Prije samo tri godine, kada su članice skupine OPEC+, odnosno Rusija i Saudijska Arabija, ratovale oko cijena, Sjedinjene Američke Države (SAD) našle su se u ulozi pomiritelja. Sada se čini da se SAD pretvorio u OPEC-ovu metu.
Naftno savezništvo između Rusije i Saudijske Arabije ima potencijal izazvati niz poteškoća za američko gospodarstvo, pa i za kampanju ponovnog izbora Joea Bidena za predsjednika.
Tako da bi ovomjesečna odluka kartela OPEC+ o smanjenju proizvodnje, i to drugi put od Bidenova posjeta Saudijskoj Arabiji prošlog ljeta, mogla tek biti početak.
Najnovija odluka o smanjenju proizvodnje podigla je cijenu barela nafte za oko pet dolara, što znači da su recesijski rizici sada veći jer će potrošači više trošiti na energiju no na ostalu robu i inflacija bi mogla biti viša. Istodobno, ruski predsjednik Vladimir Putin dobiva više novaca za svoj ratni stroj.
No puno je značajnije ono što potez kartela govori o mogućem kretanju cijene nafte u idućim godinama.
U današnjem svijetu geopolitičkih mijena, čini se da Saudijska Arabija izlazi iz orbite Washingtona. Saudijci su razinu proizvodnje nafte odredili u koordinaciji s Rusijom. Kad su željeli ublažiti napetosti s regionalnim suparnikom Iranom, za posredovanje su se obratili Kini, ostavivši SAD po strani. Zapadni utjecaj na naftni kartel je na najnižoj razini u proteklih nekoliko desetljeća.
Osim toga, svaka članica skupine OPEC+ ima svoje prioritete i svaki dodatni prihod zbog više cijene nafte pomaže.
Američki State Department, tamošnje ministarstvo vanjskih poslova, ističe kako je Bidenova administracija fokusirana na suzbijanje rasta domaćih cijena energije i energetsku sigurnost te dodaje da smanjenje proizvodnje ne vidi kao dobrodošlo s obzirom na trenutačnu volatilnost tržišta, ali i da će pozorno pratiti iduće poteze skupine zemalja koje proizvode naftu.
U međuvremenu, opasnost od američke konkurencije u proizvodnji nafte iz škriljevca jenjala je, a unatoč globalnim nastojanjima da se smanji uporaba fosilnih goriva u cilju postizanja nulte emisije stakleničkih plinova, to više ostaje kao dugoročna ambicija no kratkoročna realnost.
Bloomberg
Većina analitičara sada prognozira da bi cijene nafte u idućim godinama mogle biti iznad 80 dolara za barel, što je poprilično iznad prosjeka od 58 dolara u razdoblju između 2015. i 2021.
U proteklih skoro godinu i pol, tržište je bilo volatilno, pa je prvo nakon ruskog napada na Ukrajinu cijena barela došla do 120 dolara, nakon čega je zabrinutost oko recesije u Europi, rasta kamatnih stopa u SAD-u i kineskih COVID restrikcija u prosincu cijenu srušila na oko 75 dolara. Otad potražnja raste, uglavnom zbog kineskog otvaranja, i sada je nakon odluke OPEC-a cijena na oko 85 dolara.
Analiza Bloomberga pokazuje da za svaki rast cijene od pet dolara po barelu, američka inflacija raste za 0,2 postotna boda.
Desetljećima je dogovor "nafta za sigurnost" između SAD-a i Saudijske Arabije bio okosnica energetskog tržišta. No sada se sve to poprilično ljulja.
Naime, nakon ubojstva saudijskog disidenta Džamala Hašoggija u Istanbulu, odnosi su se počeli kvariti, a Biden je tijekom predizborne kampanje 2019. zaprijetio pretvoriti Saudijsku Arabiju u izopćenicu i zaustaviti prodaju oružja. Prije dvije godine Biden je objavio izvješće koje navodi da je tamošnji prijestolonasljednik i de facto vladar princ Mohamed odgovoran za ubojstvo.
"Saudijci smatraju da bi bilo neodgovorno ne tražiti način da se zaštite od onoga što vide kao američku nepredvidivu politiku. Pod riječi nepredvidivo smatraju se radikalne promjene u politici SAD-a između razdoblja Baracka Obame, Donalda Trumpa i Bidena", kaže Jon Alterman iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.
Promjene cijene barela nafte od kraja 2021.
Saudijci tvrde da je najnoviji potez stvar nacionalnih prioriteta, a nije uvjetovan nekim diplomatskim promišljanjima.
Vađenje nafte u Saudijskoj Arabiji jeftino je i to kraljevstvo treba cijene između 50 i 55 dolara za barel da bi financiralo uvoz i nadoknadilo odljev sredstava stranih radnika.
No za uravnoteženje proračuna treba cijenu od 75 do 80 dolara budući da vlast ima skup društveni ugovor s građanima koji se sastoji u tome da je obećano blagostanje u zamjenu za političku potporu. Stoga vlada mora investirati u industrije koje nemaju veze s naftnom kako bi se mogla zaposliti većina Saudijaca. To plaćaju petrodolari.
No isto tako državni investicijski fond planira trošiti 40 milijardi dolara godišnje za potrebe domaće ekonomije, što, primjerice, uključuje izgradnju futurističkog grada Neom u pustinji. Ta ulaganja nisu dio proračuna i za njih je kraljevstvu potrebna cijena nafte bliža 100 dolara za barel.
U Rusiji Putin računa na prihode od nafte za financiranje vojske. Za Kremlj bi najbolja cijena bila također od oko 100 dolara.
Učinci različitih cijena nafte na SAD, Rusiju, Saudijsku Arabiju i Irak
Konsenzus među analitičarima je da bi cijena barela ove i iduće godine mogla u prosjeku biti između 85 i 90 dolara.
Eventualna nova odluka o smanjenju proizvodnje, primjerice dogodine uoči američkih izbora, ozbiljno bi poljuljala izborne izglede Bidena, ali i gurnula inflaciju prema četiri posto prema kraju 2024. u odnosu na sadašnju prognozu od 2,7 posto.
Premda bi takav udarac američkoj ekonomiji povećao rizike od recesije širih razmjera, kao protuteža postoje velike uvoznice nafte poput Indije i Kine.
Izvjesno je da visoke cijene nafte imaju tendenciju posijati sjeme budućeg pada jer tvrtke snažno ulažu u proizvodnju kako bi zgrabile priliku za što veći profit.
Osim toga, nema jamstva da će Saudijska Arabija, Rusija i ostale članice kartela OPEC+ biti sposobne zadržati jedinstvo. To je lakše učiniti kad su cijene visoke.
Zasad ipak ostaje činjenica da se cijena ključne svjetske robe određuje u zemlji na koju SAD više ne može računati kao prijateljicu.
.webp){kind=icon}
