Sezona nikad duža, resursa nikad manje. Kako balansirati turizam i život lokalaca?

Montesol je najstariji hotel na Ibizi. Izgrađen 1933. godine u neoklasičnom stilu, taj div nalazi se na zelenom bulevaru između luke i stare jezgre glavnog grada tog španjolskog otoka. U posljednjih 75 godina, hotel je ugostio generacije holivudskih zvijezda i velikana glazbene industrije, a Ibiza je od opuštenog utočišta beatnika i boema postala igralište prepuno megaklubova, neonskih svjetala, LED ekrana i elektronske glazbe.

Kada su hotel 2021. godine preuzeli francuski luksuzni hotelijeri Experimental Group, krenuli su u preuređenje koje je postalo odraz nove i izazovne stvarnosti za turističku industriju Ibize.

Tijekom posljednjih 10 godina, stalne suše, rast stanovništva i eksplozija turizma izazvale su sve veću nestašicu svježe vode na otoku, zbog čega su novi vlasnici iz soba uklonili kade i postavili samo tuševe. Prosječne temperature u posljednjih 70 godina porasle su za 1,25 stupnjeva Celzijusa, pokazuju podaci neprofitne grupe Ibiza Preservation, pa je hotel postavio bolju izolaciju kako bi interijeri ostali hladniji. Da bi smanjili potrošnju energije, minimalnu temperaturu za klimatske uređaje postavili su an 19 stupnjeva, a prozore opremili sustavima koji gase klimu pri otvaranju.

"Često čujem negativne kritike klijenata koji bi željeli da im je temperatura u sobi na 16 stupnjeva", kaže jedan od osnivača Experimental Groupa Romée de Goriainoff. "Ljudi žele živjeti 'zeleno', ali ne kad to znači da moraju žrtvovati komfor na godišnjem."

Turisti u rooftop baru hotela Montesol Experimental, najstarijeg hotela na Ibizi | Bloomberg

Lani je Ibizu posjetilo 3,7 milijuna turista, što je porast od 23 posto u posljednjih osam godina. Potražnja za kućama za godišnji odmor, kratki najmovi i smještaj za sezonske radnike, kao i dolazak bogatih migranata nakon pandemije, uzrokovali su rast cijena najma. Experimental Group sada svojim zaposlenicima u sklopu kompenzacijskih paketa mora nuditi i smještaj.

Turizam je već desetljećima temelj gospodarskog rasta i razvoja na europskom Mediteranu. Upravo je u tom sektoru 2023. i 2024. godine u Španjolskoj, Grčkoj, Portugalu i Italiji radilo više od osam milijuna ljudi, pokazuju podaci Svjetskog turističkog vijeća (WTTC). Turistički sektor čini gotovo 13 posto BDP-a Španjolske i Grčke, više od 10 posto BDP-a Italije i 16,5 posto BDP-a Portugala. Nakon pandemijskog pada, brojke su ponovno počele rasti. Međunarodni dolasci na europski Mediteran danas su osam posto iznad razina iz 2019. godine, pokazuju podaci Turističke agencije UN-a.

Trajekti i kruzeri svakodnevno dovode desetke tisuća turista na Ibizu i susjednu Formenteru | Bloomberg

Taj rast odvija se usprkos, a možda i zbog klimatskih promjena. Mediteran se zagrijava 20 posto brže od globalnog prosjeka, pokazuju podaci UN-a. Prosječne temperature već sada su 1,4 stupnja Celzijusa iznad predindustrijskih prosjeka. Ekstremni fenomeni poput požara, suša, opasnih oluja i toplinskih valova postaju sve češći, a ljetne temperature rastu i do 10 stupnjeva iznad povijesnih prosjeka, i to po nekoliko puta svake godine. Ovog kolovoza, toplinski valovi pogoršali su smrtonosne požare diljem Europe i Turske, izazivajući evakuacije tisuća ljudi iz domova i hotela. Ipak, iako su ljeta toplija, također su dulja, što znači da više ljudi dolazi na Mediteran izvan špice sezone.

Sve to zajedno stvara ogroman pritisak na ekosustave, gospodarstva i društva koja podržavaju industriju, a u pitanje se dovode poslovni modeli koji su je hranili desetljećima.

Prognozira se da će Mediteran doživjeti još ekstremnije vrućine | Bloomberg

Ove su godine vrućina, suša i snažni vjetrovi izazvali požare u Grčkoj, Turskoj, Portugalu, Španjolskoj i Francuskoj. Toplinski valovi u Španjolskoj su ove godine izazvali više od tisuću smrtnih slučajeva, pokazuju podaci španjolskog ministarstva zdravstva. Pristup turističkim mjestima diljem Europe, od Akropole do Eiffelovog tornja, bio je u nekoliko navrata zatvoren zbog opasno visokih temperatura.

Svejedno, broj turista u Europi nastavlja rasti, djelomično zbog promjene same turističke sezone. Na jugu kontinenta, turističke regije bilježe porast dolazaka u proljeće i jesen, što i više nego nadomješta blage padove na tradicionalnom vrhuncu ljetne sezone. Analitičari industrije to objašnjavaju kombinacijom rasta temperatura i viših troškova.

Sezone putovanja u južnoj Europi mijenjaju oblik | Bloomberg

Grčka i Španjolska, koje su ionako među najpopularnijim svjetskim destinacijama, zabilježile su brz rast. Prošle su godine međunarodni dolasci u Grčku bili 14,7 posto viši u odnosu na 2019. godinu, pokazuju podaci UN-a. U Španjolskoj su porasli 12,3 posto. Cijene hotelskih soba ruše rekorde u objema zemljama, kažu iz kompanije za analizu nekretnina CoStar.

U Barceloni pred- i postsezona postaju toliko popularne da je više turista pristiglo u gradsku luku prošlog listopada nego u kolovozu 2019., kažu iz lučke uprave. U nekoliko turističkih centara, uključujući Valenciju u Španjolskoj i Cataniju u Italiji, potražnja za najmom smještaja za odmor od svibnja do lipnja, kao i u listopadu i studenom, raste brže nego u mjesecima vrhunca sezone u usporedbi s razinama iz 2018. godine, pokazuju podaci AirDNA-e, tvrtke koja prati to tržište.

Ta dva trenda zajedno pogoršavaju pritisak na infrastrukturu. Toplije i suše špice sezone znače i rast energetske potražnje zbog klimatskih uređaja i veći pritisak na vodene resurse. Dulja turistička sezona taj pritisak samo povećava.

"Možete povećati turizam u pred- i postsezoni ako ćete onda uložiti i u pravu infrastrukturu koja može izdržati takav obujam turista", kaže Xavier Font, profesor održivog marketinga na Sveučilištu Surrey u Ujedinjenom Kraljevstvu. "Ne možete to napraviti ako ćete te dijelove godine početi tretirati na isti način na koji ste tretirali vrhunac sezone."

Turizam na Ibizi raste izvan tradicionalne ljetne sezone | Bloomberg

Na cesti od Ibize do Cala d'en Serre, fluorescentni plakati velikim crnim slovima reklamiraju "pravo iskustvo partijanja na Ibizi" i obećavaju "žestoku" zabavu sedam noći u tjednu. Vožnja od Ibize do tog mjesta na sjevernoj obali traje oko sat vremena, a nekoć je to bilo jedno od najskrivenijih predjela otoka i utočište za sve one koji su željeli pobjeći od gužvi.

Do prije nekoliko godina, Cala d'en Serra bilo je mjesto na kojemu se nalazila šačica oronulih daščara s drvenim čamcima. Sada je preplavljena ležaljkama i suncobranima koji doslovno ispadaju iz barova na plaži. "Ta divlja i netaknuta mjesta nekada su vrijedila truda jer ste tamo mogli biti sami", kaže Laura San Miguel, stanovnica Ibize i aktivistica u udruzi Friends of the Earth. "Sada to više nije tako."

Cala d'en Serra nekada je bila skrovita uvala, sve dok se nije otvorio beach bar i prekrio pijesak ležaljkama i suncobranima | Bloomberg

Ekološka aktivistica Laura San Miguel u uvali Cala d'en Serra | Bloomberg

Kako se na mjestima do kojih je lakše doći stvaraju sve veće i veće gužve, turisti su krenuli istraživati ruralne dijelove otoka, uključujući i Cala d'en Serru. No i samo se mjesto smanjilo. Izvješće znanstvenih institucija s Baleara iz 2024. godine otkriva kako najmanje 20 posto plaža na Ibizi pokazuje vidljive znakove erozije, kao i da su razine mora na otočju porasle 18,5 centimetara u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Prošle godine su tijekom oluje snažni vjetrovi iz korijenja čupali drveće u Cala Vedelli, a valovi su uništili jahte na plažama Ses Salines i Es Codolar. Diljem otoka, erozija od valova na glinenim liticama postala je uobičajena pojava. Ove godine vlasti su morale zatvoriti popularnu plažu Es Bol Nou zbog opasnosti od odrona.

Uginula posidonija na plaži Talamanca | Bloomberg

Na nekim mjestima šteta koju su gužve i turizam izazvali samo ubrzava eroziju obale. Baleari su djelomično zaštićeni velikim područjima na kojima raste posidonija, morska biljka koja stvara barijeru od oluja. Iako su te livade posidonije zaštićene zakonom, područja su se dramatično smanjila zbog usidrenih jahti, bacanja otpada s brodova i porasta temperature mora, kažu iz udruge Ibiza Preservation. Sve dulje turističke sezone samo pogoršavaju problem jer se biljka nema vremena oporaviti.

"Naše obale i more su pred točkom pucanja", kaže Elisa Langley, koordinatorica opservatorija za održivost udruge. "Ako izgubimo ono što je ispod površine mora, izgubit ćemo i obalu. Potpuno je kontradiktorno da se ne brinemo za obalu kao da je načinjena od suhog zlata, jer nam upravo ona donosi novac."

Probleme kvalitete vode pogoršavaju i ispuštanja iz tri tvornice za desalinaciju na otoku - iako su one upravo ključni dio pokušaja Ibize da se prilagodi nestašicama. Tijekom ljetnih mjeseci tvornice rade bez prestanka, odnosno uobičajenih prekida radi održavanja. Ovog srpnja, rezervoari i rezerve podzemne vode na otoku pale su na manje od trećinu ukupnog kapaciteta, kažu iz regionalne vlade Baleara. Bez dovoljno kiše koja bi mogla nadopuniti rezerve, otok se suši.

Potrošnja na infrastrukturu vode, uključujući opskrbu, desalinaciju i tretiranje, više se nego utrostručila u posljednjih deset godina. Vlada Baleara je prošle godine potrošila više od 166 milijuna eura u Mallorci, Menorci, Ibizi i Formenteri.

Ekologinja Elisa Langley na plaži Talamanca, gdje livade posidonije oštećuju sidra jahti i onečišćenje mora | Bloomberg

Turisti promatraju zalazak sunca u uvali Cala d'en Xic, nekoć zabačenom mjestu | Bloomberg

Baleari prikupljaju porez za održivi turizam od maksimalno šest eura po osobi po noćenju, a prihodi su rezervirani za inicijative kojima je cilj smanjiti utjecaj industrije na društvo i okoliš. Ipak, novac se koristio i za financiranje projekata poput konferencijskih dvorana i sportskih centara, kojima je cilj bio privući više turista izvan sezone. Kritičari kažu kako on uopće ne odbija turiste u najaktivnijim mjesecima. "Ništa se ne mijenja tijekom ljeta, a ostatak godine sve je prepuno ljudi", kaže San Miguel. "Porez bi trebao biti upotrijebljen za rješavanje problema koje već imamo, prije nego što uopće i pomislimo na to da dovedemo više turista."

Sve veći broj turista povećava i ekonomski pritisak na lokalne stanovnike, koji se već sad muče s visokim cijenama najma. U nekim danima tijekom kolovoza broj ljudi na otoku više je nego dvostruko veći od uobičajene populacije od 161 tisuće, kaže turistički direktor Ibize Juan Miguel Costa. "Ne znam koja je granica, ali dugoročno gledano sve destinacije moraju otkriti koliko ljudi mogu primiti."

Tri od pet gradova s najvišim cijenama najma u čitavoj Španjolskoj nalaze se na Ibizi, pokazuju podaci nekretninske platforme Idealista. Na Balearima ljudi na najamninu troše u prosjeku dvije trećine svoje plaće. Vlasti na otoku muče se sa zapošljavanjem policijskih i zdravstvenih kadrova jer ljudi često ne mogu pronaći smještaj.

"Resursi otoka nisu beskonačni", kaže Costa. "Moramo pronaći ravnotežu između pritisaka turizma i pritisaka lokalnog stanovništva."

Klubovi na Ibizi privlače slavne osobe, poznate DJ-e i tisuće turista željnih provoda | Bloomberg

Pandemija koronavirusa snažno je pogodila turističku industriju: podaci UN-ove agencije za turizam pokazuju kako je globalno izgubljeno 2,5 bilijuna dolara prihoda između 2020. i 2022. godine. Na mjestima koja su se navikla na ljetne gužve, pandemija je lokalce podsjetila i na to kako su njihovi gradovi izgledali prije ere masovnog turizma.

Industrija se otad oporavila i premašila pretpandemijske razine. Nevjerojatne brojke turista na nekim destinacijama izazvale su sukobe između lokalnih stanovnika i posjetitelja. Kruzeri, autobusi, zrakoplovi i unajmljeni automobili gradove čine napučenijima i prljavijima. Golf-tereni i bazeni natječu se s drugim industrijama i mještanima u tome tko ima pristup resursima vode, što pridonosi nestašicama u područjima pogođenima sušom. Rast platformi poput Airbnb-a, koje omogućavaju najam privatnog smještaja, dodatno je potaknuo rast cijena najamnina.

Fasade zgrada u gradovima diljem Mediterana išarane su grafitima "Turisti, idite kući". Posljednjih mjeseci prosvjedi protiv turizma izbili su na Tenerifima i u Barceloni u Španjolskoj, Veneciji u Italiji i Lisabonu u Portugalu. U Grčkoj su radnici prosvjedovali protiv dugih radnih dana i niskih plaća, dok su stanovnici atenskog okruga Koukaki prosvjedovali protiv rasta cijena najma, također grafitima "Airbnb posvuda, susjeda nigdje".

Prošle godine, katalonska vlada uvela je restrikcije na upotrebu vode tijekom sušnih razdoblja, ali hoteli i drugi turistički biznisi u velikoj su mjeri izuzeti.

"Jasno mi je zašto su se stanovnici žalili jer sve to još jednom dokazuje kako su oni zapravo građani drugog reda", kaže Font, koji je rodom iz Barcelone. "Moramo zapamtiti da turizam razvijamo ponajprije kako bismo stvorili dobru kvalitetu života za stanovnike, a ne igralište za turiste. Mislim da smo to zaboravili."

Bloomberg

Luís de Gouveia Fernandes vodi zabačenu farmu na ulazu u selo Comporta, opušteno obalno mjestašce u portugalskoj regiji Alentejo, nekih 90-ak minuta automobilom od Lisabona. Tradicionalno žitnica Portugala, Alentejo je još uvijek srce tradicionalne poljoprivrede u zemlji. Pjeskovita zemlja odlična je za uzgoj pinija iz kojih nastaju sjemenke od kojih se proizvodi pesto.

"Prije dvije-tri godine stabla su prestala rađati sjemenke", kaže Gouveia Fernandes, umirovljeni odvjetnik čija se obitelj već generacijama bavi poljoprivredom. "Preslaba su za rađanje jer je ovih dana puno teže doći do vode."

Alentejo je od 2017. u središtu eksplozije turizma, budući da posjetitelji traže alternativu prenapučenom Algarveu. Danas su duž obale regije načičkane privatne vile, hoteli i golf-resorti. Takva izgradnja pridonosi velikoj utrci za vodu između poljoprivrede i turizma u regiji koja je ionako već bila jedna od najsuših u Europi. Dok klimatske promjene izazivaju porast prosječnih temperatura i kišu čine nepredvidivom, izazovi balansiranja upotrebe vode postat će samo još veći, što će u pitanje dovesti održivost obje industrije.

"Ključno je da vlada, biznisi i lokalne zajednice zajedno rade kako bi razvoj bio održiv", kaže Jose Santos, predsjednik Agencije za promociju regionalnog turizma Alenteja. "To je divovski izazov."

Pedesetih godina prošlog stoljeća, većinu zemlje u Comporti posjedovala je portugalska bankarska dinastija Espirito Santo, koja je ribarske kolibe pretvorila u kuće za odmor, a kilometre praznih dina u svoje privatno igralište. Nakon raspada obiteljskog carstva 2014. godine, nekoliko zemljišta prodano je građevinarima. Američke zvijezde i europski aristokrati pohrlili su u šarmantne gradiće u Comporti i obližnjem Melidesu, privučeni prirodnim ljepotama i obećanjima o suptilnom luksuzu. Danas su plakati koji promoviraju prodaju multimilijunskih luksuznih kuća postali uobičajen prizor na cestama koje spajaju Comportu i obližnje gradove. Ogroman plakat pored jedne ceste posjetitelje pozdravlja riječima: "Dobro došli u Raj."

Selo u portugalskoj regiji Alentejo u kolovozu | Bloomberg

Portugal je prošle godine privukao rekordnih 31,6 milijuna turista. Izgradnja u Alenteju drastično raste kako bi pratila potražnju: očekuje se da će u sljedećih pet do 10 godina broj smještajnih jedinica porasti peterostruko, procjenjuju u Agenciji za promociju regionalnog turizma Alenteja. Vanguard Properties, jedan od najvećih developera u zemlji, gradi nekoliko rezidencijalnih i hotelskih projekata u Comporti, uključujući dva golf-terena.

Jose Theotonio, izvršni direktor Pestana Hotel Groupa, najvećeg hotelskog upravitelja u Portugalu, kaže kako je utjecaj turizma na okoliš u regiji još uvijek daleko od točke pucanja. "Možete hodati kilometrima na plaži, a da nikog ne vidite. Gustoća je vrlo niska", kaže i dodaje kako bi se problem s vodom u regiji mogao riješiti s više tvornica za desalinaciju, što je rješenje koje njegova kompanija koristi u nekim resortima u Africi.

Ipak, lokalni stanovnici upozoravaju kako pritisci na opskrbu vodom predstavljaju prijetnju upravo za prirodu koja je i privukla turiste. U Melidesu američki developer Discovery Land Company gradi luksuznu rezidencijalnu zajednicu nazvanu CostaTerra, koja će imati gotovo 150 jedinica s cijenom od nekoliko milijuna dolara pored golf-terena. U tom mjestu sve niže razine vode prijete poznatoj laguni. "Voda iz lagune znala je dolaziti do ovamo", kaže umirovljenica Fernanda Freitas, pokazujući rukom na pijesak pod nogama. "Ako ne stanemo, laguna će jednog dana nestati."

Jezero brane Alqueva u Alenteju | Bloomberg/Getty Images

Kaže kako izgradnja, klimatske promjene i pretjerana poljoprivreda zajedno troše resurse, a dodaje i kako su mnogi stanovnici otišli iz regije jer turizam izaziva rast cijena najma. Uzgajivači riže, koji već stoljećima ovise o rijeci koja utječe u lagunu, boje se da neće moći preživjeti.

Alexandra Betâmio De Almeida direktorica je za okoliš i održivost u CostaTerri. Kaže kako resort proučava upotrebu desalinizirane vode za navodnjavanje i ograničava upotrebu vode za golf-teren. Sve zgrade obvezne su koristiti kišnicu za održavanje vrtova, kaže. "Obvezali smo se na strogo poštivanje zaštite okoliša."

Sukob oko vode u Alenteju nije tek borba između tradicionalne poljoprivrede i turizma. Poticanje uzgoja usjeva poput avokada ili bobičastog voća pogoršava pritisak na resurse. Praktički na ulazu u kuću Gouveia Fernandesa proteže se ogroman komad zemlje za uzgoj avokada, koji je razvila tvrtka Aquaterra. To je portugalska kompanija za proizvodnju avokada i mandarina u koju je uložila i investicijska tvrtka iz SAD-a Davidson Kempner. Vlasti su prošle godine odbile dati dozvolu za prvotnu verziju projekta nakon što su se lokalni poljoprivrednici i aktivisti pobunili protiv pretjerane upotrebe vode koju bi zahtijevao. Trenutno se projekt analizira, a predstavnik tvrtke nije želio dati komentar.

Jose Santos, čija misija u Agenciji je za promociju regionalnog turizma u Alenteju promovirati regiju u inozemstvu, kaže kako je agenciji najveći prioritet zaštita lokalnih interesa i prirode. Upravo zato svi građevinski projekti sada moraju proći rigorozne ekološke procjene, objašnjava. "Sve vidimo i zabrinuti smo", govori Santos. "Ovu regiju smatramo jednom od glavnih turističkih destinacija u Europi, ali moramo osigurati da će ljudi željeti ovamo doći i u budućnosti."

Bloomberg

Španjolska banka La Caixa prošle je godine podatke o potrošnji s tisuća stranih kreditnih kartica od prethodnih ljeta usporedila s meteorološkim podacima iz europske agencije Copernicus. Otkrili su kako za svaki dodatni stupanj turisti troše 0,12 posto manje. Kada temperature porastu pet ili više stupnjeva iznad povijesnog prosjeka, postaje manje vjerojatno da će se turisti željeti vratiti na tu destinaciju.

"Prečesto industrija putovanja ekstremne vremenske fenomene tumači kao izolirane slučajeve", kaže Patrick Richards, direktor britanske konzultantske tvrtke za održivost TerraVerde, kojoj je fokus upravo smanjenje utjecaja klime na sektor turizma. "Sve to vide kao normalnu stvar i sve je važnije da osvijeste kako sve to dovodi do porasta troškova iz svih mogućih smjerova."

Čak i da ekstremne vrućine, požari i nagli obilni pljuskovi destinacije u južnoj Europi učine manje dosljedno atraktivnima nego prije, malo je vjerojatno da će potražnja jednostavno nestati. Navike turista ne mijenjaju se brzo, a u mnogim zemljama školski praznici traju u srpnju i kolovozu, što znači da obitelji s djecom praktički moraju putovati upravo u tim mjesecima.

"Ljudska mašta prilagođava se jako sporo, odmak od tradicionalnih perioda odmora dugotrajan je proces", kaže Tom Jenkins, izvršni direktor ETOA-e. "Postoji tradicija odmora na plaži, ljudi to očekuju i trebat će proći generacije prije nego se od toga odviknu."

Pa ipak, sjevernije destinacije, uključujući skandinavske zemlje, bilježe rast turista. Porast turista vidljiv je i u hladnijim predjelima samog Mediterana poput sjevera Španjolske ili dijelova talijanskih Alpa.

"Industrija putovanja u prošlosti je mogla birati između toliko velikog broja destinacija da je zapravo razvila mentalitet zamjenjivosti: 'Idemo na jedno mjesto, pa ako ono izgubi privlačnost, prebacit ćemo se na nešto drugo'", objašnjava Richards. "S tim se mora stati jer će vam ponestati destinacija."

No rješenje sve opasnijeg začaranog kruga pretjeranog turizma i klimatskih promjena moglo bi izgledati neprihvatljivo za regije koje već godinama pokušavaju maksimalno povećati broj dolazaka. Stručnjaci kažu kako destinacijama treba manje turista, koji će ostati dulje, ali ostaviti slabiji trag.

Nije jasno koliko su vlasti spremne to i učiniti. Iako mnogi počinju pričati o održivosti, puno toga samo je "bacanje prašine u oči", kaže Font. Glavna zadaća turističkih agencija je još uvijek da dovedu što više ljudi mogu. "Koliko zaposlenika vam radi na održivosti i upravljanju?" pita. "I još uvijek vam 95 posto budžeta odlazi na marketing? To mi govori sve o vama."

Bloomberg

Georg Rabanser bivši je profesionalni snowboarder koji živi u blizini padina Secede u talijanskom Tirolu. Seceda je planina u Dolomitima čiji vrhovi sežu do 2,5 tisuća metara nadmorske visine. Od 2023. godine planina je preplavljena turistima, nakon što je prikazana u reklami za iPhone. Samo u posljednjih nekoliko tjedana posjetilo ju je oko osam tisuća ljudi.

"Ne možemo si priuštiti takve gomile ljudi koji za sobom ostavljaju smeće i uopće ne poštuju prirodu, nego planine tretiraju kao smetlište", kaže 52-godišnji Rabanser. Zato je u srpnju s drugim zemljoposjednicima na zemljišta postavio ograde, a pristup planinama posjetiteljima naplaćuju pet eura po osobi.

Ipak, čini se da se putnike ne može odvratiti baš tako lako. Krajem srpnja društvenim mrežama proširile su se slike dugih redova za žičaru do vrha Secede, postavši tako simbol pretjeranog turizma u Italiji. Umjesto da ljude motiviraju da odu nekamo drugamo, fotografije su samo povećale popularnost planine. Čak i serija odrona u posljednjih nekoliko tjedana, koje je vjerojatno izazvalo topljenje leda zbog rasta temperatura, nije odagnala planinare.

Iako su društvene mreže faktor koji privlači ljude u planine, mnogi posjetitelji jednostavno bježe od vrućina u drugim dijelovima zemlje. Temperature su ovog ljeta u nekim dijelovima Italije dosegle 40 stupnjeva, a turisti sve više izbjegavaju vruće, prenapučene i skupe lokacije na moru.

Ledenjak Presena u Trentinu | Bloomberg

Provinciju Trentino lani je posjetilo više od 19 milijuna turista, a vrhunac je dosegnut u kolovozu kada je tamo prenoćilo oko četiri milijuna ljudi. Ovo ljeto vjerojatno će ponovno doseći te brojke, pokazuju podaci nacionalne udruge hotelijera Fedeberalghi. Turistički sektor čini oko 10 posto BDP-a Trentina, odnosno oko 2,5 milijardi eura.

Ljetni vrhunac obično je kratak, od kraja lipnja do kraja kolovoza, budući da vlasnici hotela često zatvaraju vrata na dulje vrijeme nakon sezone skijanja. Ipak, planine nemaju dovoljno vremena za oporavak, a sve veći broj ljetnih posjetitelja stvara pritisak na infrastrukturu i lokalnu zajednicu.

"Selo od tisuću stanovnika može dosegnuti 15 tisuća ljudi u par tjedana, ali nije tako osmišljeno", kaže Franco Nicolini, alpski vodič i domaćin u Rifugiju Tosa Pedrotti u Dolomitima od 2011. "Sva infrastruktura, voda, kanalizacija, druge usluge, ništa nije dizajnirano za takvo nešto. Ako nastavimo graditi stanove i hotele, postojeća infrastruktura više neće biti dovoljna. Moramo usporiti."

Gomile turista, od kojih mnogi nemaju iskustva u planinarenju, stvaraju pritisak i na službe spašavanja: ove godine, broj intervencija porastao je za 12 posto. Stopa popunjenosti javnih bolnica i centara za traumu također je porasla, prometne gužve postale su česte, a lokalne vlasti moraju planirati izgradnju parkirališta oko turističkih lokacija u blizini Dolomita, koji su od 2009. godine na popisu UN-ove Svjetske baštine.

Lokalne vlasti pokušavaju teret raspodijeliti na čitavu godinu. Najbolje lokacije u financijskom središtu Milanu posljednjih su godina preplavljene oglasima Trentino Marketinga: "Respira, sei in Trentino" (tal. Diši, u Trentinu si). Agencija će postaviti i novi slogan: "Le belle stagioni" (tal. predivna godišnja doba), a sljedeće kampanje pokušat će turiste pozvati na dolazak u proljeće ili ljeto.

"Ne promoviramo razdoblja izvan sezone samo zato što želimo turiste, nego primarno jer nam to treba pomoći da stvorimo bolju ravnotežu", kaže Giulia Dalla Palma, čelnica za razvoj destinacija u agenciji. "Taj model više ne funkcionira i to nas brine. Čak i lokalna zajednica više ne može preživljavati zbog stresnih vrhunaca i perioda nestabilnosti."