko sa svoje strane djeluje na povećanje produktivnosti."
Ima li chronoworking budućnost na širem planu
"Moje je mišljenje da svaka tvrtka mora i treba uvažavati načela biološkog funkcioniranja čovjeka, ali da je funkcioniranje prema biološkom ritmu, odnosno tipu ipak tema za svakoga od nas pojedinačno. S obzirom na individualne razlike koje postoje, jedan model ne može odgovarati svima, ali sadašnja postavka s dominantnim dnevnim radom, s promjenama koje iskaču iz tipičnog ritma, ali se kompenziraju dužim razdobljima dnevnog odmora, intervencije su koje tvrtke poštuju i primjenjuju. Zanimljivo je da, uviđajući promjene u pažnji koje se događaju kod svih nas, trajanje edukacija i samih tečajeva postaje sve kraće. Na primjer, treninzi koje kao tvrtka provodimo uglavnom traju četiri do pet sati, u usporedbi s nekadašnjih osam sati aktivnog rada", navodi Kreculj Pešić.
Također ističe da su poslovni procesi postavljeni tako da je minimalan broj njih sukcesivan i(li) neovisan, kako bi svatko mogao individualno funkcionirati.
Depositphotos
"Kreativni i umjetnički poslovi mogu u nešto većoj mjeri pratiti chronoworking, ali i tu postoje rokovi te suradnici i partneri sa svojim ritmovima. Kao što ni majka troje male djece ne može u potpunosti pratiti vlastiti biološki ritam, tako su i tvrtke uvjetovane navikama većine suradnika (ne samo zaposlenika, već i klijenata, poslovnih partnera)."
Ipak, treba naglasiti da strogo funkcioniranje prema vlastitim cirkadijalnim ritmovima, osim što je nemoguće, nije ni potpuno stabilno. Istraživanja su pokazala tendenciju da se tipičan ritam pojedinca mijenja s vremenom. Primjerice, ljudi s godinama počinju ustajati sve ranije i sve se više udaljavaju od vuka odnosno sove, koji su dominantni u tinejdžerskoj dobi.
"Iako svaka zakonitost ima rok trajanja, možemo reći da su biološke uvjetovanosti trajnije, stabilnije i dublje od poslovnih. Kada kao faktor uključimo i individualne razlike kod pojedinaca te industrijske specifičnosti kod tvrtki, mislim da nam je fleksibilnost kao kompetencija svima važna. Kada bih morala odabrati jednu kompetenciju, najvažniju za blagostanje u ovom civilizacijskom razdoblju, odabrala bih nju. Promjene su neizbježne, a na nama je da ih doživimo kao rast, a ne kao pritisak. U kontekstu chronoworkinga, to znači da upoznamo i prihvatimo vlastiti biološki ritam, povremeno provjerimo je li došlo do promjena i u skladu s time upravljamo svojim aktivnostima u danom trenutku", zaključuje sugovornica za Bloomberg Adriju.
.webp){kind=icon}
