Na tržištu koje je godinama luksuz poistovjećivalo s cijenom i prepoznatljivim dizajnerskim potpisom, vrijednosti se, čini se, pomiču. U svijetu namještaja i uređenja interijera, prestiž se više ne temelji isključivo na imenu brenda i raskošnim materijalima, već na autentičnosti, funkcionalnosti, održivosti i priči koju neki komad nosi. Tako barem poručuju ovogodišnji Sajam namještaja i popratni Tjedan dizajna u Milanu – globalni barometri estetskih i industrijskih trendova.
Brendovi koji su donedavno igrali na kartu glamura, ove su godine predstavili kolekcije izrađene u malim serijama, naglašavajući ručnu izradu, prirodne i reciklirane materijale te lokalnu proizvodnju. Među zapaženim primjerima istaknula se nova kolekcija Armani/Casa, s posebnim naglaskom na ručni rad i tkanine oslikane rukom.
Armani Casa
Pogledaj galeriju
Armani Casa
Pogledaj galeriju
Armani Casa
Pogledaj galeriju
Armani Casa
Pogledaj galeriju
Armani Casa
Pogledaj galeriju
Armani Casa
Pogledaj galeriju
Armani Casa
Pogledaj galeriju
Armani Casa
Pogledaj galeriju
Kad vrijednost nadmašuje cijenu
"Luksuz danas ide prema jedinstvenosti, odnosno autentičnosti", izjavila je za Bloomberg Adriju arhitektica Vanja Bulić. "Sve se više pažnje posvećuje ne samo dizajnu, već i porijeklu te kvaliteti materijala. Iz ere hiperkonzumerizma i uniformnosti okrećemo se prema jedinstvenim komadima iz manjih radionica – održivim, promišljenim i s dušom."
Arhitektica Vanja Bulić | Milica Babović
A cijena? "Cijena više nije ključna. Ljudi žele ulagati u vrijedan komad bez obzira na trošak."
Dodaje kako se sve češće traže interijeri koji odišu toplinom, udobnošću i osobnošću, umjesto hladnih, minimalističkih prostora u neutralnim tonovima. Fokus je na detaljima koji reflektiraju energiju i stil života vlasnika, kako bi dom uistinu postao mjesto opuštanja i uživanja. Personalizacija također postaje norma: "Komadi rađeni po mjeri sve su traženiji jer ostavljaju snažniji dojam, daju posebnu notu prostoru i pričaju nešto o osobi koja tu živi", zaključuje Bulić.
Detalji tkanine koja se koristi za namještaj iscrtani rukom simbol su prestiža | Armani Casa
Vrijeme održivih izbora
Ta promjena perspektive dolazi u trenutku kada se industrija namještaja suočava s ozbiljnim izazovima održivosti. Proizvodnja troši goleme količine prirodnih resursa, a drvna industrija spada među pet najvećih uzročnika globalnog krčenja šuma. Uz to, intenzivna uporaba kemikalija dodatno opterećuje okoliš.
Prema prognozama, u razdoblju od 2025. do 2029. industrija namještaja bilježit će rast prihoda od 15,76 posto te povećanje broja zaposlenih, što svjedoči o razmjerima sektora i njegovoj odgovornosti. Održivi pristupi zato više nisu alternativa, već nužnost. "Došlo je do zasićenja potrošnim, instantnim rješenjima", kaže Bulić. "Klijenti žele živjeti u prostoru koji ne narušava ravnotežu s prirodom. I sama vjerujem da prirodni materijali – drvo, kamen, vuna, unose osjećaj mira i prisnosti u prostor."
U tom kontekstu, restauracija starih komada dobiva novo značenje, ne samo kao nostalgični čin, već kao konkretan doprinos kružnom gospodarstvu i suvremenom razumijevanju luksuza. Lejla Selimović, vlasnica radionice za restauraciju namještaja iz Zenice, smatra da upravo njezin posao najbolje pokazuje primjenu kružnog modela u praksi.
"Kružna ekonomija, pojednostavljeno, temelji se na načelima: smanji – popravi – ponovno koristi – recikliraj. Restauracija starog namještaja savršeno ilustrira tu logiku", objašnjava Selimović.
Komadi s dušom prave razliku
Komadi koje obrađuje često dolaze iz podruma ili su na putu prema otpadu, a zahvaljujući restauraciji dobivaju novu funkciju i estetsku vrijednost. U radu koristi i posebne materijale, poput tkanina izrađenih od reciklirane ambalaže, zatvarajući tako krug održivosti. "Koraci su mali, ali kad pokažete kako može izgledati fotelja koja je godinama bila zaboravljena, otvarate prostor za veliku promjenu."
Dok neki klijenti još uvijek očekuju "tvorničku perfekciju" nakon restauracije, sve je više onih koji cijene autentičnost tragova vremena. "Upravo nesavršenosti daju šarm i pričaju priču nekom komadu", kaže Selimović. Sve češće ljudi žele sačuvati ne samo stvari, već i emocije koje su s njima povezane – jer upravo ta osobna dimenzija čini komade dragocjenima.
Ipak, svijest o vrijednosti ručnog rada na ovim prostorima još uvijek nije posve sazrela. "Često mi kažu da za taj novac mogu kupiti novu stolicu, ali vrijeme, vještina i priča koju komad nosi – to je ono što restauraciju čini luksuzom."
Iako je milanski tjedan dizajna završio, poruka koju je poslao ostaje aktualna: luksuz budućnosti tiši je, promišljeniji i održiviji. U vremenu kada se vrijednosti redefiniraju, a potrošnja sve češće doživljava kao teret, a ne kao simbol statusa, redefiniranje luksuza nameće se kao logičan i nužan odgovor. Uz estetiku, nove mjerne jedinice prestiža postaju funkcija i odgovornost, a ono što nosi trag ruke, autentičnost i priču – postaje istinski neprocjenjivo.