Kako je ‘iluzija o vikunji’ razbila iluzije o brendu Loro Piana?

U srcu Anda, na visinama iznad 4.000 metara, živi elegantna, plaha i simpatična životinja – vikunja. Srodna je ljami i alpaki, a predstavlja nacionalni ponos Perua, zauzimajući istaknuto mjesto i na zastavi te zemlje. Stoljećima je bila simbol otmjenosti: njezinu vunu smjeli su nositi isključivo pripadnici kraljevske obitelji Inka. Danas je to gotovo isključiva privilegija klijenata luksuzne talijanske kuće Loro Piana, koji mogu platiti 33.000 dolara za jedan kaput.

No, priča koja stoji iza tih vlakana sve je samo ne luksuzna.

Najskuplje vlakno na svijetu

Dlaka vikunje raste sporo i šiša se najviše dvaput godišnje. Njezino vlakno jedno je od najfinijih na svijetu – svega 13 mikrona u promjeru, finije čak i od najkvalitetnije merino vune. Svaka vikunja godišnje daje tek 150 do 200 grama, što je dovoljno za jedan šal. Primjerice, za jedan džemper iz kolekcije Loro Piana potrebno je ošišati šest do sedam vikunja.

Vikunja je divlja južnoamerička životinja iz porodice deva. Depositphotos 

 

Loro Piana je još 1994. godine osigurala ekskluzivan pristup vlaknima vikunje i pravu na njihov lov, kupivši tisuće hektara zemlje u peruanskim Andama. Kada je LVMH 2013. platio dvije milijarde eura za većinski udio u toj kući, luksuzni je brend već bio sinonim za suptilno bogatstvo - 'tihi luksuz' kakav viđamo u serijama poput Succession, gdje status ne ovisi o logotipu, već o teksturi, kroju i podrijetlu, i služi kao savršena metafora za ideale nove elite. Vikunja je temelj toga, a Loro Piana praktički jedini igrač koji ovom sirovinom opskrbljuje i vlastitu proizvodnju i druge kupce diljem svijeta.

Loro Piana muški kaput. Alessia Pierdomenico/Bloomberg

Međutim, iza te blistave slike krije se drugačija stvarnost – ili, kako kažu upućeni, „iluzija o vikunji“. Iako se očekuje da ova sirovina donese gospodarski rast zajednicama koje je proizvode, istina je daleko od toga. Danas dobivaju manje od 300 dolara po kilogramu ove vune. Dok vrijednost gotovih proizvoda doseže milijune dolara, cijena sirovine u nabavi pada – i to za 36 posto u posljednjih deset godina. U praksi to znači da sirovina za jedan mekani džemper, koji može stajati i devet tisuća dolara, tvrtku košta najviše tristo dolara.

Luksuzna nit koja ostavlja prazne ruke i gladna usta. Foto: Bloomberg

Vlakna koja donose milijune – za dnevnice od jednog dolara

Bloombergov novinar Marcelo Rochabrún prošle je godine posjetio zajednicu Lucanas u Peruu i razgovarao s onima koji love, okupljaju, čuvaju i šišaju vikunje.

"Sve radimo ručno, na hladnoći, neki se razbole, drugi krvare," kaže jedan radnik. A koliko za to dobiju? "Možda dvadeset, deset dolara za višednevni rad", dodaje 75-godišnja Andrea Barrientos. Drugi član zajednice samo slegne ramenima: "Znam ih loviti, ali ne znam pregovarati."

Njihova egzistencija ovisi o najskupljem vlaknu na svijetu, ali pristup tržištu – obradi vlakana, tehnologiji, kupcima – ostaje im nedostižan. Čak i ako bi dobili pomoć države ili izvana za razvoj tehnologije, ostaje pitanje: kako doći do kupaca? Upravo to Loro Piana uspješno čini.

 

Radnica na tkanju vune u tvornici kompanije Loro Piana SpA u Italiji. Alessia Pierdomenico/Bloomberg

Na kritike da zloupotrebljava svoju poziciju i da drži monopol, tvrtka izjavljuje da 'plaća zajednice', te da su one same odgovorne za raspodjelu dobivenog novca. No upravo ta decentralizacija odgovornosti otvara prostor za sustavnu nepravdu – odgovornost se prebacuje na druge, dok se profit centralizira. "Isporuka se događa jednom godišnje, a zajednica za to dobije ukupno 28.900 dolara od Loro Piane," kaže Roberto Carlos Sarmiento, predsjednik lokalne zajednice. Zajednica broji 2.700 ljudi – pa izračunajte sami.

Luksuzna fasada počinje pucati i na domaćem terenu

Sud u Milanu nedavno je stavio Loro Pianu pod jednogodišnji nadzor, zaključivši da LVMH, kao vlasnik brenda, nije spriječio eksploataciju radnika od strane svojih podizvođača. U nekim talijanskim pogonima, radnici – uglavnom migranti – radili su dulje od zakonski dopuštenih osam sati, spavali na podu i primali tek dio minimalca, priopćili su tužitelji. Sud će imenovati neovisnog administratora koji će nadgledati proces 'čišćenja' proizvodnje.

Torba Loro Piana SpA snimljena u Milanu, Italija, u srijedu, 16. srpnja 2025. Sud u Milanu stavio je luksuzni brend pod sudski nadzor, navodeći da LVMH, poznat po kašmirskim proizvodima, nije spriječio iskorištavanje migrantskih radnika. Giuliano Berti/Bloomberg

Ovo je peta istraga povezana s radnim uvjetima u luksuznoj industriji u Italiji, nakon slučajeva koji su uključivali i jedinice Giorgia Armanija, Valentino Bags Lab, Manufactures Dior (također u sklopu LVMH-a) te brend Alviero Martini.

Paradoks luksuza postaje sve očitiji: dok kupci diljem svijeta s ponosom nose 'tihi luksuz', oni koji ga stvaraju – od Anda do Lombardije – i dalje ostaju nevidljivi, nečujni i, vrlo često – neplaćeni.