Iz Španjolske je prije nekoliko dana došla vijest o još jednoj krađi maslinovog ulja, a ovog puta se radilo o 50 tisuća litara ulja vrijednog pola milijuna eura. Samo još jedna iz sve duljeg niza krađa posljedica je snažnog rasta cijene maslinovog ulja na jugozapadu Europe, a to nas je potaknulo i na provjeru situacije s cijenama kod nas te potragu odgovora na pitanje moraju li i domaći proizvođači strahovati od kriminala.
Kratak odgovor bi bio... paaa... baš ga i nema. Nema odgovora; ulja; a ni razloga. Za početak se čini da je podloga za kriminal odlična jer cijene maslinovog ulja u Hrvatskoj bitno su više nego u Španjolskoj. Ministarstvo poljoprivrede RH vodi statistiku iz koje je vidljivo da je domaće ekstra djevičansko ulje kako lani tako i ovih dana (bilo) bitno skuplje nego kod najvećih proizvođača s juga Europe: Portugala, Španjolske, Italije i Grčke.
Lani u sedmom mjesecu stotinu kilograma ulja u Hrvatskoj se prodavalo za 781 euro, dok ga je gotovo svugdje drugdje bilo moguće kupiti i više nego upola jeftinije. U Portugalu je cijena bila 337 eura, Španjolskoj 356 eura, Grčkoj 341 euro, i tek je u Italiji bilo nešto blago skuplje od ostalih zemalja, ali s cijenom od 436 eura još uvijek bitno, bitno jeftinije nego u Hrvatskoj.
U međuvremenu je cijena skočila, drugdje znatno više nego u Hrvatskoj, a uzroke treba tražiti u suši koja je pogodila, prije svega, Španjolsku, najvećeg europskog proizvođača, kao i u proizvodnim problemima koji muče Italiju. U godini dana tako je ulje u Španjolskoj poskupilo za sto posto, na 711 eura za stotinu kilograma.
U Portugalu je skok bio osamdesetak posto, Italiji devedeset, a Grčkoj čak 105 posto. Istovremeno, u Hrvatskoj je cijena porasla za petnaestak posto, ali i dalje imamo najskuplje uje u usporedbi sa spomenutim proizvođačima jer se kod nas 100 kilograma ove godine u srpnju prodavalo za 902 eura.
Iz udruge maslinara Istarske županije Olea objašnjavaju glavne razloge zašto je hrvatsko maslinovo ulje toliko skuplje od ulja u Grčkoj ili Španjolskoj. Boljke su poznate i iz drugih segmenata poljoprivrednog uzgoja. Radi se o malim površinama nasada, visokim troškovima proizvodnje te neorganiziranosti proizvođača, objašnjavaju iz udruge Olea.
Španjolski proizvođači sve više koriste razne mjere sigurnosti kako bi se zaštitili od krađe jer se očekuje njihov nastavak pošto se zasad ne predviđa pad cijena. U istarskoj udruzi drže da bi u Europi cijene mogle i dalje rasti "jer je manja proizvodnja od proteklih godina" i to "naročito Španjolska kao najveći proizvođač" dok "u Istri ne bi trebalo jer je cijena već visoka i ostalo je dosta ulja na zalihama od prošle rekordne godine".
Podaci Ministarstva poljoprivrede potvrđuju komentar o rekordnoj lanjskoj godini. U Hrvatskoj se prošle godine proizvelo 55 tisuća hektolitara ulja, u rangu najboljih godina iz drugog dijela prvog desetljeća ovog milenija kad je godišnja proizvodnja oscilirala između 50 i 60 tisuća hektolitara. Za usporedbu, katastrofalna je bila 2014. s proizvodnjom od 10,6 tisuća, a ni 2021. godina nije bila spektakularna s proizvodnjom od 32 tisuće hektolitara.
Suša koja je srezala proizvodnju u Španjolskoj zapravo je znak koliko su tamo ekstremni bili klimatski uvjeti. Jer, kako tumače u udruzi Olea "maslina je jedna od najotpornijih vrsta" koja "dobro podnosi visoke temperature i sušu". No "klima utječe na sve", dodaju i objašnjavaju da "klima najveći utjecaj ima u doba cvatnje i ako su tad uvjeti povoljni proizvodnja je više ili manje uspješna". Dodaju i da velike hladnoće mogu snažno utjecati na prinos, dok za ovogodišnju sezonu, barem što se Istre tiče, komentiraju kako je u pitanju "jedna prosječna godina i takva će biti i proizvodnja".
Iako, prividna idila u Hrvatskoj ne mora dugo trajati. Iz Istre upozoravaju da ulazimo u razdoblje kad dolaze povoljni uvjeti za razvoj maslinove muhe "a u Hrvatskoj su zabranjena sva efikasna zaštitna sredstva (dimetoat) protiv nje". To bi "moglo jako utjecati na količnu uroda, a posebno na kvalitetu ulja", tumače iz udruge Olea.
Europska unija proizvodi oko dvije trećine svjetske količine maslinovog ulja. Hrvatska se, koliko god mi to možda priželjkivali, ne može baš uspoređivati s drugim većim europskim proizvođačima. Španjolska, kao najveći proizvođač, je u sezoni 2022./2023. proizvela oko 660 tisuća tona ulja; Hrvatska tek nešto više od četiri tisuće, pokazuju podaci Europske komisije. Oni potvrđuju i navode o suši i bitno smanjenom prinosu. Sezonu prije toga Španjolska je imala proizvodnju od gotovo 1,5 milijuna tona.
Zaključak svega bi trebao biti da hrvatski maslinari ne trebaju brinuti o krađama, barem ne na razini na kojoj se to dešava u Španjolskoj. Kao prvo, lopovi niti nemaju baš previše za ukrasti. Oni koji bi se ipak odlučili na taj potez morali bi imati osigurane kupce opet negdje u Hrvatskoj ili planirati transport preko granice koji, čak i nakon što je to našim ulaskom u Schengen od ove godine bitno olakšano, opet nije jednostavan.
No kad bi se ikakva krađa ipak dogodila šteta bi za domaće proizvođače bila poprilična. Maslinovo ulje koje oni proizvode dolazi uz visoke ulazne troškove što znači da u prosjeku po kilogramu i litri gube i više nego njihovi kolege i konkurenti iz drugih mediteranskih zemalja. A onda im za oporavak ne bi pomogla čak niti konzumacija njihovog vlastitog proizvoda, inače odličnog za zdravlje.
.webp){kind=icon}
