Izbjegavanje klimatske katastrofe često se predstavlja kao pitanje političke volje. Ipak, prijelaz na nultu emisiju ugljičnih plinova također je golemi tehnološki izazov.
Primjerice, preobrazba sustava za proizvodnju električne energije, izgrađenih na fosilnim gorivima, traži puno više bakra kako bi se mogla koristiti obnovljiva energiju no što tvrtke koje ga proizvode mogu trenutačno isporučiti.
Sasvim je nejasno može li tradicionalna rudarska industrija obuhvatiti takav investicijski okvir potreban za energetsku tranziciju. Neuspjeh bi tu tranziciju skrenuo s kursa.
Zašto je bakar upravo sada tako važan?
Bakar je relativno obilati učinkoviti strujni vodič kojem ne postoji očita alternativa. Može ga se naći u svekolikim proizvodima, od tostera do uređaja za klimatizaciju ili kompjuterskih čipova. U prosječnom automobilu ima oko 30 kilograma bakra, a u tipičnom kućanstvu oko 185 kilograma. Dekarbonizacija elektroenergetskih mreža, transportnog sektora ili industrije trebat će puno veću količinu od one koja je sada dostupna. Milijuni metara bakrene žice potrebni su za izgradnju gušćih i složenijih električnih mreža koje mogu poslužiti za provođenje električne energije proizvedene iz decentraliziranih obnovljivih izvora te uravnotežiti nestalnost isporuke.
Solarne i vjetroelektrane zahtijevaju puno više bakra po jedinici proizvedene energije no pogoni na ugljen ili plin. Električna vozila koriste dvostruko više bakra od onih na fosilna goriva. Rezultat toga je da bi se godišnja potražnja do 2035. godine mogla udvostručiti na 50 milijuna metričkih tona, navodi se u nedavnom istraživanju koje je napravio S&P Global. Nije sigurno da će te količine biti dostupne.
Recikliranje više bakra neće osigurati dostatne nove količine, pa je jedina alternativa više ga iskopati iz zemlje. No prognoza je da će u tom smislu vrhunac proizvodnje nastupiti iduće godine jer je malo novih rudarskih projekata, a postojeći izvori presušuju.
Prema procjeni Goldman Sachsa, rudarske tvrtke u idućih 10 godina moraju investirati 150 milijardi dolara kako bi se prevladao deficit od osam milijuna tona. U 2021. godini globalno je nedostatak bakra iznosio 441 tisuću tona, što je bilo manje od dva posto ukupne potražnje za tim metalom.
Najpesimističnije prognoze upućuju da bi do 2035. godine taj manjak mogao narasti na 20 posto potreba.
Zašto se ne može povećati proizvodnja?
Rudarske su se tvrtke u prošlosti opekle kada se ekonomski ciklus preokrenuo i one su se našle u situaciji da povećavaju proizvodnju kada potražnja pada. U posljednje vrijeme zato pažljivo osmišljavaju ulaganja u nove projekte. Također, bogata nalazišta bakra sve je teže naći i sve su skuplja, a pojačan nadzor nad proizvodnjom radi suvremenih standarda zaštite okoliša dodatno je povećao troškove.
Kao što je nafta zauzela središnje mjesto u geopolitici u prošlom stoljeću, sada se vlade utrkuju osigurati buduće količine za brzorastuće industrije čiste energije.
Veliki dio dobavnog lanca trenutačno je usmjeren prema Kini koja troši golemi dio metala iskopanog u Latinskoj Americi i Africi. Kineska dominacija u metalima kao što su bakar, litij ili kobalt omogućila joj je da postane lider u proizvodnji električnih vozila.
Bakar se koristi za razne dijelove automobila
Njezini ekonomski suparnici, kao što su SAD i Njemačka, sada nastoje osigurati veće količine bakra. Primjerice, neki zastupnici u američkom kongresu zalažu se da se taj metal proglasi mineralni izvorom esencijalnim za SAD.
Što će biti ako ne bude dovoljno bakra?
Ako manjak postane tako ozbiljan kao što neki analitičari predviđaju, to će prouzročiti rast cijena, što, naravno, može usporiti razvoj pametnih mreža i pogona na obnovljive izvore.
Proizvođači mogu pokušati naći načine da koriste manje bakra, a više cijene mogu dati poticaj rudarskim tvrtkama da povećaju isporuku. No potrebno je više godina za razvijanje novog rudnika, pa bi i rast potražnje, koji bi osigurao više investicija, trebao čekati barem desetljeće da bude zadovoljen odgovarajućim isporučenim količinama.
Hoće li zemlje proizvođačice imati pozitivan pristup?
Nacionalna politika također može odigrati ulogu u smanjenju isporuke bakra. Zemlje s velikim rezervama traže veći udio u profitu od rudarenja kako bi se smanjila ekonomska nejednakost, a to može obeshrabriti investitore. Ne treba zanemariti ni birokratske zapreke.
U Čileu, najvećem svjetskom proizvođaču bakra, regulatorna neizvjesnost usporila je rudarske projekte. U Panami je glavni rudnik upao u porezne komplikacije. Tu su i rizici oko zaštite okoliša. Bakar se izdvaja iz rude uz pomoć kemikalija koje mogu ući u podzemne vode i zagaditi vodu za piće. A ostaci stijena koji se gomilaju nakon vađenja bakra rastu stopom od 4,3 gigatona godišnje, što bi u iduća tri desetljeća moglo narasti do 16 gigatona.
Odlaganje tih ostataka je i okolišni i financijski problem.
.webp){kind=icon}
