Dubrovnik živi s Igrama, one su postale simbol Grada. Pomno se prati raspored, na kavama se komentiraju predstave, a karata nema ni za lijeka. Ove godine, po 75. put Grad postaje pozornica, čijom dirigentskom palicom upravlja Martina Filjak.
Proslavljena pijanistica novo je lice Igara, a prošle je godine preuzela vodstvo umjetničke ravnateljice. Za sebe kaže da dobro poznaje Grad te kako Igre treba vratiti Gradu. Na što točno misli, upitali smo je u osunčanoj terasi dubrovačkog hotela Rixos, netom nakon službene promocije predstave Ekvinocij.
Svjetski ste poznata pijanistica, nastupali ste na Dubrovačkim ljetnim igrama (DLJI) davne 2008. kada ste ovjenčani Orlandom. Kad je došla ponuda za ovu izazovnu poziciju, kako ste reagirali?
Čitaj više
Počinju Dubrovačke ljetne igre s nikad većim proračunom i ambicioznijim programom
Dubrovnik će idućih 47 dana biti središte hrvatske i svjetske kulture. Na festivalu će se održati više od 70 događaja.
10.07.2024
'Neka uđu' – u ponedjeljak se otvaraju Dubrovačke ljetne igre
Podizanjem zastave Libertas uz stihove Himne slobodi ispred crkve svetog Vlaha otvorit će se 74. DLJI.
10.07.2023
Otvorene 73. Dubrovačke ljetne igre
Svečano su otvorene 73. Dubrovačke ljetne igre, koje će se do 25. kolovoza održati na gotovo 20 scenskih i ambijentalnih lokacija Grada.
11.07.2022
McKinsey: Dubrovnik najugroženije odredište uslijed prekomjernog turizma
Direktor McKinseya u Hrvatskoj poručuje da je nužno implementirati inteligentne sustave upravljanja turističkim tijekovima.
08.07.2024
Hvala na ovome svjetski poznata. Od 2008. kada sam prvi put nastupala u Dubrovniku, a angažirao me tadašnji intendant Ivica Prlender, redovito sam dolazila u Grad. Da, to je bio moj prvi nastup u Dubrovniku, tada sam dobila Orlanda. Ostao mi je u sjećanju taj nezaboravni moment Dubrovnika, Kneževog dvora, publike koja vjerno sve prati, Grada koji pod tim visokim temperaturama diše s umjetnošću. Oduševljenje tih ljudi koji su bili u Kneževom dvoru ne može se prepričati. Visili su na plus 50 s balkona i stepenica s jednim istinskim, iskrenim oduševljenjem i poznavanjem umjetnosti pratili taj program.
Moja karijera je išla dalje, ali sam se redovito vraćala u Dubrovnik kao izvođač na DLJI-jama. Mislila sam da dobro poznajem Grad i da Grad poznaje mene. U onom trenutku kada stiže ta ponuda, zaista jesam sanjala o mogućnosti da svoju kreativnost izložim kroz stvaranje jednog festivala. Dotad sam već stvorila programske koncepte za sebe, za kolege, za određene večeri i oni su bili vrlo uspješni, tako da sam htjela napraviti sljedeći korak u svojoj kreativnosti u stvaranju programa jednog festivala, tog cijelog ciklusa. Ali nisam očekivala, ni u najluđim snovima, da bi to mogle biti upravo DLJI-je koje su naš najveći i najznačajniji festival. Svakako je to bilo veliko iznenađenje za mene. Znala sam kakav je to festival, vrlo dobro sam znala koji je to opseg posla i moram priznati da nisam odmah skočila na ponudu te sam jako puno promišljala i o programu i o mogućim konceptima, o tome kako bih htjela da to sve skupa izgleda i na kraju kako ću to sve skupa kombinirati sa svojim životnim zadaćama i nedaćama koje idu uz to, s obzirom na to da sam dosta zauzeta svojom karijerom i da puno putujem.
To je definitivno bio osobni proces. Odlučila sam se to prihvatiti zato što sam i htjela tu jednu vrstu novog izazova u životu, a s druge strane postoji čitav niz umjetnika u inozemstvu koji se zaista jesu uhvatili takvih izazova. Recimo, Nicola Benedetti, slavna violinistica je prihvatila posao umjetničke voditeljice Edinburgh Festivala, koji je ogroman. Francuski pijanist koji je nastupao u Dubrovniku 30. srpnja Pierre Laurent Aimard neko je vrijeme ravnao festivalom u Aldeburghu. Renaud Capuçon, koji dolazi u Dubrovnik 14. kolovoza je također prihvatio slične izazove. Svi oni nekako to uspijevaju, a s druge strane, mislim da je za jedan festival zdravo da povremeno mijenja umjetničko vodstvo, mislim da svatko donosi neke nove ideje. Na kraju i zbog onog načina na koji sam doživjela Igre prvi put kad sam ovdje došla, oduševila me publika koja s tolikim znanjem i tolikom pozornošću prati sve te koncerte i predstave. Zbog toga, zbog te ljubavi prema tom momentu sam danas ovdje.
Ove godine DLJI-je imaju i svoju temu, Mediteran. Pojasnite nam malo o čemu se radi.
Moj programski koncept je taj dio moje kreativnosti koji sam uvela, da ovaj festival priča jednu priču, i to onu o Mediteranu, na sve moguće načine iz svih mogućih uglova. Povezuje nas sa zemljama Mediterana, a i pokazuje koliko je Mediteran i naše mediteransko podrijetlo inspiriralo velike umjetnike. Primjerice, na koncertu Dubrovačkog simfonijskog orkestra, kojim dirigira Sebastian Lang-Lessing, a Monika Leskovar je solistica, nismo slušali ništa mediteransko, ali smo slušali Mendelssohnovu Talijansku simfoniju (Italienische Sinfonie). Shakespeare je Englez, ali je svoju dramu Oluja (The Tempest) smjestio na nepoznat otok na Mediteranu, koja će se odigrati na nama svima poznatom Lokrumu.
Mogli smo doživjeti i Goldonijevu Kafetariju (La bottega del caffè) i Vojnovićev Ekvinocijo. Uz to, mogli smo doživjeti i jedan španjolski program romancero gitano u Kneževom dvoru, mogli smo čuti fantastičan Hespèrion XXI s izvedbama glazbe koji nas sve povezuje, a dolaze iz Sirije, Turske, Grčke, Tunisa i Maroka. U to se sjajno uklopila i izložba Mare Bratoš Lopudski portreti, kao i izložba Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća.
Znači cijelo vrijeme pričamo tu jednu priču, ponekad na direktan, ponekad na indirektan način. I sad zapravo treba vidjeti kakav će biti dalje flow, kako će sve to teći, ali svi ovi koncerti i predstave dosad su imale oduševljenu publiku. U Dvoru se tražilo još, vikalo se "bravo" i ja sam istinski sretna da uz malobrojnu, ali aktivnu ekipu možemo našim glumcima pružiti ono najbolje od nas kako bi oni nama dali ono najbolje.
Upustili ste se u suradnju s vodećim kulturnim institucijama u Gradu?
Ovdje u Gradu itekako imamo što za pokazati! Kad sjednemo, prvo o čemu razmišljamo je: "Što imamo u Gradu? Što možemo napraviti s tim?", a tek onda o tome da dovodimo nekoga izvana. Ovo možda nije veliki grad, ali je zato pun kulture i ima fantastične kulturne institucije.
Bilo nam je jako bitno da u programu surađujemo sa zaista svima, a to su ove godine i Umjetnička galerija Dubrovnik, Kazalište Marina Držića, Dubrovački simfonijski orkestar, Palača Sponza, Matica hrvatska, Studentski teatar Lero, folklorni ansambl Linđo. Pred kraj festivala imamo jedni prekrasnu suradnju s Umjetničkom školom Luke Sorkočevića, 23. kolovoza nastupit će dvoje mladih dobitnika nacionalnih nagrada iz te škole, a ukupni prihodi ići će upravo učenicima te škole kako bi mogli putovati na natjecanja.
Uspjeli smo postići jako puno zajedničkom sinergijom, a upravo ona je jako bitna i poželjna jer tim suradnjama i oslanjanjem jedni na druge imamo puno veće šanse da damo najbolje od sebe i napravimo zaista lijepe projekte koji nisu samo korisni za pokazivanje na van, kako mi možemo dovoditi zvijezde i raditi veliki predstave, nego kako u okviru tog festivala koji je naš možemo napraviti nešto i za sam grad i za djecu u gradu, ponuditi i njima programe, a u budućnosti ponuditi i nešto za obitelji, obiteljske pakete. Tako primjerice imamo predstavu Sunčane Škrinjarić Čudesna šuma, kao i koncert namijenjen djeci. To je novost na našem repertoaru za koju se nadam i želim da postane godišnja tradicija. Treba se više brinuti za mlade, kao i o sinergiji sa zaista svim gradskim kulturnim institucijama. To je ono što je bitno, želimo da Igre imaju jači i konkretniji suživot s vlastitim gradom.
Često se kao problem Igara ističe hrvatski jezik, pa je samim tim dramski program nedostupan za strane posjetitelje. Kako to komentirate?
To je vječna problematika, slažem se s tim. Glazbeni program je vrlo internacionalan i šarolik, kao i folklorni program i balet. U mom fahu, glazba je jedini univerzalan jezik za koji ne trebaju riječi i za koju ne treba prijevod, osim ako je riječ o određenim pjesmama, za koje pak imamo prevedene tekstove, pa ih možemo lako pratiti.
Naša velika želja je učiniti i taj dramski program međunarodnim i internacionalnim, odnosno dostupnijim i za međunarodnu publiku. Od samog početka aktivno radimo na tome kako ćemo to realizirati već iduću godinu, a to pak sad ne smijem još objaviti.
Kakav je tim ljudi s kojima radite, jesu li ispunili vaša očekivanja?
Moji suradnici Senka Bulić i Marin Kaporelo i ja zaista radimo kao čvrsti tim. Također, Igre imaju fantastičan tim ljudi. Nema ih puno, ali stvarno svi vole Igre, svi dišu za njih. Neki su od njih vezani za Igre otkad su bili mali, neki su došli kao studenti i polako pronašli svoj put, no svima nam je zapravo zajedničko da te Igre volimo, cijenimo, želimo da budu što bolje i da želimo da tih 47 dana živimo s tom umjetnošću.
Fascinirana sam i zahvalna svojim suradnicima i cijelom timu, stalno to ističem, baš kako se ne bi imao dojam da se to događa u nekoliko tjedana prije Igara, pa se, eto, postave stolice i to je to. Zaista cijelu godinu rade naporno, planiraju, vraćamo planove, gledamo ponovno kako još jednom sve skupa izvesti.
Proračun 75. Dubrovačkih ljetnih igara ove godine iznosi dva milijuna eura?
Da, onog trenutka kad znamo budžet ili kad ga pretpostavljamo, pregovaramo i tražimo balans kako ćemo napraviti najbolji mogući program s onim što imamo. Mi smo zahvalni na svakoj podršci, na svakoj sumi koji dobijemo. Zahvalni smo sponzorima, mislim da će te suradnje biti još jače u budućnosti. Sve radimo u smjeru ponovnog vraćanja i privlačenja kulturnog turizma, kulturne publike.
Na sredini smo festivala, kakvi su vam dojmovi?
Sve je onoliko stabilno koliko može biti, ali još prerano za išta više od toga reći. Ovo je festival koji traje 47 dana, imamo devet dramskih premijera, 21 koncert i popratni program. Za rezultate treba sačekati, treba vidjeti kako se sve odvija.Na umjetničkom vodstvu je trenutno da planira 2025. i da podržava umjetnike koji su sada ovdje kako bi ostvarili neke od svojih najboljih izvedbi upravo na Dubrovačkim ljetnim igrama.
Na neki način sam htjela, pokušavam ne zvučati arogantno, ponovno rekreirati to uzbuđenje, tu sreću, tu umjetnost… Na ulicama, u samom Gradu, da nastavimo i da vratimo, u okviru današnjeg stanja Grada (turizma i svega), barem jedan dio tog uzbuđenja i te iskrene ljubavi.
Jeste spremni na kritike?
Spremni smo na apsolutno sve. Na kraju krajeva, i Senka Bulić i ja smo izvedbene umjetnice. Kad izađete na scenu, vi to predajete drugima i bez publike nema igara, niti osobnih, niti Dubrovačkih ljetnih igara. S druge strane, posjećenost publike i finalna reakcija ipak će se vidjeti krajem ljeta, gdje ćemo gledati pluseve i minuse, gledati širu sliku. Nadam se da će ostati više pozitivna nego negativna. Na svaku reakciju moramo biti spremni jer je to jednostavno tako. Uvijek sam se čudila umjetnicima koji izađu na scenu i nisu spremni na negativnu reakciju. Onog trenutka kad obavimo posao i predamo ga drugima, zapravo više nije naš.
Planovi za iduću godinu?
O 2025. razmišljam od veljače ili ožujka. Već imamo strane umjetnike zapisane. Cilj nam je da u rujnu, čim završe Igre, imamo vrlo jasan prikaz sezone 2025. i kako bi naš ured u miru i bez stresa uplovio u to.
Igre treba vratiti Gradu. To je bila polazišna točka i ako je to prepoznato već sada u prvoj sezoni, nitko sretniji od nas. Na tome ćemo raditi i dalje.