Nakon 30 godina muke i 400 milijuna eura troškova, Zagreb dobiva pristojan stadion

Nogometni stadion u Zagrebu izrastao u jedan od najznamenitijih spomenika korupciji u Hrvatskoj, a sada bi, nakon 30-ak godina i 300 milijuna utrošenih eura napokon od nacionalnog rugla trebao postati moderna i funkcionalna sportska arena.

Prije par mjeseci su Vlada Republike Hrvatske i Grad Zagreb postigli dogovor o izgradnji novog stadiona na Maksimiru. Troškovi će iznositi oko 175 milijuna eura, a planirani završetak radova očekuje se do 2029. godine.

Projekt će se financirati javnim novcem u omjeru 50 naprema 50, čime su obje strane preuzele jednak financijski teret tog kapitalnog ulaganja te će u istom omjeru dijeliti i vlasništvo.

Svakako valja spomenuti kako je u renovaciju Maksimira od 1997. do danas već investirano više od 120 milijuna eura, a unatoč tom ogromnom iznosu, zbog derutnosti objekt trenutno ne zadovoljava UEFA-ine standarde.

Stoga će sve dosad izgrađeno biti porušeno i ide se u potpuno novi projekt. Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević naglasio je kako će stadion imati kapacitet od 35 tisuća sjedećih mjesta, a trošak po stolici procijenjen je na pet tisuća eura. Ukupna investicija od 175 milijuna eura ne uključuje PDV.

U sklopu projekta predviđena je i izgradnja podzemne garaže s 800 parkirnih mjesta te dodatne garaže u susjednom gradskom kvartu s kapacitetom od 1500 mjesta. Grad Zagreb i Vlada sukladno sporazumu preuzimaju obvezu osiguravanja sredstava u svojim proračunima, a posebna pravna osoba bit će osnovana za upravljanje projektom.

Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević | Denis Cerić/Hina

U međuvremenu, GNK Dinamo će privremeno koristiti stadion u Kranjčevićevoj ulici, gdje će Grad Zagreb također financirati radove na rekonstrukciji.

Natječaj za arhitektonsko rješenje stadiona bit će međunarodni, a odabir arhitekata očekuje se do kraja 2024. godine. Luka Korlaet, zamjenik gradonačelnika, najavio je kako će u ocjenjivanju sudjelovati međunarodni stručnjaci kako bi se osigurala transparentnost postupka.

Projekt će nadzirati zajedničko povjerenstvo s osam članova – po četiri predstavnika Grada Zagreba i Vlade RH, koji će pratiti njegov razvoj do izdavanja lokacijske dozvole.

Neočekivana ljubav grada s Crkvom i državom

Jedan od ključnih preduvjeta za realizaciju bio je dogovor sa Zagrebačkom nadbiskupijom. Nadbiskupija je povukla zahtjeve za povrat zemljišta na kojem se nalazi stadion nakon postizanja dogovora s Vladom o obeštećenju i obnovi deset crkvenih objekata u Zagrebu.

"Vlada i Grad su se dogovorili da financiraju javnim novcem i 50 naprema 50 kao partneri, razmatrali smo razne opcije. Grad je naručio studiju koja je pokazala da privatna komercijalna investicija ne bi bila u interesu grada. Kad bismo stavili 40 tisuća komercijalnih kvadrata, vidjeli smo da bi povrat investicije bio tek nakon 40-50 godina... Kad smo gledali opcije javno-privatnog partnerstva, Vlada i mi vidjeli smo da ni to nije najbolje rješenje", poručio je gradonačelnik Tomašević prije par tjedana.

Stadion Maksimir | Dario Grzelj/Hina

No mnogi ne vide zašto bi se javnim novcem gradio stadion nogometnom klubu Dinamo koji posljednjih godina posluje jako dobro i profitabilno. Kako se to plastično pita pravnik i kolumnist Goran Vojković: "Zašto bi se ljudima koji žive od 500 eura mirovine ili 1.200 eura plaće uzimalo kako bi se političari hvalili novim stadionom gdje se igra za novac?"

A njegovo pitanje itekako ima smisla. Zašto bi se javnim novcem sufinanciralo profesionalni sport u kojem se vrte stotine milijuna eura, dok se amaterski sport zapušta.

Valja podsjetiti kako je bivšem gazdi Dinama Zdravko Mamiću i njegovoj kliki presuđeno za ilegalno izvlačenje više od 20 milijuna eura iz kluba, što je dobar pokazatelj kakvim se iznosima barata u najuspješnijem hrvatskom klubu.

Profiti privatni, gubici javni

"Kada od zarade u sportu dođemo do troška, onda čudesno stadion prestaje biti privatni posao, nije investicija poduzetnika koji vjeruje u nogomet, nije reklama firme koja bi stavila svoje ime u naziv stadiona, već to je 'nacionalni projekt', to je 'za Hrvatsku', to je za 'opće dobro'. Ali neće tamo igrati dječaci iz kvarta, neće studenti navečer šutirati loptu, neće radnici vikendom zaigrati mali nogomet. To je stadion za elitu, za one koji prodaju svoje noge za milijune i za one koji na tome iz pozadine zarađuju još više", piše Vojković.

No nije Hrvatska prva došla na ideju da se sportska infrastruktura za profesionalne klubove gradi javnim novcem. Naprotiv, u SAD-u takav model funkcionira već desetljećima.

Isto toliko dugo provode se i ekonomska istraživanja koja su potvrdila kako su fiskalni povrati za građane, u obliku povećane ekonomske aktivnosti i rasta radnih mjesta, daleko manji od javnih rashoda.

Dakle, uloženo nikad se ne vrati u javni proračun, kako se to često voli predstavljati dok se nastoje progurati grandiozne investicije u sport. Spominju se nova radna mjesta, povećanje prometa lokalnim biznisima i brojne druge pogodnosti, međutim pokazalo se da su poslovi koji se stvaraju otvaranjem stadiona sezonski i s niskim plaćama.

Štoviše, stadioni nemaju tendenciju povećanja vrijednosti komercijalne imovine niti značajnijeg poticanja gospodarske aktivnosti, osim malo povećane potrošnje u barovima i restoranima koji ga okružuju.

Ali zato imaju tendenciju povećavanja klupskih prihoda, kako smo već ranije pisali. U sezoni 2023.–2024. prosječni prihodi najbogatijih svjetskih nogometnih klubova (iz Deloitteovog Money League izdanja) iznosili su 560 milijuna eura. Od tog iznosa, 244 milijuna eura (44 posto) dolazi od komercijalnih aktivnosti, 213 milijuna eura (38 posto) od TV prava, dok je 103 milijuna eura (18 posto) prihod ostvaren na dan utakmice.

Najbrže rastući izvor prihoda je onaj generiran na dan utakmice, s rastom od 11 posto, a razlog tome leži u povećanju kapaciteta stadiona, višim cijenama ulaznica i premijskoj ponudi za navijače.

Prioritet modernizacija stadiona

S ukupnim komercijalnim prihodom od 4,9 milijardi eura, komercijalni segment ostao je najveći izvor prihoda za Money League klubove drugu godinu za redom, čineći 44 posto ukupnog prihoda. Povećanje od 10 posto u odnosu na prethodnu godinu uglavnom je rezultat većeg broja nenogometnih događaja, boljeg razvoja maloprodaje te rasta prihoda od sponzorstava.

Neki nogometni klubovi ugostili su velike sportske događaje na svojim stadionima, što je dodatno povećalo njihove komercijalne prihode. Primjerice, pojedini francuski klubovi profitirali su od Svjetskog prvenstva u ragbiju 2023., dok su njemački klubovi imali koristi od Eura 2024.

Prepoznavanje pouzdanosti i potencijala rasta prihoda generiranih na stadionima dovelo je do toga da polovica Money League klubova planira obnovu svojih stadiona u 2025. godini. Barcelona i Manchester City trenutno grade nove stadione, dok Manchester United razmatra rekonstrukciju Old Trafforda.

Eksplozija troškova

Dok neki planiraju, drugi su već prošli muke s izgradnjom pa smo pogledali što da naučiti iz njihovih iskustava.

Tottenham je prije par godina otvorio svoj novi stadion na mjestu dotrajalog White Hart Lane koji je srušen. Tottenham Hotspur  stadion otvoren je 2019., nakon što je ekipa Spusa par godina igrala na Wembleyu.

Novi teren ima preko sa 62 tisuće mjesta i vrhunac je modernog dizajna i multifunkcionalnosti, ali sve to skupa je koštalo, i to daleko više od planiranog. Naime, cjelokupni projekt je probio budžet za nekoliko stotina milijuna eura i na posljetku stajao više od 1,2 milijarde eura.

Sve skupa je financirano iz više izvora, od privatnog kapitala i bankovnih kredita, do neizbježnih državnih sredstava.

Jedan od ključnih izvora financiranja projekta bio je zajam od 400 milijuna funti od Bank of America Merrill Lynch, koji je osiguran budućim prihodima kluba, uključujući prodaju ulaznica, prava emitiranja i komercijalna partnerstva. Taj je zajam kasnije refinanciran i povećan na 637 milijuna funti 2017., uz dodatna sredstva osigurana od strane HSBC-a i Goldman Sachsa.

Novi Tottenhamov stadion još nije dobio ime sponzora | Depositphotos

Osim bankovnih zajmova, Tottenham Hotspur prikupio je značajna sredstva privatnim prikupljanjem sredstava. Klub je pokrenuo shemu obveznica koja je omogućila navijačima i investitorima da ulažu u projekt u zamjenu za fiksne povrate, što se pokazalo vrlo uspješnim potezom kojim je prikupljeno oko 525 milijuna funti.

Drugi ključni izvor financiranja bile su državne potpore i porezni poticaji. Klub je dobio 32 milijuna funti od Londonske razvojne agencije te također primio 5 milijuna funti financiranja od Premier lige.

Uz to su dobili i značajne porezne poticaje od britanske vlade. Klubu su dodijeljene "povećane naknade za kapital", što im je omogućilo da vrate značajan dio poreza plaćenog na izgradnju stadiona. Vrijednost tih poticaja procjenjuje se na oko 70 milijuna funti.

Još jedan klub iz Premier lige se upustio u izgradnju novog stadiona, a to je Everton. Njihov novi dom nikao je na dokovima Liverpoola, ima kapacitet od 52 tisuće mjesta, a ukupni troškovi popeli su se s početnih 500 na 800 milijuna funti, odnosno 960 milijuna eura.

U procesu izgradnje je bilo svega, jedan radnik je poginuo u nesreći, neki izvođači radova su otišli u bankrot i ostali dužni dobavljačima milijune, ali na kraju je je ipak sve uspješno privedeno kraju

Selidba sa starog stadiona Goodison Park stajala je Everton skoro milijardu eura | Depositphotos

No, trošak od skoro milijardu eura je veliko opterećenje za klub koji je u sezoni 2022./23. (noviji podaci izlaze za par tjedana) imao komercijalni prihode od 38,9 milijuna funti, što je pad u odnosu na 50,4 milijuna funti prethodne godine. Prihod od utakmice iznosio je 17,3 milijuna funti, u odnosu na 15,6 milijuna funti godinu ranije.

Novi stadion pomoći će da se te brojke znatno povećaju, omogućujući novim vlasnicima, The Friedkin Groupu, veća ulaganja u momčadi unutar financijskih ograničenja koja će postojati u Premier ligi od sljedeće sezone.

Nužno ulaganje

Astronomske cifre i eksplozija troškova u Engleskoj svakako trebaju biti upozorenja i za zagrebački pothvat jer je u ovako inflatornom okruženju praktički nemoguće zadržati troškove na planiranom iznosu. No, mnogi tvrde da je sramota da nogometna nacija poput Hrvatske nema pristojan nacionalni stadion na kojem bi mogla igrati reprezentacija koja je posljednjih godina u samom vrhu najvećih globalnih natjecanja.

Zanimljivo je da ta poruka najčešće dolazi od političara koji su svojim postupanjem doveli do potpunog rasula sportske infrastrukture u zemlji. Primjerice, Poljudski stadion u Splitu čeka na poštenu renovaciju od 1979., a o dosadašnjim ulaganjima u Maksimir dala bi se napisati knjiga. I to poprilično tužna ako uzmemo u obzir da je izgradnja Allianz Arene, stadiona minhenskog Bayerna s više od 75 tisuća mjesta, stajala oko 340 milijuna eura, dok će se za 35 tisuća stolica u Zagrebu potrošiti ukupno oko 300 milijuna eura.

U svakom slučaju, stvari su se pokrenule s mrtve točke i do kraja ovog desetljeća Zagreb bi napokon trebao imati reprezentativan i moderan stadion. A kako to obično biva, kad i ako sve završi po planu, navijačima neće biti važno tko je podmirio ceh ako na novom zdanju budu svjedočili uspjesima reprezentacije i kluba. Pamtit će samo sretne dane, a političari na to i računaju.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar