Ljetna sjećanja mnogih Španjolaca začinjena su znojem, dugim siestama i igranjem na ulici dok su njihove bake izvukavši sklopive stolice u svježijim večernjim satima sjele ispred svojih kuća kako bi čavrljale sa susjedima i prijateljima.
Ta navada koju Španjolci nazivaju "čavrljanje u svježem" (charla al fresco) bila je tako popularna da je jedno selo u Andaluziji prošle godine time izborilo status svjetskog nematerijalnog nasljeđa pod okriljem UNESCO-a.
No gradonačelnik mjesta ističe da je taj običaj sve više ugrožen zbog raširene uporabe društvenih mreža zbog čega ljudi uglavnom bulje u svoje telefone ili kompjutere umjesto da se posvete izravnim razgovorima u stvarnom životu.
Ovogodišnje rekordno visoke temperature pokazuju da nisu samo društvene mreže prijetnja nekadašnjim tradicijama. Žega je, čak i noću, mnoge španjolske bake zadržala u zatvorenim prostorima. I ne samo u Španjolskoj. Mnoga su sela u Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu otkazivala lokalne manifestacije i ulične festivale kako bi građane zaštitila od visokih temperatura.
Ništa od toga zapravo nije novo u Sevilli gdje ljudi ne napuštaju svoje domove ljeti prije osam sati navečer i gdje lokalni festivali započinju tek oko 22 sata. U Sevilli su u srpnju i kolovozu temperature iznad 40 stupnjeva uobičajena stvar, a znanstvenici smatraju da bi, kako se Zemlja zagrijava, temperature na tom području u idućih pet do deset godina u nekim danima mogle dosezati i 50 stupnjeva.
"Naša je dužnost učiniti sve kako bi se taj scenarij spriječio. Trebamo razviti mjere koje će ublažiti učinke klimatskih promjena", kaže gradonačelnik Seville Antonio Muñoz.
Borba protiv vrućine nije ništa novo za Sevillu. Postoje fotografije još iz 1940-ih koje prikazuju ulice prekrivene platnima kako bi se stanovnici zaštitili od izravnog utjecaja sunca.
"To je tek jedna od mnogih stvari koje moramo napraviti ako ulice želimo sačuvati upotrebljivima za djecu koja se žele igrati ili ljude koji žele izaći u kupnju ili na druženje s prijateljima", kaže gradonačelnik.
Grad koristi i druge školske načine za borbu protiv vrućine kao što je instaliranje javnih fontana, sadnja pet tisuća stabala godišnje ili korištenje građevinskih materijala koji ne upijaju vrućinu.
Po uzoru na kategorizaciju jačine tropskih oluja, Sevilla je postala prvi grad na svijetu koji je počeo kategorizirati i imenovati toplinske valove. Tako je ove godine toplinski val Zoe označen najvišom, trećom kategorijom. Pogodio je Sevillu krajem srpnja i donio temperature od minimalnih 30 do maksimalnih 43 stupnja.
Zamišljeno je da svaki toplinski val, ovisno o kategorizaciji, pokrene određene mjere, kao što su otvaranje gradskih bazena i vodenih parkova ili raspoređivanje zdravstvenih radnika za provjeru stanja najranjivije populacije.
"Vrućina ubija više ljudi no bilo koja druga vremenska nepogoda i to ne mora biti tako. Tiha, nevidljiva priroda prenijeti poruku o ozbiljnosti te nepogode čini posebno izazovnim", kaže Kathy Baughman McLeod iz fondacije Adrienne Arsht-Rockefeller koja promiče rješenja za odupiranje klimatskim promjenama.
No čini se da danas više nije dovoljno iznaći načine prilagodbe toplinskim valovima. U sadašnjoj situaciji klimatskih promjena očekuje se da će globalne temperature porasti između 2,4 i 2,7 stupnjeva do kraja stoljeća u odnosu na prosjek u predindustrijsko vrijeme. To bi život u nekim dijelovima svijeta moglo učiniti nemogućim.
Odgovor Seville na takvu prognozu je pilot-projekt vrijedan pet milijuna eura kojemu je cilj sniziti prosječne temperature oko jedne ulice za 10 stupnjeva. Projekt u visini od 80 posto financira Europska unija i trebao bi biti gotov do listopada.
Kako bi se prosječne temperature snizile, inženjeri su došli na zamisao replicirati drevnu perzijsku tehnologiju razvijenu prije više od tisuću godina koja se sastoji od podzemnih kanala koji provode vodu preko površine koju treba rashladiti. Okomite udubine prema podzemnim kanalima omogućuju prodor vrućeg zraka pod zemlju koji se onda na površinu vraća rashlađen.
Nešto slično kao ovaj eksperimentalni projekt napravljeno je već 1992. godine kada je Sevilla bila domaćin Svjetske izložbe. Tada je tehnologija pomogla zrak na ulici rashladiti za oko tri stupnja, no strojevi koji su korišteni za protok vode funkcionirali su na fosilna goriva. Sada će to biti napravljeno uz pomoć obnovljivih izvora energije.
U još jednoj eksperimentalnoj promjeni, rashlađena voda pod zemljom bit će pumpana prema površini i usmjerena na vrhove zgrada i onda kapati kroz porozne zidove kako bi pomogla smanjenju temperature unutar zgrade kao i okolnog zraka. Taj će sustav biti iskorišten i za instaliranje posebnih klupa na koje će ljudi moći sjesti kako bi se rashladili.
"To zvuči kao znanstvena fantastika, no primjenjivo je na niz prostora u gradu. Samo trebate malo mašte i angažman lokalnih dionika", ističe Lucas Perea iz lokalne vodokomunalne tvrtke EMASESA.
"Stare navade kao čavrljanje u svježem ne moraju nestati, no moramo naći načine upravljanja javnim prostorima kako se svijet zagrijava", kaže Perea dodajući kako EMASESA nastoji razviti i takozvane "prostore ugode" uzduž glavnih ulica u Sevilli gdje bi ljudi mogli potražiti odmor u vrijeme nesnosnih vrućina.a