text size
Nedugo nakon smrti kraljice Elizabete II. u četvrtak 8. rujna, Banka Engleske objavila je priopćenje s porukom da novac s njezinim likom "ostaje legalno sredstvo plaćanja". Slična su priopćenja objavile Banka Kanade, Banka Rezervi Australije, Banka Novog Zelanda i Monetarni autoritet Kajmanskih Otoka. Međutim, mediji su gotovo istovremeno počeli najavljivati visok trošak vezan uz izmjenu državnih obilježja, pa i kovanica, odnosno novčanica. No ako će novac s njezinim likom ostati legalno sredstvo plaćanja, koliko će ta izmjena biti temeljita i sveobuhvatna, odnosno koliko će kratkoročno ili dugoročno doista koštati i značiti korisnicima tih valuta?
Trebalo je proći više stotina godina nakon pada rimske Britanije i dolaska Anglosasa prije nego su se iznova počele kovati kovanice s likovima monarha na Britanskom otočju, kad su iz prve polovice sedmog stoljeća sačuvane þrymse kentskog kralja Eadbalda. Međutim, prvi peni, preteča suvremenog britanskog novca, kovan je za vrijeme mercijskog kralja Offe u drugoj polovici osmog stoljeća. No značajno, nakon konsolidacije heptarhije i ujedinjenja Engleske pod Alfredom Velikim oko 886. godine, gotovo je svaki engleski monarh kovao novac s vlastitim likom. Jedina su iznimka bili monarsi koji su mahom vladali kraće od godinu dana, pa je posljednji takav slučaj bio upravo s Elizabetinim stricem Eduardom VIII.
Što se novčanica tiče, Elizabeta II. bila je prvi monarh na britanskoj funti, pa će Karlo III. očekivano biti tek drugi monarh s novčanim portretom na sterlingu, no njezini su se prethodnici još od Vilima IV. pojavljivali na novčanicama od Kanade, preko Britanske Istočne Afrike do Australije.
Bloomberg
Novac u optjecaju
Smrt kraljice Elizabete II. utječe na valutu 13 suverenih zemalja, ali i čitav niz autonomnih područja. Novac s likom kraljice isključivo je u optjecaju u područjima kojima je ona bila suveren, a može se razdijeliti na monetarnu politiku pet velikih banaka: britanske, kanadske, australske, novozelandske i američke.
-
Sterling valute
Izuzev britanske funte sterling, Velikom Britanijom kolaju novčanice Sjeverne Irske i Škotske na kojima, osim prigodnih izdanja, nije kraljičin portret. Međutim, uz funtu sterling diljem Atlantika kolaju lokalne funte s portretima monarha. Tako Kanalski otoci Jersey, Guernsey i Alderney uz britanske međusobno prihvaćaju i vlastite dizajne kovanica i novčanica. Slično je na Gibraltaru koji uz britanske također koristi vlastite dizajne novca, dok je otočanima Mana vlastiti dizajn primaran te mjestimice tek uz proviziju može biti zamijenjen za istovrijednu funtu sterling. Na Falklandskim Otocima i pridruženoj Južnoj Georgiji, odnosno na Svetoj Heleni i pridruženom otoku Ascension, uz britansku kola i falklandska, odnosno svetohelenska funta. Preostala područja pod britanskom jurisdikcijom uglavnom koriste britansku funtu, odnosno američki ili novozelandski dolar, ali izdaju vlastite numizmatičke kovanice.
-
Američke valute
Posebnu skupinu novca s monarhovim portretom predstavljaju američke valute čiji je tečaj uglavnom fiksiran prema američkom dolaru. Najveće tržište takve valute sačinjava istočnokaripski dolar koji koriste malene otočne države Antigva i Barbuda, Dominika, Grenada, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija i Sveti Vincent i Grenadini te dva britanska prekomorska teritorija Angvila i Montserrat. Svaka od njih također izdaje vlastiti numizmatički dolar iste vrijednosti, a tečaj im je svima fiksiran na 2,7 američka dolara. Srednjoamerička država Belize i britanski Kajmanski otoci koriste vlastite dolare fiksirane na dva, odnosno 1,2 američka dolara, dok na Bermudi uz njihov vlastiti slobodno cirkulira istovrijedni američki dolar. Jedina američka kraljevska valuta sa slobodnim valutnim tečajem je od 1970. kanadski dolar.
Karta s prikazom svih zemalja koje koriste ili su nekad koristile kovanice i novčanice s likom kraljice Elizabete II. Valute u zagradama nisu optjecajne, a na karti nisu zasebno prikazane prigodne novčanice Škotske, optjecajni novac Kanalskih otoka (funta Guernseya, Alderneya i Jerseya), Gibraltara (gibraltarska funta), Otoka Man (manska funta), Bermude (bermudski dolar), Kajmanskih Otoka (kajmanski dolar), Svete Helene (svetohelenska funta), odnosno Falkandskih Otoka (falklandska funta) i njima pridružene neoptjecajne valute otoka Ascension (kruna Ascensiona) i Tristan da Cunhe (kruna Tristan da Cunhe i tri krune njegovih otoka Gough, Nightingale i Stoltenhoff), odnosno Južne Georgije i Južnih Sendvičkih Otoka (funta Južne Georgije i Južnih Sendvičkih Otoka) te Britanskog Antarktičkog Teritorija (britanska antarktička funta), Britanskog Indijskooceanskog Teritorija (britanska indijskooceanska funta) i Otočja Pitcairn (dolar Pitcairna) | Numista
-
Oceanijske valute
Konačnu skupinu kraljevskih valuta u optjecaju sačinjavaju oceanijske valute uglavnom vezane ili uz australski ili novozelandski dolar. Uz australski je dolar vezan jednakovrijedan tuvaluski dolar, dok novozelandski dolar uz sebe veže jednakovrijedan dolar slobodno pridruženih Cookovih Otoka. Konačno, solomonski je dolar trenutno najmanja samostalna valuta s likom kraljice.
-
Valute Commonwealtha
Preostale države kojima je kralj suveren na svojem optjecajnom novcu nemaju monarha. Bahami su nakon neovisnosti 1966. prestali izdavati novac s likom kraljice, iako je iz optjecaja izašao tek 1977. Slično je tako Jamajka nakon prelaska sa svoje funte na dolar 1969. napustila kraljičin lik. Jedino Papua Nova Gvineja nakon neovisnosti i napuštanja australskog dolara na svoje optjecajne kine nikad nije stavila kraljičin portret. Ostatak Commonwealtha kojem kraljica (više) nije bila suveren uglavnom je nakon neovisnosti, decimalizacije, napuštanja kolonijalne ili prihvaćanja vlastite valute napustila dizajn s njezinim portretom. Jedinu iznimku čini fidžijski dolar koji je tek nakon izmjene ustava 2013. napustio kraljičin lik. Međutim, sve članice Commonwealtha nad kojima je kraljica vladala povremeno izdaju prigodan novac s njenim likom.
Jedino područje van Commonwealtha koje još uvijek koristi valutu s kraljičinim likom je Hong Kong, koji nakon povratka pod Kinu nije više izdavao novac s kraljičinim portretom, ali ga istovremeno nije ni izbacio iz optjecaja, iako je danas znatno rjeđi od novijih dizajna. Izuzev toga, kraljica se izvan Commonwealtha pojavljivala na prigodnim kovanicama Liberije, Obale Bjelokosti i Nigera.
Promjena portreta
Sav se optjecajni novac s likom kraljice tiska i kuje u samo trima državama: Velikoj Britaniji, Kanadi i Australiji. Pritom valja uzeti u obzir kako je izrada kovanog novca znatno manje isplativa od izrade papirnatoga, pa ćemo za potrebe analize u obzir uzeti samo tri kraljevske kovnice.
U Britaniji se kuju sve sterling valute te dio novozelandskog dolara. Od stupanja na prijestolje do smrti, Elizabeta II. je na sterling funti izmijenila pet portreta, posljednji 2015. godine.
U Kanadi se kuju sve američke valute i ostatak novozelandskog dolara. Kanadski i istočnokaripski dolari prošli su kroz četiri kraljičina portreta, posljednji 2003., odnosno 2002. godine. Kajmanski Otoci i Bermuda također su prošli kroz četiri portreta koji su zadnji put izmijenjeni još 1999. godine, a Belize je prošao samo kroz dva portreta, i to drugi još davne 1990. godine.
Novi Zeland i Cookovo Otočje pratili su kanadske kovnice i posljednji, četvrti portret također zamijenili 1999. godine. Australija je rekorder po broju portreta kojih je za 70 godina kraljičine vladavine zamijenjeno čak šest, posljednji tek 2019. U Australiji kovani solomonski dolar zadnji je put ažuriran četvrtim portretom 2012. godine, a Tuvalu je treći portret na svojem dolaru uveo već davne 1994.
Pogledavši godišnja izvješća triju relevantnih kovnica novca, nigdje ne iskače znatno povećanje volumena proizvodnje određene valute u korelaciji s uvođenjem novog kraljičina portreta. Za mjeru je uzet cjelovit volumen kovanih optjecajnih apoena, s jedinom razlikom u broju starih i novih portreta. Izvješća britanske Kraljevske kovnice ne razlikuju izdane kovanice po dizajnu, no između 2013.–2014. i 2014.–2015., razdoblja zamjene starog dizajna Iana Rank-Broadleya s novim dizajnom Jodyja Clarka, volumen novih kovanica porastao je za relativno malenih 16 posto. U Kanadi su još 2002. kovali dizajne Arnolda Machina, ali su 2003. posve prestali s njihovom izradom. Tako je 2002. izdano preko 300 puta više kovanica s novim dizajnom Susanne Blunt, ali je u odnosu na 2001. ukupno iskovano svega 0,16 posto više kovanica, dok je 2003. ukupan broj kovanica čak opao za 24 posto. Konačno, Australija je 2018.–2019. iskovala 18 puta manje kovanica s novim dizajnom Jodyja Clarka i čak 22 posto manje kovanica u odnosu na 2017.–2018. Iduće je fiskalne godine i dalje izdano pet puta više kovanica sa starim dizajnom Iana Rank-Broadleya, ali je ukupan broj kovanica ostao nepromijenjen, da bi tek prošle godine bilo iskovano osam puta više novih dizajna, uz porast ukupnog broja kovanica od 33 posto. Sve u svemu, volumen kovanog novca naizgled prije svega ovisi o kapacitetima određenih kovnica, pa su tako, primjerice, kako je 2012. izvijestila Australska kraljevska kovnica, Solomonski Otoci tek nakon povećanja kapaciteta kovnice od nje mogli naručivati kovanje vlastite valute, što je neizravno dovelo i do ažuriranja portreta na njihovu novcu.
Decimalizacija
Za razumijevanje optjecajnog novca s kraljičinim likom, ključno je razumijevanje decimalizacije, prijelaza valuta s nedecimalnog na decimalni sustav. Takav su proces svojedobno prošle mnoge zemlje. Primjerice, Habsburškoj Monarhiji, odnosno Austro-Ugarskoj je do 1857. temeljna jedinica florin bila podijeljena na 60 krajcara, kad je decimalizirana na 100 krajcara. U Osmanskom Carstvu je temeljna novčana jedinica pijaster bila podijeljena na 40 para, odnosno 120 akča, a kad je 1844. uvedena zlatna lira vrijedna 100 pijastra, niže su denominacije ostale u optjecaju, stvorivši izuzetan djelomično decimalni sustav.
Valuta Ujedinjenog Kraljevstva sve je do 1971. održavala kompleksan nedecimalan sustav u kojem je funta bila podijeljena na 20 šilinga, odnosno 240 penija, uz niz sekundarnih valuta poput farthinga vrijednog četvrtinu penija, florina vrijednog dva šilinga, krune vrijedne četvrt funte i gvineje vrijedne 21 šiling. Nakon decimalizacije su iz optjecaja izbačene sve sekundarne valute i svi tzv. "stari peniji" koji su zamijenjeni "novim penijem" koji je otad bio stoti dio funte.
Bloomberg
Budući da je kraljica Elizabeta II. na vlast došla za vrijeme nedecimalnog sustava, većina korisnika funte sterling se i ne sjeća dizajna s drugim monarsima. U biti su do 1971. slobodno cirkulirale kovanice i s likom kraljice Viktorije. Primjerice, budući da se dizajn izuzev monarhova portreta nije znatno mijenjao, svaki je peni od smanjenja s promjera od 34 milimetra na 30,8 milimetara 1860. godine bio legalno platežno sredstvo. Isto je vrijedilo za sve kovanice kojima se oblik i veličina nisu znatno mijenjali, tako da su do 1971. slobodno cirkulirale kovanice s portretima pet monarha. Dapače, i nakon decimalizacije su sve do smanjenja promjera kovanica pet penija 1990. slobodno cirkulirale kovanice jednog šilinga koje su, teoretski, mogle nositi prvi portret kraljice Viktorije, budući da su standardizirane davne 1838.
Sličan su proces decimalizacije prošla i sva druga područja s kraljičinim portretom, izuzev Kanade, koja se do kraja decimalizirala još 1871. godine, i Belizea, koji se kao Britanski Honduras decimalizirao još 1885. Tako je britanski zapadnoindijski dolar, preteča istočnokaripskog dolara, decimaliziran 1955. Druge su države prelaskom s vlastite funte na vlastiti dolar također provele decimalizaciju, Australija 1966., Novi Zeland 1967., a Bermuda 1970. godine. Tim su postupcima sve te države iz optjecaja de facto izbacile kovanice s portretima starih monarha, a neke su, poput Jamajke 1969. godine, prelaskom s nedecimalne funte na decimalni dolar posve napustile dizajn s kraljicom.
Povlačenje novčanica i kovanica
Budući da su novčanice u vrijeme decimalizacije denotirale isključivo funte, u Velikoj Britaniji nisu odmah povučene iz optjecaja jer im se vrijednost nije promijenila, primjerice, novčanica treće serije jedne funte redovito se tiskala od 1960. do 1978. Međutim, kako je kraljica Elizabeta ionako bila prvi monarh čiji se portret pojavio na novčanici funte sterling, ni prije uvođenja četvrte serije novčanica 1971. godine nije bilo dizajna s drugim monarsima. Britanski zapadnoindijski dolar je pak prije 1952. tiskao novčanice s dizajnom kralja Jurja VI. te su one i nakon decimalizacije 1955. nastavile slobodno cirkulirati skupa s novčanicama s likom kraljice Elizabete II. te su cirkulirale sve do ukinuća monetarne unije 1965.
Druga su područja decimalizacijom promijenila naziv valute, pa tako u pravilu izdala nove dizajne novčanica, ali su, slično kao i zapadnokaripski dolar, prije toga redovito koristile novčanice s portretima i do triju monarha, primjerice u Australiji, gdje su do decimalizacije 1966. istovremeno cirkulirale novčanice s portretima Jurja V., Jurja VI. i Elizabete II. Novi Zeland prije decimalizacije i nije tiskao novčanice s portretom vladajućeg monarha, dok je kraljičin portret od 1992. jedino na novčanici 20 dolara. Banka rezervi Novog Zelanda je u izvješću dan nakon kraljičine smrti najavila kako će do promjene portreta na novcu doći nakon "više godina". Kanada je sa svakom novom serijom novčanica iz optjecaja izvlačila starija izdanja, pa nikad nije dulje vrijeme u optjecaju imala novčanice s dvama monarsima, a slična je i monetarna politika Velike Britanije, gdje stare serije novčanica cirkuliraju još godinu dana nakon uvođenja nove serije, no one se mijenjaju od apoena do apoena, pa se, primjerice, sedma serija novčanica od pet funti koristi od 2016. godine, a ista serija novčanica od 50 funti tek od 2021. Na ovom je području moguća špekulacija u vezi s budućnošću funte jer se dizajni generalno ne mijenjaju nakon manje od jednog desetljeća. Međutim, pogledamo li primjerice nedecimalna izdanja zapadnoindijskog ili bermudskog dolara, možemo vidjeti kako se nakon smrti Jurja VI. na novčanicama jedino promijenio portret, pa bismo slično mogli očekivati i sada.
Chris Ratcliffe/Bloomberg
Od decimalizacije su kovanice funte sterling povlačene samo u slučajevima redizajna. Najveća su takva povlačenja bila početkom 1990-ih. Prvo je 1990. iz optjecaja povučena velika kovanica pet penija (i jednako velika kovanica istovrijednog šilinga), nakon smanjenja promjera s 23,59 na 18 milimetara. Zatim je 1992. iz optjecaja povučena velika kovanica deset penija (i također jednako velika kovanica istovrijednih dvaju šilinga), također nakon smanjenja promjera, s 28,5 na 24,5 milimetra. Slično je nakon redizajna kovanice funte 2017. iz optjecaja izbačena stara okrugla kovanica i zamijenjena novom dodekagonalnom (12-kutnom) te je u novije vrijeme još krenulo tiho povlačenje kovanica pet i deset penija kovanih prije 2011. Te su se godine naime počele proizvoditi od jeftinijeg čelika, a ne više kupronikla (slitine bakra i nikla od kojeg se rade, primjerice, srebrni dijelovi kovanica 25 kuna, jednog i dvaju eura). I prije decimalizacije su određene kovanice slabo ili nikako cirkulirale jer su zbog visokog udjela srebra sterling (po kojem su i nazvane) postale vrjednije od svoje nominalne vrijednosti. Međutim, preostale su kovanice od 1971. redovno sredstvo plaćanja te Velikom Britanijom trenutno cirkuliraju četiri kraljičina portreta.
Konačno, možda najznačajniju smjernicu za sudbinu kraljičina portreta možemo vidjeti na kanadskim kovanicama. One su svoj posljednji značajni redizajn imale još davne 1911. kad su za vladavine Jurja V. smanjene na svoje današnje dimenzije. Međutim, kako su kovanice Jurja V. većinski bile srebrne, a zadnje iskovane još 1936. godine, nestale su iz optjecaja. No niklene kovanice Jurja VI. kovane od 1937. do 1952. još se i danas rijetko mogu naći u optjecaju. Dakako, Kanada ne planira tako skoro mijenjati stoljetni dizajn svojih kovanica, pa je za očekivati da će se Jurju VI. i Elizabeti II. u optjecaju skoro pridružiti Karlo III.
Novi dizajn
Iako Eduardu VIII. kovanice nikad nisu izdane, izrađeni su mu probni kalupi koji nisu ispoštovali bitan dizajn suvremenih kovanica – usmjerenje monarhova lika. Naime, od pada Cromwellove republike 1660. i ustoličenja Karla II., svaki je idući monarh na kovanici gledao u suprotnom smjeru od svojeg prethodnika. U srednjem su vijeku monarsi gledali prema naprijed, a prije republike su za monarhova života kovane kovanice s oba usmjerenja. Tako je nakon smrti Jurja V. bilo očekivano da njegov sin Eduard VIII. na kovanicama gleda udesno. Međutim, kako je Eduard smatrao da mu lijeva strana lica izgleda bolje, dao je izraditi kalupe na kojima opet gleda ulijevo. No, kako kovanice nisu ušle u optjecaj, Juraj VI. je, ispoštovavši pretpostavljeno desno usmjerenje Eduardovih neizdanih kovanica, dao izraditi kovanice na kojima također gleda ulijevo. Stoga je Elizabetin portret gledao udesno te se od Karla III., nakon 70 godina desnog usmjerenja, očekuju portreti koji opet gledaju ulijevo.
Bloomberg
Kralj Karlo III. se kao princ Charles na kovanicama pojavljivao od 1978. godine, kad je prigodom pete obljetnice neovisnosti Bahama izdana kovanica s njegovim likom. Nakon toga se gotovo isključivo pojavljivao na numizmatičkim kompletima raznovrsnih članica Commonwealtha, ali i šire, primjerice na prigodnim kovanicama Demokratske Republike Kongo i Liberije. Jedini optjecajni novac na kojem se dosad našao bila je kovanica 50 australskih centi izdana prigodom njegova vjenčanja s Dianom Spencer 1981. Upravo se gotovo isključivo s njom pojavljivao u standardnom lijevo usmjerenom profilu, dok je samostalno uglavnom prikazivan usmjeren desno ili van profila. Jedino je u ranim prigodnim izdanjima Otoka Turks i Caicos iz 1979. prikazivan u očekivanom standardnom lijevom profilu, dok je u najnovijim prigodnim izdanjima britanske funte iz 2018. godine prikazan u desnom profilu. Međutim, nepisano je pravilo da se prijestolonasljednicima svakih nekoliko godina izrađuju probni reljefi za slučaj iznenadnog stupanja na prijestolje, pa bi novi dizajn s njegovim likom već mogao biti spreman.
Ipak, dio već iskovanih optjecajnih kovanica s Elizabetinim likom još nije izdan, pa će i u narednom razdoblju novčano tržište biti opskrbljeno novim kovanicama s njezinim likom. Dapače, već su u šest država izdane prigodne numizmatičke kovanice za kinesku godinu zeca na kojima je portret Elizabete, a godina 2023. Prema tome, kovanice Karla III. najranije možemo očekivati upravo iduće godine, što je Kraljevska kovnica Australije već najavila.
Stvarni trošak
Nakon svega, ostaje pitanje stvarnog troška izmjene portreta monarha. Prethodni je portret kraljice Elizabete za britansku funtu 2015. izradio Jody Clark, graver zaposlen u Kraljevskoj kovnici, dok je, primjerice, posljednji dizajn reversa kovanice jedne funte na javnom natječaju 2017. izradio tada 15-godišnji David Pearce, time zavrijedivši nagradu od 10 tisuća funti. Clark je također izradio najnoviji australski portret kraljice iz 2019. godine, dok je za kanadski dizajn kraljice iz 2003. godine portretistkinja Susanna Blunt nagrađena s 10 tisuća kanadskih dolara. Sve u svemu, novi će dizajn kovnicama predstavljati jednokratan ili čak očekivan trošak.
Budući da nisu najavljena nova povlačenja kovanica, odnosno, naprotiv, izdana su osiguranja o daljnjoj valjanosti optjecajnih apoena, ne može se očekivati niti dodatan trošak od povećane naklade kovanica budući da ni prilikom prethodnih ažuriranja portreta volumen proizvodnje nije rastao. Što se troška novih kalupa tiče, kovnice su notorno tajnovite oko troška njihove izrade, ali uvijek napominju kako je izrada kovanica isplativa, pa se i taj, također jednokratan trošak, time tradicionalno pokrije. Međutim, u zadnje je vrijeme fluktuacija tržišta metala dovela do drukčije slike oko isplativosti kovanja novca.
Fluktuacija metalnog tržišta srednjoročno bi mogla znatno utjecati na isplativost kovanog novca
Sve kovanice u optjecaju s kraljičinim likom izrađene su od bakra, cinka, kositra, nikla, aluminija i čelika ili njihovih slitina (bronce, mjedi, kupronikla). Kanada je, primjerice, zbog inflacije 2012. prestala kovati jedan cent, dok su Solomonski Otoci iste godine zbog troška prestali kovati brončane i kuproniklene kovanice, zamijenivši ih mjedenima. U travnju je Guardian izvijestio kako je zbog porasta cijene metala proizvodnja australskih kuproniklenih kovanica do 20 centi postala neisplativa. Iako sve kovnice materijale nabavljaju prema šestomjesečnim terminskim ugovorima, produljenje opskrbne i inflacijske krize moglo bi početi znatno nagrizati njihovu profitabilnost, što bi srednjoročno najviše moglo utjecati na cijene i politiku proizvodnje novih kovanica.
Vladajuća Laburistička stranka Australije je nakon pobjede na izborima u svibnju 2022. ustanovila mjesto pomoćnog ministra za republiku kojim se nada kroz dva mandata Australiju preobraziti u republiku, čime bi se pridružila dugom nizu republika koje su od SAD-a 1776. do Barbadosa 2021. kraljeve i kraljice zamijenile predsjednicima i predsjednicama. I dok bi time iz optjecaja vjerojatno izbacila sve likove monarha, Australiji će prije toga na volumen novca zasigurno više utjecati nesigurno tržište metala. No i onda, dokle god barem neka od preostalih 14 država odluči ostati ustavna monarhija, vjerojatno će se na barem ponekoj kovanici naći mjesta za nekoga iz loze Windsor, pa tako zasigurno i za kraljicu Elizabetu II.
