Čeka li kukuruz sudbina pšenice? Poljoprivrednici vrijeme je za buđenje

Počela je berba kukuruza, a globalna prognoza za 2025. ukazuje na blagi rast proizvodnje zahvaljujući snažnijem urodu u SAD-u i Indiji. Suprotno tome, Europska komisija nedavno je revidirala svoju prognozu za Europsku Uniju naniže te očekuje urod od 57,6 milijuna tona, što je pad od 2,5 milijuna tona u odnosu na lipanjske procjene. Glavni razlog je suša koja je pogodila veći dio kontinenta.

Slična slika je i u regiji: Srbija je već najavila pad uroda od sedam do osam posto, dok se u Hrvatskoj i ostatku regije očekuje slično. Petogodišnji prosjek prinosa u Europskoj Uniji iznosi sedam tona po hektaru, a zemlje regije kreću se oko tih razina, uz iznimku Slovenije (devet tona po hektaru) i Sjeverne Makedonije (pet tona).

Srbija je najveći proizvođač s gotovo milijun zasijanih hektara, a slijedi Hrvatska s nešto manje od dvjesto tisuća hektara zasijanih kukuruzom.

Na svjetskim burzama prevladava trend pada cijena. U SAD-u je u tijeku rekordna žetva, što je stvorilo pritisak na cijenu koja je na najnižim razinama u posljednjih nekoliko godina: 4,6 dolara po bushelu. Na pariškoj burzi premium kukuruz od svibnja je pojeftinio s oko 200 na 185 eura po toni, dok je od početka godine pad još izraženiji (215 eura sa početka godine).

Lokalno, prve otkupne cijene u Hrvatskoj prve cijene iznose 165-170 eura po toni, dok se u Srbiji kreću oko 24,50 din/kg bez PDV-a. Zbog slabije kvalitete uroda u regiji, domaći kukuruz trguju s diskontom u odnosu na pariški benchmark. Za očekivati je da će cijena ostati pod pritiskom do kraja godine, te da suša neće utjecati na porast cijene, zbog prošlogodišnjih zaliha.

Ove godine kukuruz bi mogao ponoviti sudbinu pšenice: dobar urod, ali loša cijena. Poljoprivrednici će pronaći utjehu u činjenici da isti problem muči i njihove kolege u SAD-u i ostatku Europe. Nakon što će se kao i svake godine požaliti na preniske otkupne cijene, možda je vrijeme da slijedeće sjetve poljoprivrednici napokon usvoje temeljne zakone ponude i potražnje: diverzificiraju usjeve i ulože u skladišne kapacitete ili prerađivačku industriju kako bi stvorili veću dodanu vrijednost u Hrvatskoj.

Ostaje nada da će mlađe generacije poljoprivrednika, uz bolju ekonomsku pismenost, konačno uspjeti stvoriti tržište koje radi u njihovu korist.