Utrka za novcem u svemiru otvara prostor i za regiju

Svemirska ekonomija više nije tržište koje se prvenstveno oslanja na državne programe i velike znanstvene misije. Komercijalne tvrtke danas čine najveći dio industrije, dok se novac sve više usmjerava prema satelitskim komunikacijama, proizvodnji infrastrukture, obrani i tehnologijama koje podatke iz orbite pretvaraju u komercijalne usluge.

Prema najnovijem izvješću Europske svemirske agencije (engl. European Space Agency - ESA), svjetski "downstream" dio svemirskog tržišta - komunikacije, promatranje Zemlje i satelitski navigacijski sustavi - vrijedio je oko 490 milijardi eura u 2025. godini. "Upstream", koji obuhvaća proizvodnju svemirskih letjelica i usluge lansiranja, vrijedio je još oko 75 milijardi eura. Ukupno se, dakle, vrijednost tržišta procjenjuje na otprilike 565 milijardi eura, pri čemu je težište na podacima i orbitalnoj infrastrukturi - ne na lansiranju raketa.

Ovo se ugrubo poklapa s procjenom platforme za praćenje satelita i svemirskog otpada u stvarnom vremenu Orbital Radar, koja navodi da je svemirska ekonomija prošle godine vrijedila 626 milijardi dolara, dok je, recimo, američka neprofitna organizacija Space Foundation za 2024. procijenila ukupnu svemirsku ekonomiju na 613 milijardi dolara.

To je industrija u kojoj se odnos između države i privatnog kapitala brzo mijenja. ESA navodi da su javna ulaganja država diljem svijeta prošle godine blago pala i iznosila 119 milijardi eura, a da je privatno ulaganje u svemirske tvrtke poraslo za 60 posto, pri čemu je rast u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) dosegnuo čak 177 posto. Europske svemirske tvrtke privukle su 1,4 milijarde eura privatnog kapitala - za osam posto manje nego godinu ranije, ali to je i dalje drugi najveći godišnji iznos do sada.

Kina je 2014. otvorila sektor za privatna ulaganja, a od tada je nastao veliki broj tvrtki koje razvijaju rakete, satelite i druge svemirske tehnologije. Prošlogodišnje izvješće Međunarodnog instituta za strateške studije (engl. International Institute for Strategic Studies - IISS) navodi da u Kini posluje više od 500 komercijalnih svemirskih tvrtki, dok je ulaganje u sektor tijekom 2024. premašilo 15 milijardi juana, što je za gotovo 40 posto više nego godinu ranije.

Privatne investicije u svemirske pothvate diljem svijeta u 2025. | Space Economy Report, European Space Agency, 2026.

Općenito, struktura kapitala pokazuje da investitori sve manje financiraju svemirske pothvate samo na temelju dugoročnog tehnološkog obećanja. Novac se usmjerava prema tvrtkama koje imaju jasniji put do prihoda, ugovore s državama i velikim industrijskim kupcima ili tehnologiju koja se može koristiti na više tržišta. Drugim riječima, manje se financira ideja da će svemir jednog dana postati veliko tržište, a više tvrtke koje već mogu pokazati kako će na tom tržištu zaraditi.

Podaci BryceTecha pokazuju da je u startupe iz svemirskog sektora tijekom 2024. uloženo 7,8 milijardi dolara. SAD je privukao četiri milijarde dolara, a Kina 1,9 milijardi. Posebno je značajno što je 69 tvrtki prikupilo svoj prvi krug financiranja, dok je 1,4 milijarde dolara otišlo u runde serije A - najviše od 2021. godine.

Još izraženiji pomak vidi se tijekom 2026. godine. Prema indeksu Seraphim Space, privatne investicije u "spacetech" (svemirska tehnologija) tvrtke dosegnule su osam milijardi dolara samo u prvom tromjesečju - dvostruko više od prethodnog tromjesečja. U 12 mjeseci zaključno s prvim tromjesečjem u sektor se slilo 18,8 milijardi dolara, dok je prosječna vrijednost transakcije porasla s 35 na 68 milijuna dolara.

SpaceX pokazuje gdje je novac

Bloomberg

Najbolji primjer te promjene je SpaceX. Tvrtka više nije samo proizvođač raketa i pružatelj usluga lansiranja. Prema njezinom prospektu za izlazak na burzu, prihod SpaceX-a dosegnuo je 18,7 milijardi dolara u 2025. godini, u odnosu na 14 milijardi godinu ranije. Od toga je segment povezan sa satelitskom povezanošću, u kojem je Starlink, donio 11,4 milijarde dolara, dok je svemirski segment ostvario 4,1 milijardu dolara.

Brojke su važne u pogledu toga gdje se danas nalazi poslovna vrijednost svemirske ekonomije. Rakete su infrastruktura koja omogućuje ulazak u orbitu, ali najveći i stabilniji prihodi mogu nastati tek kada sateliti počnu pružati usluge korisnicima na Zemlji.

To je i razlog zašto se komercijalno tržište sve više pomiče prema komunikacijama, promatranju Zemlje i obradi podataka. Spomenuti Orbital Radar predviđa da će do 2040-ih godina svemirska ekonomija premašiti iznos od bilijun dolara. McKinsey i Svjetski gospodarski forum ranije su iznijeli očekivanje da bi vrijednost mogla dosegnuti 1,8 bilijuna dolara već do 2035. Rast, prema toj analizi, neće dolaziti samo iz tradicionalnog svemirskog sektora, već i iz drugih industrija koje koriste satelitske podatke i usluge.

Očekuje se da će primjena svemirskih tehnologija u narednom desetljeću rasti brže od svjetskog nominalnog bruto domaćeg proizvoda | Future of Space Economy research, McKinsey & Company, 2024

U takvim okolnostima, granica između svemirske i tehnološke industrije sve se više gubi.

Jedan od primjera je izravna komunikacija satelita s mobilnim telefonima. Deloitte, recimo, procjenjuje da će tvrtke samo tijekom 2026. godine potrošiti između šest i osam milijardi dolara na kapacitete za "direct-to-device" (izravna veza s uređajima) usluge, uz više od 1000 satelita sposobnih za takvu komunikaciju do kraja godine. Istodobno, analitičari upozoravaju da poslovni modeli i način monetizacije ovog tržišta još nisu u potpunosti dokazani.

Za postojeće telekomunikacijske tvrtke to znači novu konkurenciju, ali za proizvođače satelitskih komponenti znači potencijalno šire tržište. Što je više satelita, konstelacija i misija, veća je potreba za standardiziranim komponentama koje se mogu proizvoditi u većim serijama.

Kapital se sve više veže za obranu

Drugi veliki pokretač ulaganja je obrana. ESA navodi da je oko 80 posto institucionalne potražnje u "upstream" dijelu europskog svemirskog tržišta u 2025. bilo povezano s obranom. Europski svemirski proračuni porasli su za 12 posto, na 13,5 milijardi eura, što je prvi dvoznamenkasti rast u posljednjih pet godina.

Razvoj konkurentnosti Europe u "upstream" segmentu svemirskog tržišta | Space Economy Report, European Space Agency, 2026.

I privatni kapital prati tu tendenciju. Europski institut za svemirsku politiku (engl. European Space Policy Institute - ESPI) navodi da su tvrtke koje posluju u područjima sigurnosti i obrane činile oko 30 posto ukupnih ulaganja u europske svemirske startupe tijekom 2024. i 2025. godine.

U SAD-u je trend još izraženiji. Reuters je prošle godine izvijestio da je ulaganje u svemirske startupe u drugom tromjesečju 2025. dosegnulo 3,1 milijardu dolara, pri čemu je 65 posto kapitala otišlo u runde serije B i C. To znači da investitori nisu financirali samo rani razvoj tehnologije, već sve više tvrtke koje su već u fazi širenja poslovanja.

Jeftiniji odlazak u orbitu mijenja računicu

Jedan od ključnih razloga zašto se ovaj poslovni model uopće širi jest pad troškova lansiranja. Space Foundation navodi da je u prvoj polovici 2025. godine izvedeno 149 lansiranja, odnosno jedno lansiranje otprilike svakih 28 sati. SpaceX je sam izveo 81 lansiranje i time činio više od polovice ukupnog broja. McKinsey u zasebnoj objavi ističe da bi prihodi od komercijalnih lansiranja i lansirnih kapaciteta mogli porasti na 32 milijarde dolara do 2035. godine, dok bi nove teške i višekratno upotrebljive rakete mogle smanjiti trošak po kilogramu tereta za oko 40 posto između 2023. i 2035. godine.

Niža cijena pristupa orbiti mijenja ekonomiju čitavog lanca. Ako je lansiranje jeftinije i dostupnije, tvrtkama je lakše razvijati manje satelite, slati veći broj jedinica u orbitu i dio proizvodnje standardizirati. To otvara prostor i za tvrtke koje ne proizvode čitave satelite, već pojedinačne sustave i komponente. U ovoj niši svoj put krče i malobrojne tvrtke iz Adria regije, poput recimo srpskog Taran Aerospacea ili slovenskog SkyLabsa, koje su prepoznale da ne moraju biti novi SpaceX da bi sudjelovale u rastu tržišta - dovoljno je da se nametnu u dijelu lanca u kojem postoji rastuća potražnja.

To, međutim, ne znači da je svemirska industrija postala tržište na kojem je dovoljno ponuditi jeftin proizvod. Naprotiv, kod komponenti koje trebaju raditi godinama u orbiti cijena je često tek jedna od stavki. Puno su važniji pouzdanost, masa, mogućnost testiranja i dokaz da je proizvod već radio u stvarnim svemirskim uvjetima.

"Cijena u svemirskim tehnologijama ne igra ulogu. Čak i ako je nešto jeftino, smatra se nepouzdanim", rekao je u izjavi za Bloomberg Adria TV Srđan Kostić, osnivač i izvršni direktor inženjerske i proizvodne tvrtke koja razvija komponente i sustave za avio i svemirsku industriju Taran Aerospace.

Za dobavljače u tom smislu postoji svojevrsna prepreka za ulazak. Komponenta mora proći niz testova prije nego što dobije najvišu razinu tehničke spremnosti, napomenuo je Kostić. Još vrjedniji dokaz za kupca je takozvani "space heritage" - iskustvo koje hardver dobiva tek nakon što je stvarno poletio i radio u svemiru. Pad cijene lansiranja stoga nije važan samo zato što smanjuje trošak same misije - on manjim tvrtkama omogućuje da ranije dođu do dokaza da njihova tehnologija funkcionira u orbiti.

Prema njegovim riječima, cijena slanja kilograma tereta raketom Falcon 9 može biti oko 22.000 eura, odnosno oko 27.000 eura kada se uključi logistika i posredovanje. Takva računica višestruko je povoljnija nego ranije, što mijenja dinamiku ulaska manjih tvrtki u svemirski sektor, pri čemu veći broj misija povećava pritisak na dobavljački lanac.

Prilika za regionalne igrače

Kostić kaže da je upravo brzina isporuke postala jedna od prilika za manje proizvođače. U jednom od aktualnih projekata, Taran Aerospace proizvodi hardver za japanskog kupca za takozvani "fit check", odnosno element kojim se provjerava geometrijska kompatibilnost satelita. "Drugim ponuđačima trebalo je šest mjeseci, nama je trebalo šest tjedana da to proizvedemo", kaže Kostić, ističući da je dugo čekanje na komponente trenutačno jedan od problema svemirske industrije.

On također napominje da jedna tvrtka sama ne može izgraditi industriju, ukazujući na to da treba razmišljati u smjeru specijalizacije. "Nemoguće je da jedna tvrtka usavrši sve komponente. Jednostavno je potrebno više tvrtki koje se bave određenim komponentama", kaže on.

Ovakva podjela rada, prema njegovom mišljenju, zahtijeva pristup tehnologijama i znanju koji su već razvijeni na drugim tržištima. Tu vidi prostor za suradnju s ESA-om, kroz koju tvrtke s manjih europskih tržišta mogu doći do konkretnih projekata i iskustva potrebnog za razvoj vlastitih proizvoda.

Depositphotos

"ESA je pogodna zato što može pružiti konkretne projekte i znanje kroz te projekte, može biti praktički transfer tehnologije prema nama", kaže Kostić. Prema njegovom viđenju, cilj takve suradnje nije samo sudjelovanje u pojedinačnom projektu, već stvaranje ekosustava ovdašnjih tvrtki koje će kasnije moći razvijati i prodavati vlastite proizvode. "Ili to ili da dovedemo tvrtke koje neće samo napraviti satelit i naplatiti uslugu, već i osigurati transfer tehnologije."

Kao primjer iz regije navodi Hrvatsku, koja je posljednjih godina počela razvijati vlastite kapacitete u svemirskoj industriji. "Hrvatska je poslala svoj prvi satelit. Strahovito brzo napreduje sada u osvajanju svemirskih tehnologija, gdje imaju IT sektor koji gura, gdje imaju i strojarstvo koje gura, dobivaju ESA-ine projekte", kaže Kostić.

Podsjetimo, Hrvatska je od 2023. godine europska država suradnica ESA-e, dok je Slovenija od 2025. punopravna članica. Ostale države Adria regije zasad nemaju formalni status u okviru ove organizacije. Prošlog mjeseca, Srbija je potpisala sporazum s NASA-om i time službeno pristupila svemirskom programu Artemis, ali će za konkretne poslove biti potrebno povezivanje sa svjetskim partnerima i ispunjavanje njihovih tehničkih standarda.

 

- U pisanju teksta pomogao Stefan Dević