Ljeto je već gotovo? Opet vas je prevario mozak

Čini se kao da smo jučer slavili početak ljeta, dok nam se jesen u mislima činila još mjesecima daleko. Pa zašto izgleda kao da vrijeme prolazi brže nego ranije? Znanstvenici su možda bliži odgovoru. Tim istraživača je nedavno identificirao mehanizam u mozgu koji, čini se, organizira način na koji opažamo i pamtimo protok vremena.

Čak i oni koji ne vole ljeto često su iznenađeni koliko brzo godina izmiče, što podsjeća na poznati stih grupe Pink Floyd: "Jednog dana ćeš shvatiti, deset godina je ostalo iza tebe." Ali taj uznemirujući osjećaj da vrijeme ubrzava uglavnom je u našim glavama. A to znači da zapravo možemo nešto učiniti po tom pitanju.

Znanstvenici koji proučavaju percepciju vremena kažu da se mozak nije razvio da precizno mjeri i bilježi vrijeme u danima i tjednima, već da ga obrađuje na način koristan za preživljavanje naših predaka. Uočeno je da su i životinje osjetljive na vrijeme - pokazuju frustraciju ako predugo čekaju poslasticu. Za većinu, vrijeme između gladi i izgladnjivanja je kratko. Vrijeme je doslovno život.

Istraživačka grupa koja proučava kako mozak opaža vrijeme već je ranije napravila revolucionarno otkriće: kako laboratorijski štakori koriste "mrežne stanice" za navigaciju u prostoru. To otkriće donijelo je dvojici članova tima Nobelovu nagradu. Sada su isti istraživači pronašli dokaze da štakori prate i vrijeme - pomoću dijela mozga zvanog lateralni entorinalni korteks (LEC), koji se nalazi pored hipokampusa, centra za pamćenje.

 

 

Dok neuroni ne počnu pucati. Foto: Depositphotos

U LEC-u neuroni "pucaju" u jedinstvenom obrascu koji se ne može ponoviti. Glavni istraživač Benjamin Kanter sa Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju opisuje ovu neuralnu aktivnost kao "glatko klizanje". Tok je stabilan dok štakor spava ili obavlja rutinske aktivnosti, poput traženja hrane. Ali kada se dogodi neki značajan događaj - recimo, kada istraživač da štakoru keks - aktivnost neurona se naglo pojačava.

Ovaj obrazac neprekidnog toka, isprekidan impulsima aktivnosti, mogao bi funkcionirati kao svojevrsni vremenski pečat - pomažući štakoru da zapamti kada se dogodio važan događaj. To implicira da se vrijeme u pamćenju doživljava kroz događaje. I što ih je više tijekom jednog ljeta, to ono unatrag gledano djeluje duže. Rezultati su objavljeni 26. lipnja u časopisu Science Advances (što, razumije se, djeluje kao da je bilo jučer).

U novijim studijama na ljudima, psiholog sa UCLA David Clewett i njegove kolege otkrili su da imamo tendenciju organizirati uspomene u klastere - poput scena iz filma. U jednom eksperimentu, volonterima su pokazivane slike predmeta dok su se zvukovi mijenjali iz jednog uha u drugo. Sama promjena zvuka bila je dovoljna da stvori mentalnu granicu između različitih grupa predmeta. Sudionici su uglavnom uspijevali prisjetiti se redoslijeda slika unutar iste grupe, ali su imali poteškoća kada su morali povezati predmete iz različitih grupa.

Clewett smatra da nova iskustva u svakodnevnom životu pomažu u stvaranju diskretnih uspomena koje ljeto mogu učiniti dužim. "Izađite iz svoje zone komfora i nastavite graditi sve više i više uspomena", rekao je.

 

Izađite iz svoje zone komfora i nastavite graditi sve više i više uspomena. Foto: Depositphotos

 

Neuroznanstvenik Martin Weiner sa Sveučilišta George Mason kaže da vrijeme često izgleda ubrzano kako starimo zato što upadamo u rutinu, pa naš mozak prelazi na neku vrstu autopilota - zbog čega se tjedni stapaju u sjećanju. Mnogi pretpostavljaju da vrijeme ubrzava samo zato što svaka nova godina čini manji dio našeg života, ali to, kaže, ne može biti cijeli odgovor.

Ljudi ga često pitaju kako da uspore vrijeme, ali on upozorava na paradoks: odmor prepun događaja može se unatrag činiti dugim, ali u trenutku prolazi kao tren - dok jedan zaboravan sat u čekaonici može djelovati beskonačno dug dok traje.

U svojoj knjizi Your Brain is a Time Machine, neuroznanstvenik Dean Buonomano spaja fiziku, filozofiju i neuroznanost vremena. On ističe osnovnu napetost između eternalista - koji vjeruju da je protok vremena iluzija, i prezentista, koji smatraju da postoji samo sadašnjost, dok prošlost i budućnost ne postoje.

Znanstvenici moraju požuriti smatra autorica, inače autorica podkasta "Follow the Science". Foto: Depositphotos

 

Buonomano tvrdi da ograničenja ljudskog mozga mogu navesti da o vremenu razmišljamo prostorno - kao o nečemu "ispred" ili "iza". Ta sklonost mogla bi navesti eternaliste da vjeruju da je vrijeme samo još jedna dimenzija prostora. Ali, dodaje on, očigledno se ne ponaša tako.

Autor predlaže da ovu sklonost da "prostoriziramo" vrijeme možemo iskoristiti u svoju korist. Prije Google-a, kaže, bilježio je aktivnosti u papirne kalendare. Povratno razmišljanje o mjesecu ne samo da je učvršćivalo uspomene, već ih je oblikovalo tako da se bolje uklope u kalendarsko vrijeme. Ljeto je tako djelovalo duže.

Kada je na zidni kalendar upisao događaje iz ovog ljeta - ljeta koje je gotovo isparilo - ono je počelo činiti mu se punijim i dužim. To izgleda kao obećavajući pravac budućih istraživanja. Samo, znanstvenici moraju požuriti. Vrijeme ističe.