Pješaci u tehnološkoj prijestolnici svijeta posljednjih su dana doživjeli iznenadnu promjenu svakodnevne urbane rutine. Umjesto uobičajene elektroničke naredbe "please wait" (molimo pričekajte"), na pješačkim prijelazima začuli su se prepoznatljivi glasovi Elona Muska i Marka Zuckerberga. Riječ je o hakerskom pothvatu koji je iskoristio jednu od najosjetljivijih točaka moderne urbane infrastrukture, onu gdje se svakodnevna tehnologija dotiče najširih masa – slučajnih prolaznika.
Kako je prvi izvijestio Palo Alto Online, a potom su prenijeli i drugi američki mediji, nepoznati su hakeri uspjeli kompromitirati zvučne sustave na desecima pametnih prijelaza u Silicijskoj dolini. U sustav su umetnuti umjetno generirani glasovi tehnoloških mogula, koji su s dozom vjerojatnosti (i humora) komunicirali s pješacima. Tako je Muskov glas navodno oduševljeno naređivao: "You may now cross… On Mars, preferably." (Sada možete prijeći… Na Mars, po mogućnosti), dok je Zuckerbergov avatar robotski monotono ponavljao: "Crossing street… Optimizing data… Uploading human." (Prelazim cestu... Optimiziram podatke... Učitavam čovjeka)
Iako se u prvi tren čini kao bezazlena šala, lako pripisana entuzijastičnom studentu informatičke sigurnosti s viškom slobodnog vremena i mašte, lokalne su vlasti cijeli slučaj shvatile vrlo ozbiljno. Grad Palo Alto odmah je pokrenuo istragu i privremeno isključio zahvaćenu infrastrukturu. Predstavnici gradske uprave opisali su hakerski napad kao "opasnu i neprihvatljivu manipulaciju javnim sustavima".
Kad pametna infrastruktura postane meta digitalnog eksperimenta (ili satire?)
Današnji gradovi sve se više razvijaju u tzv. "pametne gradove", urbana okruženja u kojima svaki element, od javne rasvjete do kanti za smeće, komunicira putem interneta. Ta infrastruktura često se razvija ubrzano, s naglaskom na funkcionalnost, dok sigurnost, nažalost, ostaje u drugom planu. Upravo tu rupu iskoristila je ta digitalna diverzija, navode stručnjaci na platformi X. Hakeri su, navodno, koristili open-source inačicu alata za generativnu sintezu govora koji je sposoban vrlo realistično oponašati nečiji glas nakon svega nekoliko minuta snimke.
Iako još uvijek nije poznato tko stoji iza incidenta, lokalni dužnosnici i stručnjaci za kibernetičku sigurnost sumnjaju da nije riječ o klasičnoj kriminalnoj skupini. Umjesto toga, vjeruju da je odgovoran netko iz lokalne zajednice, osoba koja poznaje arhitekturu gradskih sustava, ali i kulturu memova koja se napaja ikonografijom interneta. U tom smislu, taj događaj nije samo sigurnosni incident, nego i svojevrstan kulturni komentar. Mogli bismo ga čak nazvati suvremenom urbanom umjetničkom instalacijom, kad bismo zanemarili činjenicu da je riječ o neovlaštenom upadu.
Umjetna inteligencija i humor kao dvosjekli mač
Primjer pješačkih prijelaza u Silicijskoj dolini otkriva kako se naizgled zabavne AI tehnologije, poput sinteze govora, u pogrešnim rukama mogu brzo pretvoriti u alat destabilizacije ili provokacije. Da, nitko nije ozlijeđen. Da, mnogi su se smijali. No koliko bi brzo ta tehnologija mogla biti iskorištena u ozbiljnijem kontekstu, primjerice za širenje dezinformacija ili manipulaciju javnim mišljenjem?
Takve incidente valja doživjeti kao upozorenja: infrastruktura budućnosti ne može se temeljiti samo na dobroj vjeri korisnika, već mora biti otporna na zlouporabe. Nije dovoljno da sustav funkcionira – mora funkcionirati sigurno, pouzdano i predvidivo u svakom trenutku, a umjetna inteligencija, kako sve više otkrivamo, funkcionira prvenstveno nepredvidivo.
Taj hakerski eksperiment nudi više od viralne anegdote iz srca tehnološkog svijeta. On je mikroskopski uvid u budućnost u kojoj su granice između stvarnosti, satirične kritike i tehnološkog vandalizma sve više zamagljene. Ono što nam se danas čini smiješnim, već sutra može postati prava sigurnosna noćna mora.