Šef BlackRocka kaže da će računalnom snagom uskoro trgovati kao naftom, gdje je tu Hrvatska?

Larry Fink, izvršni direktor BlackRocka, najvećeg svjetskog investicijskog fonda s više od 11 bilijuna dolara pod upravljanjem, prošli je tjedan izjavio da će se računalna snaga uskoro trgovati na financijskim tržištima poput nafte, plina ili pšenice.

Istodobno, Hrvatska je najavila najveću privatnu investiciju u svojoj povijesti: podatkovni centar Pantheon AI u Topuskom, vrijedan čak 50 milijardi eura. Riječ je o projektu vrijednom oko polovice godišnjeg BDP-a Hrvatske.

Ova dva događaja pokazuju koliko se brzo mijenja globalno gospodarstvo. Podatkovni centri postaju strateška imovina oko koje se formira potpuno novo tržište.

Hrvatska ulazi u investiciju koju regija ne može pratiti

Dok većina zemalja u regiji govori o digitalizaciji, Hrvatska je praktički ušla u europsku utrku za AI infrastrukturu. Na summitu Inicijative triju mora u Dubrovniku krajem travnja, američki konzorcij Pantheon Atlas najavio je da će u Topuskom izgraditi jedan od najvećih AI podatkovnih centara u Europi. Izgradnja će započeti početkom 2027., dok je puni rad planiran za 2029.

Opseg projekta teško je usporediti s ostatkom regije. Slovenija razvija AI infrastrukturu u Mariboru vrijednu oko 150 milijuna eura. Srbija je krajem travnja pokrenula novo superračunalo u Državnom podatkovnom centru u Kragujevcu, dok se vrijednost novog podatkovnog centra procjenjuje na oko 50 milijuna eura.

Razliku u veličini projekata teško je prikazati na istom grafu. Investicija od 50 milijardi eura u Topusko otprilike je 330 puta veća od projekta u Mariboru i oko 1000 puta veća od vrijednosti novog podatkovnog centra u Kragujevcu. Takav omjer sugerira da se Topusko smatra potencijalnim europskim središtem umjetne inteligencije.

Ako se projekt provede u najavljenom opsegu, investicija od 50 milijardi eura predstavljala bi najveći privatni projekt u povijesti Hrvatske i jedan od najvećih infrastrukturnih pothvata u Europi. Upravo zbog veličine investicije posljednjih se tjedana u Hrvatskoj vodi rasprava o energetskoj, financijskoj i operativnoj izvedivosti projekta.

Razlog zašto kapital dolazi u Hrvatsku nema puno veze sa samim Topuskim.

Hrvatska investitorima nudi nekoliko stvari odjednom: članstvo u EU i NATO-u, relativno dostupno zemljište, stabilniji regulatorni okvir i visok udio obnovljivih izvora energije. U vrijeme kada tvrtke umjetne inteligencije traže lokacije za infrastrukturu koja troši količine električne energije usporedive s manjim gradovima, to postaje ozbiljna konkurentska prednost.

Također, zapadnoeuropska infrastruktura je praktički popunjena. Frankfurt, London, Amsterdam, Pariz i Dublin imaju rekordno niske slobodne kapacitete podatkovnih centara, dok su energetska ograničenja postala glavni problem za daljnji razvoj AI industrije.

"Tržišta poput Njemačke, Nizozemske ili Irske već su prilično zasićena, što otvara prostor za nove igrače poput Hrvatske", rekao je za Bloomberg Adriju Alen Delić, zamjenik predsjednika Hrvatske udruge menadžera sigurnosti.

Većina najavljenih ulaganja ne odnosi se na građevinske radove u Hrvatskoj. U modernim AI podatkovnim centrima između 80 i 90 posto ukupnog kapitala ide na kupnju računalne opreme, prvenstveno Nvidia GPU procesora, mrežne infrastrukture i sustava hlađenja. Drugim riječima, od najavljenih 50 milijardi eura, većina bi završila kod globalnih dobavljača tehnologije, a ne u lokalnom gospodarstvu.

Energetsko pitanje je još ozbiljnije. AI podatkovni centri koji koriste stotine tisuća najnaprednijih GPU procesora danas troše između jednog i dva gigavata električne energije. To je snaga usporediva s jednim nuklearnim reaktorom ili oko 20 posto ukupnog proizvodnog kapaciteta hrvatskog elektroenergetskog sustava. Zato se u Hrvatskoj posljednjih tjedana raspravlja o tome kako bi se takva infrastruktura u praksi financirala, napajala i gradila.

Terminski ugovor za računalnu snagu već postoje

Ideja trgovanja računalnom snagom možda zvuči apstraktno, ali tržište već funkcionira u praksi.

Američka tvrtka CoreWeave, koja je započela kao tvrtka za rudarenje kriptovaluta, sada upravlja s 43 podatkovna centra i više od 250 000 GPU-ova za umjetnu inteligenciju. Njezini najveći klijenti, uključujući Meta i OpenAI, unaprijed rezerviraju računalne kapacitete putem višegodišnjih ugovora vrijednih desetaka milijardi dolara.

To je posebno važno jer je infrastruktura umjetne inteligencije postala ograničen resurs. Najnapredniji Nvidia GPU-ovi rasprodani su godinama unaprijed, dok vrijeme čekanja da se veliki podatkovni centri priključe na električnu mrežu u nekim europskim gradovima prelazi pet ili čak deset godina.

Fink to vidi kao osnovu za pojavu terminskog tržišta za računalnu snagu. Baš kao što danas postoje terminska tržišta za energiju, metale ili poljoprivredne proizvode, investitori sve više razmatraju mogućnost standardizacije računalnih kapaciteta kao financijske imovine.

Ako tržište dodatno sazrije, sljedeći korak mogli bi biti standardizirani financijski derivati ​​za GPU kapacitet. To bi omogućilo fondovima, bankama i tvrtkama kupnju i prodaju budućih AI kapaciteta bez izravnog vlasništva nad podatkovnim centrima, a podatkovni centri u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji mogli bi prodavati svoju računalnu snagu i zarađivati. U praksi bi računalna snaga postala nova klasa financijske imovine.

Računalna infrastruktura ulazi u financijske bilance tvrtki

Za financijske direktore i tehnološke tvrtke ovo više nije samo IT tema. Ako cijena računalne snage postane tržišno uvjetovana, tada se tvrtke koje koriste AI sustave suočavaju s novom vrstom operativnog rizika. Trošak GPU infrastrukture mogao bi fluktuirati slično cijenama električne energije, plina ili goriva.

Tvrtke koje razvijaju vlastite AI proizvode stoga sve više prelaze s modela plaćanja po korištenju na dugoročne rezervacije kapaciteta. Veliki korisnici žele predvidljive troškove i zajamčen pristup infrastrukturi u vrijeme kada potražnja raste puno brže od ponude.

Finkova teza da će se računalna snaga trgovati poput nafte danas zvuči ambiciozno. Međutim, činjenica da najveće svjetske tvrtke za umjetnu inteligenciju već godinama unaprijed rezerviraju kapacitete pokazuje da se tržište formira puno brže od očekivanog.

Regija se kreće u pravom smjeru, ali ako bi Hrvatska izgradila infrastrukturu razmjera spomenutih u Topuskom, prvi put bi neka zemlja u regiji postala ozbiljan izvoznik kapaciteta umjetne inteligencije u ostatak Balkana i srednje Europe. To bi značilo promjenu uloga u kojima računalna snaga postaje jednako važna kao energetska infrastruktura ili prometni koridori.