Ljeto je vrelo. Možemo li konačno nositi kratke hlače na posao?

Prošlog tjedna, dok su temperature u Europi dosezale rekordne razine, Bloomberg je proveo anketu među svojim klijentima, uključujući trgovce, portfelj menadžere i stratege. Pitanje je bilo jednostavno, ali važno: Je li ikada prikladno nositi kratke hlače na posao?

Samo 45 posto ispitanika odgovorilo je potvrdno, što je, iskreno, više nego što sam očekivao.

Otpor prema kratkim hlačama u formalnom uredskom odijevanju je snažan, ukorijenjen u stoljetnoj tradiciji i modnom bontonu koji je prisutan na gotovo svim kontinentima. No temperature posljednjih godina neprestano rastu, pri čemu se Europa, gdje većina zgrada i škola nema klimatizaciju, zagrijava brže od bilo kojeg drugog kontinenta.

Nije li vrijeme za promjenu? Ako je temperatura viša od 32 stupnja Celzija, ne bi li nam trebalo biti dopušteno nositi kratke hlače u uredu? Život je prekratak da bi nam bilo toliko neugodno.

Mnogi se čitatelji ne bi složili. Sudionici naše ankete rekli su da su kratke hlače "neprofesionalne", "previše ležerne" i "nisu za financijski sektor".

"Moramo očuvati granicu pristojnosti i primjerenosti", napisao je jedan ispitanik. "Umjetna inteligencija nam oduzima svu ljudskost, a jedino što nam je još preostalo su hlače."

No sviđalo se to nama ili ne, kratke hlače dolaze.

U Japanu, zemlji u kojoj formalnost ima dugu tradiciju, guvernerka Tokija Yuriko Koike u travnju je izjavila da zaposlenici u gradskoj upravi mogu nositi kratke hlače na posao te je pozvala tvrtke diljem prijestolnice da uvedu slična, opuštenija pravila odijevanja. To je bio dio inicijative pod nazivom "Tokyo Cool Biz", osmišljene kako bi zaposlenicima bilo ugodnije, dok se istovremeno smanjuje opterećenje električne mreže zbog korištenja klima-uređaja.

Japanski brend Uniqlo ponudio je rješenje za poslovni izgled – liniju Uniqlo Kando – prozračne hlače i sakoe koji hlade, a istovremeno zadržavaju profesionalan izgled.| Uniqlo

Na lipanjskim muškim modnim revijama u Milanu, modeli iz modnih kuća Ralph Lauren, Thom Browne, Louis Vuitton, Yves Saint Laurent i Dior prošetali su pistom s otkrivenim nogama do koljena, u kombinaciji sa sakoima, pa čak i kravatama.

Modne revije mogu biti inspiracija, a u ovom slučaju i smjernica za to kako jednog dana možemo izgledati elegantno, a ipak se osjećati ugodno. Po ovakvom vremenu, poruka ovih avangardnih dizajnera bila je jasna: poslovno gore, preživljavanje dolje.

Širom Londona, gdje je klimatizacija rijetka ili gotovo nepostojeća, a putovanje podzemnom željeznicom može biti nepodnošljivo vruće, muškarci i žene usudili su se prihvatiti ovaj izgled kada su temperature u srijedu dosegnule 36 stupnjeva Celzija.

Zapravo, "nošenje kratkih hlača na posao postalo je mnogo češće i široko prihvaćeno posljednjih godina", kaže Daisy Knatchbull, osnivačica i izvršna direktorica ženskog krojačkog salona Knatchbull u londonskoj prestižnoj krojačkoj ulici Savile Row.

"Krojene kratke hlače prirodno su postale elegantna i moderna opcija za ured, posebno tijekom ljetnih mjeseci."

Naravno, u tehnološkim tvrtkama, malim poduzećima i drugim opuštenijim uredima diljem svijeta, udobna odjeća poput kratkih hlača, majica kratkih rukava, pa čak i sandala, odavno je prihvaćena.

Čak i u sektorima kao što su financije, osiguranje i pravo, inženjeri i zaposlenici u tehnološkom odjelu često već mogu nositi kratke hlače dok prolaze pokraj brokera i menadžera u odijelima ili poslovno-ležernoj odjeći.

Na reviji muške mode brenda Yves Saint Laurent u lipnju u Parizu, dizajner Anthony Vaccarello natjerao je modela da "odglumi" pravu noćnu moru koju je većina nas barem jednom sanjala: pojaviti se na poslu bez hlača. | Kristy Sparow/Getty Images Europe

Podrijetlo otpora prema kratkim hlačama

Stoljećima je jednostavna i praktična odjeća, prilagođena ljudima koji su svakodnevno obavljali fizički zahtjevne poslove, bila obilježje nižih društvenih slojeva. Nasuprot tome, skupa, nepraktična i sputavajuća odjeća pokazivala je da njezin vlasnik pripada svijetu u kojem takve brige ne postoje.

"Praktična odjeća omogućavala je onima koji su je nosili da obavljaju svoje svakodnevne poslove, dok su steznici i donje rublje koji ograničavaju kretanje, delikatne manšete na košuljama i teške perike bili jasni vizualni znakovi da osoba nije bila odgovorna za fizički rad (niti uopće sposobna za njega)", piše kostimografkinja i istraživačica Chloe Chapin u svojoj novoj knjizi Suitable: The Sartorial Revolution and the Fashioning of Modern Men.

Odijevati se elegantno, drugim riječima, značilo je da ste cjenjeniji kao osoba.

Ono što danas diljem svijeta smatramo uredskom odjećom proširilo se iz Amerike, razvijajući se početkom 19. stoljeća u oblik koji danas prepoznajemo, piše Chapin. Do industrijske revolucije, kada su šivanje odjeće po mjeri (i uredski poslovi) postali mnogo dostupniji, pokrivanje tijela odijelom postalo je osnovni element muškosti.

"Odijela su predstavljala svojevrsni oklop koji je trebao istovremeno sakriti i preoblikovati prirodno tijelo", piše Chapin.

No nije uvijek bilo tako.

Prije 19. stoljeća na Zapadu, pokazivanje tijela bilo je ključno za dokazivanje muškosti. Točnije – pokazivanje nogu.

"Dok su žene na Zapadu više od tisuću godina skrivale noge ispod dugih suknji, muškarci su ih otkrivali kao simbol muškosti, u skladu s kulturnim idealom koji je veličao ratnike i otmjene aristokrate cijenjene zbog svoje mišićave građe, atletskog stasa, dostojanstvenog držanja i skladno oblikovanog tijela", objašnjava Chapin.

Na europskim dvorovima u 18. stoljeću, gdje su nakloni i ples imali važnu ulogu, bilo je gotovo neophodno istaknuti lijepo oblikovane listove – hlačama do koljena i uskim čarapama koje su ih naglašavale.

Čak su i osnivači SAD-a u početku nosili hlače do koljena, prije nego što su prešli na jednostavniju odjeću kao izraz odbacivanja europskog dvorskog načina života.

Poleđina novčanice od dva dolara prikazuje modni stil jednog od utemeljitelja SAD-a, Johna Adamsa. Drugi predsjednik SAD-a, koji je na toj dužnosti bio od 1797. do 1801. godine, prije nego što je postao predsjednik bio je jedan od vođa Američke revolucije – pokreta koji je doveo do neovisnosti od Velike Britanije. | Depositphotos

 

Hlače kao znak poštovanja

Britanska tradicija koja nalaže da su kratke hlače namijenjene isključivo djeci zapravo je nastala kada je Lord Robert Baden-Powell 1910. godine osnovao Boy Scouts Association i uveo ih kao dio izviđačke uniforme za boravak u prirodi. S vremenom su postale standardna odjeća "uzornog" engleskog dječaka, a ta se praksa tijekom idućih desetljeća proširila diljem Europe.

Kao i kod mnogih modnih pravila, otkrivanje nogu kroz povijest nije imalo toliko veze s izgledom, nego mnogo više s dojmom koji ostavljate. Razgovarajte s uredskim radnicima, direktorima, modnim stručnjacima, odvjetnicima, bankarima, liječnicima ili konobarima i gotovo svi će vam reći isto – kratke hlače nisu primjerene kada se trebate predstaviti drugoj osobi. Čak i u uredima u kojima su dopuštene, one su praktički zabranjene kada se sastajete s višim rukovodstvom ili klijentima.

Ilustracija iz Mémorial de Sainte-Hélène — memoara grofa Emmanuela de Las Casesa o njegovu vremenu provedenom uz Napoleona Bonapartea tijekom izgnanstva na otoku Sveta Helena. | Depositphotos

U međunarodnom odvjetničkom društvu Herbert Smith Freehills Kramer, partner Richard Farley (59) objašnjava da odjeća odvjetnika klijentima mora poručiti "da njihove predmete shvaćamo vrlo ozbiljno, da vodimo računa o detaljima, da težimo profesionalizmu i da smo ozbiljni ljudi".

Odjeća nije nevažna stvar, objašnjava mi, podsjećajući da je "ležerni petak" (casual Friday), koji se pojavio devedesetih godina, označio početak slabljenja poslovnog bontona. "Počeli smo vjerovati da poslovna odjeća treba biti prilagođena našoj udobnosti, umjesto da odražava vrijednosti koje želimo prenijeti svojim klijentima."

Farley, koji na posao često dolazi u trodijelnom odijelu, smatra da se dobar dojam ostavlja uz "dobro skrojeno odijelo koje savršeno pristaje, izrađeno od kvalitetnog materijala primjerenog godišnjem dobu, elegantnu košulju i, po mogućnosti, kravatu". Posebno kritizira obuću.

"Cipele su postale katastrofalne. Trebale bi biti kožne, smeđe ili crne, a povremeno mogu biti i od antilopa. Pod svaku cijenu izbjegavajte tenisice koje izgledaju kao cipele – često djeluju smiješno. I nitko osim pripravnika ne bi trebao nositi ruksak." Farley priznaje da pripada formalnijem dijelu poslovnog svijeta. Mnoge tvrtke koje su godinama inzistirale na odijelima ublažile su pravila odijevanja tijekom pandemije. Ipak, ideja da su hlače znak poštovanja daleko nadilazi tradicionalne urede.

"Kada sam s 18 godina bio pripravnik u Women's Wear Dailyju u Parizu, na završnom razgovoru urednik mi je rekao da nije primjereno dolaziti na posao u kratkim hlačama. A u Parizu je tada bilo nesnosno vruće", prisjeća se dizajner interijera Josh Greene, koji se nalazi na prestižnoj listi AD100.

Ta lekcija ga je pratila tijekom cijele karijere.

"Čak i danas, kada vodim vlastitu kreativnu tvrtku, dvaput razmislim prije nego što odjenem kratke hlače kada idem u ured."

Ni Robert Khederian, agent za nekretnine s Manhattana, koji veliki dio radnog dana provodi obilazeći grad u kojem ljeta mogu biti izuzetno sparna, više ne nosi kratke hlače na posao.

"Vodio sam klijente u razgledavanje nekretnina u kratkim hlačama i svaki put sam se zbog toga pokajao", kaže on. "Moji klijenti obilaze kuće vrijedne više milijuna dolara, a ja u kratkim hlačama? To jednostavno nije primjereno. Jednom sam se pojavio u kratkim hlačama na pokazivanju nekretnine i drugi me agent zbog toga prozvao. Bio je u pravu."

Je li vrijeme za promjenu?

S usponom athleisure mode sredinom 2010-ih počeli smo prihvaćati poslovnu odjeću koja više vodi računa i o potrebama našeg tijela. Tvrtke poput Lululemona, Athlete i Rhonea ostvaruju veliki uspjeh s poslovnim hlačama i košuljama napravljenim od tehničkih materijala koji propuštaju zrak, rastežu se i omogućuju udobno kretanje.

Od pandemije, vjerojatno polovica zaposlenika na Manhattanu koji su nekada svakodnevno nosili odijela sada nosi Lululemon hlače u kojima bi, bez problema, mogli otići i na trčanje. Rad od kuće pokazao je da čovjek može biti udobno odjeven i pritom jednako dobro obavljati svoj posao.

Tu je i popularni GORPcore – izraz koji je časopis The Cut skovao 2017. za rastuću popularnost funkcionalne i praktične odjeće za boravak u prirodi, koju proizvode tvrtke poput Patagonije i REI-ja, ali koja se sve češće nosi i u gradskim i poslovnim prilikama. Čak je i Rick Owens, avangardni modni dizajner poznat po hlačama spuštenim do prepona, počeo nuditi pristupačnije i formalnije modele "Work Shorts".

Rad od kuće tijekom pandemije pokazao je da je produktivnost neovisna o odijevanju.| Depositphotos

Zar svi ovi znakovi ne pokazuju da smo spremni?

Dok su temperature ovog mjeseca postale nepodnošljive, pitao sam Kena Ohashija, izvršnog direktora tvrtke Brooks Brothers, koja nudi desetke elegantno krojenih kratkih hlača – od lanenih do onih od samta i madras pamuka – je li takvu odjeću prihvatljivo nositi na posao.

"Nipošto", odgovara Ohashi (51). "Društvo još nije spremno prihvatiti da je to u redu. Kao tvrtka, moramo se odijevati onako kako želimo da izgledaju naše trgovine."

Zatim sam se obratio Dereku Blasbergu, 44-godišnjem dopisniku časopisa Harper’s Bazaar i Vanity Fair, kao i autoru dnevnika na Substacku, koji je prisustvovao tisućama modnih revija. Sigurno on ima moderniji pogled.

"Nikada ne bih nosio kratke hlače u uredu", kaže on. "Ali, iskreno, ja rijetko i idem u ured, pa što ja znam?"

Matthew McNeill (39), ugledni njujorški gastroenterolog koji godišnje obavi stotine kolonoskopija, uzvratio mi je pitanjem:

"Kako biste se osjećali da vaš liječnik nosi kratke hlače?"

Čak sam pitao i aktivističkog investitora Billa Ackmana, osnivača tvrtke Pershing Square Capital Management, koji je u tom krugu poznat i kao jedan od najpoznatijih investitora koji se klade na pad vrijednosti dionica (short selling).

Zar on ne vidi prednost kratkih hlača (shorts)? Ackman (60) odgovara:

"Odrekao sam se shortova s razlogom."

Naravno, ovi ljudi nisu usamljeni u svom stavu. Kratke hlače se i dalje ne odobravaju, a često su i potpuno zabranjene u uredima diljem svijeta, čak i u gradovima gdje su visoke temperature uobičajene, poput Ciudad de Mexica, Dubaija, Kuala Lumpura, Mumbaija i Buenos Airesa.

U mnogim od tih mjesta zaposlenici se radije odlučuju za široku, laganu odjeću od prirodnih materijala poput lana i pamuka.

Slučaj Norveška

Skandinavija je jedna od rijetkih regija gdje su pravila o nošenju kratkih hlača na poslu donekle opuštenija. Budući da je moja potraga za potvrdom da su kratke hlače prihvatljive očito doživljavala neuspjeh, nazvao sam Jørgena Amundsena, 49-godišnjeg osnivača tvrtke Amundsen Sports sa sjedištem u Oslu – proizvođača vrhunske odjeće za boravak u prirodi koji se širi i na tržište SAD-a.

Odjeća tvrtke Amundsen je izdržljiva i upečatljivih boja: zamislite čvrste samtane kratke hlače u jarkim narančastim i plavim tonovima, kao i robusne oksfordice od kariranog materijala i safari lana.

Tvrtka čak proizvodi i knickerbockers – hlače koje se stežu ispod koljena; John Adams bio bi ponosan.

To je odjeća namijenjena planinarenju, ribolovu i drugim aktivnostima na selu i u prirodi, no njihova najveća trgovina u Americi nalazi se u New Yorku.

"Naravno, prodajemo u planinskim i priobalnim mjestima, ali naši su kupci ljudi koji žive u gradovima", kaže Amundsen. "Oni vode urbani život, a onda odlaze u pustolovine."

Kada su Jørgen Amundsen (lijevo) i njegov kolega Christian Lovenskiold prošle jeseni posjetili Bloomberg, stigli su od glave do pete odjeveni u odjeću brenda Amundsen — uključujući i knickerbockers hlače. | Chris Rovzar/Bloomberg