Izvori tvrde da je veza Srba i urarstva postojala i nekoliko stoljeća prije nego što su Švicarci krenuli suvereno osvajati taj teritorij.
Naime, srpski monah Lazar Hilandarac iz Prizrena je još 1404. godine napravio prvi javni mehanički sat u Rusiji, izrađen po narudžbi vladimirskog i moskovskog kneza Vasilija I. Dmitrijeviča. Navodi se da je sat, postavljen na tornju Kneževa dvora u Moskvi, mjerio vrijeme 217 godina bez prekida. Tada je bio jedan od svega 10 takvih satova u Europi i prvi u Rusiji. Inače, mehanički satovi su se pojavili u Europi samo nekoliko desetljeća prije toga, u Francuskoj i Engleskoj.
Upravo taj povijesni podatak bio je inspiracija za Duška Radmila iz Čuruga da napravi ručni mehanički sat po imenu Lazar. Za Bloomberg Adriju kaže da je sat u potpunosti napravljen u Srbiji, osim što koristi švicarski mehanizam. Za njegovu izradu bilo je potrebno godinu dana, a napravljen je od bronce, s kožnom narukvicom koja ima i još jednu zamjensku verziju od zmijske kože.
"Inspiraciju za ovaj zanat dobio sam zbog znatiželje kako mehanički sat može raditi, a da pri tome sam mehanizam ne pokreće baterija. Kada sam rastavio prvi mehanički sat, osjetio sam jaku energiju zbog koje sam morao istraživati sve dublje. Poslije se ta ljubav proširila i na mašine. Posebno sam uživao i u potrazi za samim mašinama, možete zamisliti tu ludost koju neki zovu hrabrost, kada kupujem strojeve od nekoliko desetaka tisuća eura koje nikada nisam niti vidio niti koristio u životu, ali imam intuiciju da je to to. Ja sam samo gubitnik koji nije odustao, a pri tome je vrlo uživao", objašnjava svoj put Radmilo.
A da postoji neka dublja veza koja spaja urarstvo i ljude s ovih prostora pokazuje i horološki put dizajnera, člana ULUPUDS-a iz Beograda Jovana Jelića koji je rad na dizajnu i izradi ručnog sata počeo još sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća. On svoje satove, koje sada plasira pod brendom HOH, vidi kao mala umjetnička djela, kao svojevrsne funkcionalne skulpture.
"Ljubav su mi bili ronilački satovi i kronografi", kaže Jelić. "Napravio sam originalan dizajn ručnog sata i prototip od mjedi. Međutim, zbog tehničkih uvjeta isprva nisam uspio realizirati i napraviti funkcionalan ručni sat. A onda, neočekivano za mene, 2005. godine Bulgari je napravio model Axioma koji je bio identičan mom inicijalnom dizajnu od prije deset godina. Shvatio sam da sam ipak napravio dobar dizajn i da trebam napraviti nešto novo. I tako je sve opet počelo", objašnjava Jelić.
Napraviti prototip je prvi korak i Jelić kaže da je to uradio uz pomoć 3D pisača, a potom od mjedi pa od aluminija dok nije našao mogućnost da se urade od čelika koji se inače koristi za izradu vrhunskih kućišta.
"Mjed i aluminij lakši su za izradu nego nehrđajući antimagnetski čelik. Prije desetak godina sam napravio modularno kućište od ugljika, kao i brojčanik. Ugljik se tek tada počeo koristiti za izradu kućišta ručnih satova. Dizajnirao sam i napravio modularni sat. Trenutno radim na kućištima za sat od aluminija s keramičkom zaštitom. Svako kućište je urađeno od visokokvalitetnog čelika i ručno dorađivano i polirano. U ponudi sam predvidio i izradu satova od plemenitih metala, kao i u crnoj boji s DLC (engl. diamond-like carbon) zaštitom kućišta sata."
Proces izrade ručnog sata je kompleksan i dugotrajan
Iako je izrada skica i dizajniranje koje se radi u 2D u grafičkom programu obično prvi korak, Radmilo kaže da najviše voli sjesti u prirodu i prvo nacrtati svoje kreacije.
"Vrlo često se dogodi da inspiraciju za ime i temu sata crpim iz Biblije, omiljene igrice Assassin's Creed, kao i iz različitih filmova koje volim. Kada sam zacrtao temu i skice, krećem s poslom. Vrlo često koristim tokarske strojeve za pripremanje komada na željene dimenzije, koje potom fiksiram na pantografu na kojem definiram oblike satova", kaže, a neka od djela koja su mu inspiracija poslužila su i za naziv njegova brenda Monte Cristo.
Potrebna su mnoga znanja iz raznih područja da bi se došlo do konačnog proizvoda ručnog sata.
"Kućište s poklopcem, obručima i s mehanizmom, safirnim staklom, dihtunzima, kazaljkama, brojčanikom i iglicama dolazi kod vrhunskog urara Srbe Mihajlovića na sklapanje i testiranje na identičnoj opremi koju koriste vrhunske urarske kompanije. Prvo se kompletira samo kućište bez mehanizma i testira postepeno do vodootpornosti 60 metara", objašnjava proces Jelić.
Radmilo kaže da je 95 posto samouk. "Koristio sam domaće i strane literature, mnogo sati videosnimaka kako se prave satovi, mnoštvo kontakata s različitim zanatlijama za usmene savjete, a moj prijatelj draguljar Stefan Antić iz Ćuprije mi pomaže i osobno kada su potrebne zlatarske vještine."
Osnovni izazov u Srbiji je nedostupnost materijala
Osnovni izazov za te stručnjake je pristupačnost materijala koji se mogu obraditi u Srbiji.
"S tim sam ograničen", kaže Jelić. "Titanij je, recimo, idealan materijal za satove, naročito za Modular seriju HOH satova, ali je problem što se obrađuje na posebno konstruiranim CNC mašinama. Tehničke nemogućnosti izrade kućišta po originalnom dizajnu mi diktiraju i male kompromise u dizajnu sata."
Kaže da za kućište koristi njemački antimagnetski čelik 316L, safirno staklo i vrhunske čelične švicarske krunice. "Krunice doradim prema svakom modelu sata i pravim ih jedinstvene. Brojčanik je u osnovi mjeden i od srebra najveće finoće te je kovan kao dukat."
Radmilo kaže da je najbolji metal za mehanizme samo zlato, ali se mjed uzima zbog financijskih olakšica. "Graviranje je, na primjer, najljepše na zlatu, srebru, poliranje je najbolje na zlatu i nehrđajućem čeliku, najčvršći je titanij, ali meni se osobno ne sviđa jer je kompliciran za poliranje. Stakla na satovima su safirna."
Za narukvice kaže da koristi goveđu kožu ili kožu nekih atraktivnih gmizavaca ili drugih životinja.
"Zasad sam financirao cijeli projekt i ne pokušavam podvući crtu koliko ulaganje iznosi dosad. Što se određivanja cijene tiče, ima dosta elemenata koji utječu na krajnju cijenu. Od materijala kućišta, radi li se neki poseban oblik, gravura, uglavljivanje dijamanata, specijalni mehanizam... Recimo, samo mehanizmi mogu dostići do 10 tisuća eura. Neki prosjek je nekoliko tisuća eura za luksuzan unikat u osnovnoj temi i osnovnoj varijanti."
Lazar je našao svog vlasnika za 10 tisuća eura. Iako sredstva stvara sam iz restauracija skupih satova, Radmilo smatra da postoji veliki potencijal da se cijeli projekt pretvori u dugogodišnji biznis.
"Moja najveća želja, odnosno cilj je da napravim svoj, točnije prvi srpski mehanizam. Vrlo sam blizu tom ostvarenju, za tako nešto oprema i znanje su prijeko potrebni. Vjerujem da ću to realizirati za dvije godine. Smatram da mogu ostaviti osobni pečat po pitanju tehničkog unapređenja mehanizma. Što se dizajna tiče, želim raditi ekstravagantne komade kao što to rade kompanije MB&F i Jacob & Co."
Jelić smatra da su dizajn i intelektualna svojina najveća vrijednost dobro dizajniranog sata.
On mogućnosti za održivi poslovni model za svoj brend vidi ili kroz ulaganje investitora koji bi omogućio sredstva za izradu u Švicarskoj ili Njemačkoj, a zatim i za marketing, prodaju i servis.
"Druga varijanta je prodaja kompletnog dizajna i tehničke dokumentacije ozbiljnom proizvođaču iz Švicarske ili Njemačke koji može uraditi i ispoštovati moj kompletan dizajn i uraditi vrhunski sat. Uz moju kontrolu dizajna", kaže Jelić.
On to smatra težom varijantom "jer su ta tržišta prilično zatvorena za suradnju sa strane".
Bez obzira na sve, naši sugovornici su jedinstveni u tome da će istrajavati u osnovnim principima. Ne postoje dva identična ručna sata, a ručni rad je nenadiđen.