Yanis Varoufakis – Jesmo li svi digitalni kmetovi gospodara oblaka?

U eri u kojoj su najveće tehnološke kompanije Amazon, Google, Facebook i Apple vrjednije od mnogih država, postavlja se ključno pitanje: jesmo li svi postali digitalni kmetovi takozvanih gospodara oblaka? Tu tezu snažno zastupa grčki ekonomist i bivši ministar financija Yanis Varoufakis, koji je i ove godine na Qatar Economic Forumu pod pokroviteljstvom Bloomberga govorio o temi svoje knjige Technofeudalism – What Killed Capitalism.

U knjizi tvrdi da je kapitalizmu, kakvog poznajemo, došao kraj te da smo zakoračili u novu eru digitalnog feudalizma u kojoj platforme i njihovi vlasnici funkcioniraju kao feudalni gospodari – dok su korisnici i radnici svedeni na podanike čija je sloboda uvjetovana pristupom informacijama i tržištu. "Ove kompanije ne prodaju samo proizvode", ističe Varoufakis, "one iznajmljuju vašu pažnju, emocije i podatke, pretvarajući vas u digitalno zemljište za eksploataciju".

Na forumu je također razgovarao o fiskalnoj politici i političkim promjenama u Europi s novinarkom Bloomberga Mishal Husain | Christopher Pike/Bloomberg

Varoufakis napominje da tradicionalni kapitalisti u prosjeku troše oko 80 posto prihoda na plaće zaposlenih. S druge strane, gospodari cloud kapitala, poput Amazona i Googlea, izdvajaju tek oko jedan posto. Kako je to moguće? Jer se ne oslanjaju isključivo na plaćeni rad, već i na besplatni rad korisnika. Svaka naša objava, lajk, kupovina i recenzija doprinose rastu i vrijednosti tog kapitala. Najvažnije – ti podaci nisu naši. Vlasništvo nad njima ima platforma koja ih preprodaje oglašivačima, pretvarajući i našu besplatnu aktivnost u profit.

Varoufakis dodatno upozorava da cloud kapital ne eksploatira samo korisnike, već i pretvara tradicionalne kapitaliste u vazale. Primjerice, Amazon od svojih prodavača traži proviziju i do 40 posto za pristup svojoj platformi, što autor naziva "cloud rentom", digitalnim feudom koji zamjenjuje klasične tržišne odnose. Dok su tržišta javni prostori decentralizirane interakcije proizvođača i potrošača, cloud feudi izoliraju jedne od drugih. Algoritam je jedini posrednik i on odlučuje tko i kako može biti povezan.

"Ući na Amazon je poput ulaska u grad u kojem je svaki trg i ulica zatvorena i u vlasništvu feudalnog gospodara, a ti si ondje samo podanik, prisiljen trgovati pod njegovim uvjetima", kaže Varoufakis. Pita se što bi se dogodilo da Amazon prestane raditi samo jedan dan. Posljedice ne bi bile samo ekonomske, izazvale bi globalni kaos u opskrbnim lancima, trgovini i svakodnevnom životu milijuna ljudi. I umjesto odgovora, postavlja novo pitanje: "Tko doista kontrolira našu svakodnevicu kada jedan monopol poput Amazona drži sve, od robe i informacija do radne snage u svojim rukama?"

Kapitalizam je mrtav, dobro došli u tehnofeudalizam, poručuje knjiga koju je objavio britanski Penguin Books, a Financial Times ju je proglasio knjigom godine | Bloomberg Adria

To ukazuje na temeljitu promjenu odnosa moći. Amazon, kao vlasnik cloud kapitala, postao je suvremeni feudalni gospodar koji iznajmljuje pristup tržištu korisnicima i trgovcima, pritom ubirući visoke rente, i bez kakve proizvodnje. "Njihova moć toliko je duboka da više nisu samo posrednici na tržištu, već nezamjenjivi arbitri koji određuju kako, kada i po kojoj cijeni će se roba i usluge distribuirati."

 Knjiga prikazuje tjeskobnu stvarnost u kojoj se sa svakim primjerom sve više osjećate poput muhe zarobljene u čaši.

Na tu nevidljivu kontrolu još je prije 15 godina ukazao Jaron Lanier u djelu You Are Not a Gadget (Vi niste gadget), gdje je upozorio na psihološke mehanizme manipulacije. Digitalne platforme, tvrdi, brišu našu individualnost: "Ljudi su postali sirovina sustava – predvidljive, programirane jedinice oblikovane algoritmima."

Lanier upozorava da algoritmi ne biraju samo sadržaj koji konzumiramo, već i oblikuju naše emocije, hraneći naše strahove, uzimajući nam istinsku kontrolu nad vlastitim životom. Najsuptilniji oblik manipulacije vidi u dopaminskom efektu svakog lajka.

U knjizi Ten Arguments for Deleting Your Social Media Accounts Right Now, Lanier poziva na oprez zbog digitalnog traga – cijela vaša digitalna biografija analizira se i vrednuje, često bez vašeg znanja. Svaki emocionalni impuls može se algoritamski interpretirati i koristiti za procjenu vaše zapošljivosti, kreditne sposobnosti ili socijalnog statusa, pa čak i dobrobiti.

Na ideju kontrole emocija i podataka nadovezuje se i profesorica s Harvard Business Schoola Shoshana Zuboff u knjizi The Age of Surveillance Capitalism, gdje nadzorni kapitalizam definira kao "jednostrano prisvajanje privatnog ljudskog iskustva radi pretvaranja u podatke o ponašanju". Ti se podaci zatim prodaju korporativnim kupcima koji žele znati što ćemo učiniti – sada, uskoro i kasnije.

Zuboff napominje da taj model više nije ograničen na tehnološke tvrtke: "Nadzorna logika proširila se na gotovo sve sektore – osiguranje, zdravstvo, obrazovanje, financije, sve što se naziva 'pametnim' ili 'personaliziranim'."

Pisac i kritičar tehnologije Evgeny Morozov u The Net Delusionu upozorava na opasnosti vjerovanja da tehnologija sama po sebi može riješiti društvene probleme. Dok se internet na Zapadu slavi kao alat demokratizacije, isti alati služe i za represiju. Morozov upozorava na "solucionizam", tj. ideologiju da softver može zamijeniti društvenu analizu i političku borbu.

Iako se svi autori ne slažu s Varoufakisom da je kapitalizam mrtav, slažu se da način na koji velike tehnološke kompanije provode kontrolu stvara još veću nejednakost s dubokim ekonomskim, društvenim i političkim posljedicama.

Ekipa moćnika na koju kritičari upiru prstom tijekom Trumpove inauguracije | Bloomberg

Knjiga objavljena u ožujku ove godine, američke autorice i profesorice političke teorije Jodi Dean pod naslovom Capital's Grave: Neofeudalism and the New Class Struggle dodatno zaoštrava Varoufakisovu tezu o dubokoj nejednakosti i akumulaciji bogatstva koja se više ne temelji na proizvodnji. Dean ističe kako se nova klasa tehnomilijardera okreće prisvajanju prihoda radničke klase putem digitalnih platformi, koristeći naknade, poreze i rente kako bi gomilala monopolsku dobit, ne proizvodeći pritom nikakvu stvarnu vrijednost.

Kako navodi Dean, intelektualna vlasnička prava koja savezna vlada dodjeljuje velikim korporacijama samo dodatno učvršćuju njihovu dominaciju. Kao primjer navodi Uber, platformu koja na gotovo feudalni način izvlači prihode od svojih vozača. Iako formalno samostalni, Uberovi vozači zarobljeni su u mreži troškova i stroge kontrole koju im nameće sama platforma.

Autorica ističe kako vozači Ubera sami posjeduju svoja vozila i snose sve povezane troškove – gorivo, održavanje, osiguranje, dok istovremeno platforma u potpunosti kontrolira pristup tržištu, postavljajući pravila igre.

Pita se: "Tko je danas stvarni vlasnik sredstava za proizvodnju? Je li to vozač Ubera sa svojim automobilom ili nevidljivi algoritam koji odlučuje koliko i kada će raditi?"

U pokušaju da odgovori gdje se nalazimo, Varoufakis se na kraju knjige oslanja na Marxovu definiciju proletarijata kao onoga koji ne posjeduje proizvod svoga rada. U kontekstu tehnofeudalizma, piše, "više ne posjedujemo ni vlastiti um". "Svaki proleter je cloud proleter tijekom radnog vremena, a cloud kmet ostatak dana. Svaki mali poduzetnik kojem ide mutira u cloud vazala, dok onaj koji posrće, postaje cloud kmet."

Dean pak smatra kako su radnici u uslužnom sektoru predvodnici društvenih promjena. Ističe medicinske sestre i nastavnike kao radnike čiji je rad neraskidivo povezan s ljudima kojima služe, a koji se ne može u potpunosti automatizirati, zbog čega upravo oni imaju stratešku poziciju za stvaranje pozitivnih promjena u odnosima između kapitalističke klase i svih ostalih.

Završna Varoufakisova rečenica u knjizi odjekuje snažno: "Kako bismo oslobodili vlastiti um, moramo kolektivno preuzeti vlasništvo nad cloud kapitalom. Cloud kmetovi, cloud proleteri i cloud vazali – ujedinite se! Nemamo što izgubiti osim svojih cloud lanaca."