Čini se da u gradovima diljem svijeta sve popularnija postaje nova generacija električnih vozila – nešto između električnih vozila na dva kotača i tradicionalnih automobila.
To prijevozno sredstvo već je dosta rašireno u Istočnoj Aziji, a sada je i sve popularnije u Europi. Sjeverna Amerika je vjerojatno sljedeća.
Ako je tako, invazija novih vozila trebala bi biti dobrodošla. Reducirana veličina i učinkovito punjenje trebali bi pridonijeti rješavanju dvaju velikih prometnih problema u SAD-u: smanjenju smrtnih slučajeva na cestama i emisija stakleničkih plinova.
Mali električni automobili dostupni su u raznim oblicima te stanovnicima SAD-a mogu pomoći odviknuti se od skupe i ne baš konstruktivne ovisnosti o standardnim automobilima.
No to se neće dogoditi dok američki gradovi ne omoguće uvjete za uporabu malih elektrovozila, uključujući zakonski okvir.
Jedno je pitanje kako uopće definirati te autiće. Praktično svaki mjesec stiže novi dizajn. Nedavni je primjer izraelski dvosjed koji može proširiti ili suziti osovinu ovisno o raspoloživom prostoru za vožnju.
Unatoč brojnim varijacijama, ta mini-vozila dijele bitne karakteristike. Električna su i s baterijama koje se mogu puniti na standardnim utičnicama. Znatno su manja i lakša od tradicionalnih automobila i uglavnom su sporija. Nekima je brzina ograničena na 32 kilometra na sat, a tek nekolicina može voziti do 110 kilometara na sat. No stabilnija su od električnih bicikala, skutera ili mopeda, imaju tri ili četiri kotača i neku vrstu karoserije koja putnike štiti od lošeg vremena. I, što je također vrlo važno, cijena im je između četiri i 20 tisuća dolara, što je bitno niže od cijene novog automobila, ali više od e-bicikla ili e-skutera.
Ideja o mini-vozilima nije nova. Varijante pogonjene na plin upotrebljavale su se u godinama oskudice goriva nakon Drugog svjetskog rata. Većina ih je u Europi nestala u 1960-ima, no u Aziji su se održala. Primjerice, u Japanu gdje im je elektrifikacija dala novi impuls. Na mini-vozila sada otpada oko 40 posto prodaje automobila u Japanu.
U Kini su takva vozila ograničena na širinu od 1,5 metra i brzinu od 70 kilometara na sat. Dosad ih je prodano oko šest milijuna, a cijena im je pet tisuća dolara.
Ta azijska vozila uglavnom se ne izvoze, no usporedivi modeli pojavili su se u Europi. Recimo, švicarski Microlino ili dvosjed Citroën Ami koji je u Parizu sve viđeniji.
U SAD-u su takva vozila još uvijek prava rijetkost, premda je Citroën najavio kako svoj model želi prodavati i s druge strane Atlantika.
U SAD-u jesu popularna vozila za golf koja se posebice koriste u zonama s toplom klimom kao što je Tampa na Floridi ili Scottsdale u Arizoni.
Zakonska reguliranost korištenja malih i sporih vozila (LSV) na američkim cestama uvelike varira. Savezni Ured za sigurnost prometa uglavnom ignorira vozila za golf, no ima kategorizaciju četverokotačnih vozila male brzine koja potpadaju pod pravila o nužnosti posjedovanja sigurnosnih pojaseva, žmigavaca, retrovizora ili ručnih kočnica. Većina američkih saveznih država zahtjeva njihovo uredno registriranje i osiguranje, kao i vozačku dozvolu za uporabu.
Jedno od najpopularnijih takvih vozila je GEM koji proizvodi i prodaje tvrtka Waev koja se nedavno odvojila od Polarisa. Cijena mu je od 13 tisuća dolara, a uobičajeno ga se može vidjeti na sveučilišnim ili korporativnim kampusima.
GEM je dobio i konkurenciju u Winku, vozilu kojemu je cijena između devet i 12 tisuća dolara, a može biti prilagođeno i za solarni panel na krovu.
Postoje i vozila na tri kotača, obično klasificirana kao motorkotači, koja se mogu kretati i bitno brže od LSV autića, a za koje jedan proizvođač tvrdi da postoji veliki interes u gradovima poput San Francisca, Los Angelesa ili New Yorka.
Mini-vozila, koliko god bila različita, imaju neke zajedničke prednosti u odnosu na standardne automobile. Premda zbog male veličine i brzine nisu pogodna za putovanja na veće udaljenosti, pružaju jedinstvene prednosti na kratke urbane udaljenosti, poput jednostavnog parkiranja, a čak 60 posto svih putovanja vozilom u SAD-u odvija se na udaljenosti manjoj od devet kilometara.
Također, kad je riječ o cijeni, električni autići su daleko od prosječne cijene standardnog novog automobila koja je došla čak do razine od 48 tisuća dolara. Rast kamatnih stopa posjedovanje vozila sada čini još skupljim. Ove je godine prosječna mjesečna rata prešla razinu od 700 dolara.
U SAD-u bi mini-vozila mogla biti zanimljiva za obitelji koje se pitaju o isplativosti posjedovanja drugog ili trećeg automobila.
No što zapravo ta mala vozila čini toliko potencijalno društveno zanimljivim?
Za početak, predstavljaju manju opasnost za pješake i bicikliste.
Bolji su i za planet jer za proizvodnju i uporabu troše puno manje energije i resursa. Manje baterije zahtijevaju manje litija, kobalta ili nikla.
Također povećavaju mobilnost onih koji si ne mogu priuštiti skuplja vozila, ali i osoba koje imaju fizičkih poteškoća za upravljanje biciklima ili standardnim automobilima. To je dosta bitno za zemlju u kojoj raste broj starijih ljudi.
No koristi mini-vozila neće se moći u potpunosti ostvariti dok se za to ne postave i svi zakonski uvjeti u različitim pravnim jurisdikcijama.
Za neke je to već sada regulirano jer imaju status motocikala ili se tretiraju kao ostala vozila koja zahtijevaju registraciju, osiguranje i vozačku dozvolu. No problem nastaje kod reguliranja ograničenja brzine jer korištenje sporijih vozila na brzim cestama postaje problem.
Također, kako regulativa u SAD-u poznaje tradicionalna vozila i ona koja imaju brzinu manju od 40 kilometara na sat, to predstavlja problem za autić poput Microlina koji može voziti brže od 40 kilometara na sat, ali onda bi trebao zadovoljiti sve sigurnosne standarde, poput testova na simuliranje sudara, jednako kao i pet puta teži automobili.
U Europi i Aziji to je riješeno zakonski određenom kategorijom malih vozila s brzinom između 40 i 100 kilometara na sat. Američki regulator zasad odbija usvojiti takvu 'srednju' kategoriju.
Za vozila za golf je regulativa prepuštena lokalnoj upravi, pa tako gradić Peachtree City u Georgiji ima 10 tisuća registriranih vozila za golf na 13 tisuća kućanstava. Djeca ispod 12 godina ne smiju njima upravljati.
Neki stručnjaci predlažu da se s dijela gradskih ulica maknu standardni brži i veći automobili kako bi se ostavio veći prostor za pješake, bicikliste i mala vozila.
Mini-vozila možda imaju još jednu prednost koju je teško kvantificirati, ali bi mogla biti značajna. Koristeći ih, ljudi mogu postati ljubazniji i srdačniji, naprosto više prijateljski usmjereni u odnosu s drugima no kada su u svojim velikim ljubimcima na četiri kotača.
Kako je rekao urbani teoretičar Donald Appleyard, gradonačelnik Peachtree Cityja mu je objasnio kako ljudi koji sada koriste vozila za golf češće zastanu i popričaju jedni s drugima dok se voze gradom.