Sedam savjeta Habsburgovaca za turbulentna vremena

Trenutna globalna nestabilnost, u posljednjih nekoliko tjedana povećana zbog događanja na Bliskom istoku, nepredvidive ekonomske promjene koje takve situacije donose i povećana percepcija političke polarizacije samo su neki od glavnih razloga što je na porastu osjećaj anksioznosti i nesigurnosti.

Nije potrebno biti ekspert za politički diskurs da bi se razumjelo da živimo u dosta nestabilnom svijetu i da trenutna događanja uvelike utječu na odnose među ljudima, kao i da postoji osjećaj nemoći da na to utječemo.

Eduard Habsburg-Lothringen, nudi savjete kako da sa izborimo s izazovima tijekom perioda nestabilnosti u svojoj knjizi "The Habsburg Way: Seven Rules for Turbulent Times", koju je objavila izdavačka kuća Sophia Institute Press. Ova zanimljiva i intrigantna, ali i djelomično jednostrana knjiga, daje uvid u svijet obitelji koja je obilježila svjetsku povijest, i uvelike našu regiju, a autor na 158 stranica objašnjava kako, i je li uopće moguće, živjeti po pravilima Habsburgovaca tijekom turbulentnih vremena. Evo što možemo naučiti od Habsburgovaca o ponašanju u izazovnim vremenima...

Alternativni pogled na svijet 

Sama knjiga podijeljena je u sedam glavnih poglavlja gdje je svaki segment cjelina za sebe, što omogućava čitatelju da bira redoslijed kojim bi čitao bez bojazni da će propustiti suštinu. Prema autoru, sve je prilično jednostavno. Prvo pravilo je "Vjenčajte se (i imajte puno djece)". Drugo dolazi s naglaskom koji podvlači autorovu strast: "Budite katolik! (i prakticirajte svoju veru)". Neka pravila djeluju dostižno, kao broj pet koje nalaže – "Znajte tko ste", dok druga djeluju manje prilagođena nama, "običnom svijetu" – na primjer treće pravilo nalaže da "vjerujemo u carstvo i decentralizaciju", a četvrto nam kaže da se "zalažemo za zakon i pravdu, i svoje podanike". Šesto pravilo nalaže da "budemo hrabri u bitci (ili da imamo velikog generala)", a sedmo pravilo da "umremo dobro (i imamo nezaboravan sprovod)". 

Autor na samom početku napominje da nije povjesničar, niti teži tome da kritički analizira ono što zna i doživljava kao član habsburške dinastije, ali njegov pogled na svijet i odnos prema istom je obilježen pripadnošću obiteljskoj lozi po nekima omraženoj, a za neke modelu pravednosti. Taj stav knjizi daje jednostran ton koji je, očekivano, naišao i na dosta kritike.

A kako neki od tih savjeta deluju u praksi.

Vjenčajte se (i imajte puno dece)

Brakovi su omogućili lozi Habsburg da se proširi po Europi | Depositphotos

Autor napominje da je brak za njega osnovni i glavni element društva, ali i jedan od najvećih izvora radosti. Brak, kao društvena institucija, postoji tisućama godina. Ipak, po posljednjim statističkim podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, u mnogim zemljama, stope sklapanja brakova opadaju iz godine u godinu, naročito u Europi i Sjevernoj Americi, ali sve više i u Africi. 

Autor vjeruje da odrastanje u obitelji u kojoj se brak i djeca doživljavaju kao nešto pozitivno znači da odrastate vjerujući da je brak veoma dobar. Ipak, postulat dobrog braka u knjizi se napominje i kao "politika braka", višestoljetna praksa obitelji Habsburg gdje je brak između vodećih obitelji različitih zemalja težio stvaranju mnogo bližih veza kroz političke sporazume. Dodatno, za njih je brak s mnogo djece težio da se osigura politički kontinuitet. 

U to ime, autor navodi neke od najznačajnih "sklopljenih" brakova koji su omogućili lozi Habsburg da se proširi po Europi, navodeći primjer Marije Terezije, carice Austrije, kao najupečatljiviji. Marija Terezija rodila je 16 djece (11 kćeri i pet sinova), od kojih je 13 preživjelo odraslu dob. Od preživjele djece, dva sina su postala carevi Svetog Rimskog Carstva (Joseph II i Lepolopd II), jedan sin postao je Nadvojvoda od Austrije–Este (Ferdinand Karl), jedan sin postao je Nadbiskup-izbornik Koelna (Maximilian Francis), jedna kćer je postala kraljica Napulja i Sicilije (Maria Carolina) i, vjerovatno najpoznatija iz obitelji, Marija Antoaneta postala je kraljica Francuske. 

Kip na Maria-Theresien-Platzu u Beču | Depositphotos

 

Marija Terezija je direktno obilježila i sudbinu dijela moje obitelji i njihovo preseljenje iz Bavarske jer je značajno utjecala na migracije unutar Habsburške monarhije, prvenstveno kroz državne inicijative za preuređivanje raspodjele stanovništva radi ekonomske i vojne snage. Njene politike su poticale kolonizaciju slabo naseljenih regija, mobilnost radne snage radi industrijskog rasta i organizirano kretanje određenih etničkih ili vjerskih grupa, posebno u Mađarskoj i njenim udaljenim oblastima. 

Pitanje je koliko bi te politike danas bile uspješne, ali ono što mnoge studije psihologije potvrđuju je da odrastanje u bračnim domaćinstvima generalno pozitivno utječe na život djeteta, uključujući poboljšano emocionalno zdravlje i pozitivan dugoročni utjecaj na njihove životne puteve.

 

Marija Antoaneta | Depositphotos

Prakticirajte vjeru

Autor je vjernik, uz ponosno napominjanje da je katolik, koji ne traži odobrenje niti razumijevanje za tu konstataciju. Vjera je dio njegove obitelji, njegovog osobnog uvjerenja i identiteta. To je potpuno razumljivo kada se sagleda autorov životni put. 

Eduard je studirao filozofiju i povijest na Katoličkom sveučilištu u Eichstätt-Ingolstadu u Njemačkoj gdje postaje očaran likom i djelom Thomas Aquinasa, kojeg Rimokatolička crkva priznaje kao svog najistaknutijeg zapadnog filozofa i teologa. Svoj studij nastavlja na Sveučilištu Fribourg u Švicarskoj, otkud njegova obitelj vuče korijene još iz 950. godine. Tijekom studija je intervjuirao mnoge zagovornike tradicionalne crkve, uključujući tadašnjeg kardinala Josepha Ratzingera, koji je postao papa Benedikt XVI.

Od 2015. godine služio je kao veleposlanik Mađarske pri Svetoj stolici i Suverenom Malteškom vojnom redu. Svoju misiju pri Svetoj stolici završio je u studenome 2025. godine. 

Zato ne čudi da je stav autora da je današnja ideja da religija mora biti odvojena od države postala zapadna dogma, tako da mnogi ljudi misle da svako ispoljavanje vjerskih afiniteta mora biti strogo ograničeno. Taj detalj mu je značajan jer on misli da ukoliko bi znao vjerska uvjerenja bilo kojeg političkog lidera, to bi mu pomoglo da bolje zna što očekivati od te osobe. 

Možda vjerska (ne)uvjerenja nisu uvijek vrijednosti po kojima treba suditi ljude već kroz sagledavanje njihovog karaktera i ophođenja u interakcijama u kojima ne pokušavanju ili ne moraju impresionirati druge. 

 

Verujte u carstvo (i decentralizaciju)

Autor misli da su imperiji u posljednje vrijeme dobili lošu reputaciju, i za to krivi Georgea Lucasa, iako je i sam strastveni obožavatelj Ratova zvijezda. Ipak, on navodi model Austro-Ugarskog carstva kao primjer demokratičnosti upravljanja koje je decentralizaciju, za njega izuzetno važan koncept pravedne primjene moći, sprovelo na najmoralniji način.  

Moram priznati da sam tijekom čitanja ovog poglavlja u glavi imala viziju cara Palpatina koji me kroz lik autora pokušava uvjeriti da se "…nešto opasno sprema u našem malom kutku Vanjskog ruba..." i da je biti dio carstva, naročito Austro-Ugarskog, najbolja opcija za opstanak i budući prosperitet. 

Pitanje je bi li suverene nacije, naročito one koje su vodile duge borbe da se osamostale, pristale kompromitirati stečenu slobodu nauštrb nečije pristrane vizije pravednosti, i to prema carstvu čiji je najjasniji cilj bio moć, i koji je koristio narod za opstanak vlastite vladavine.

Carska palata Hofburg u Beču |  Depositphotos

 

Znajte tko ste 

"Oni koji ne znaju odakle dolaze, ne znaju kuda idu – jer ne znaju na čemu su." Citat Otta van Habsburga u knjizi nije samo stav o povijesti i njenom tumačenju današnjice, već dublja maksima koja se odnosi na pojedince i njihovo poimanje sebe. Ono što iznenađuje u današnje vrijeme je koliko ljudi zapravo ne poznaje sebe, ili imaju manjak emocionalne inteligencije - sklop nekognitivnih sposobnosti, kompetencija i vještina koje su zaslužne za sposobnost izlaženja na kraj s pritiscima i zahtjevima koje nam nameće okolina.

U samoj osnovi, emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama, kao i prepoznavanja i empatije prema osjećajima drugih ljudi. Sam pojam su definirali psiholozi Peter Salovey i John Mayer, ali ga je popularizirao psiholog Daniel Goleman 1995. godine u knjizi "Emotional Intelligence: Why it Can Matter More Than IQ", koja je postala jedna od najprodavanijih knjiga o poslovnoj psihologiji svih vremena gdje Goleman ističe: "Emocionalna inteligencija se odnosi na drugačiji način da budete pametni. Nije u pitanju vaš kvocijent inteligencije, već kako upravljate sobom i svojim odnosima s drugima."

Depositphotos

To djeluje kao logičan nastavak onoga na čemu je Sokrat inzistirao - "Upoznaj samog sebe" - poziv na duboku samorefleksiju da bi se razumjela vlastita ograničenja, vrline i motivi bez bojazni od onoga što možete pronaći.

Zanimljivo je da emocionalna inteligencija postaje sve prepoznatljivija kao ključna odrednica mentalnog zdravlja i životnog zadovoljstva, ali i jedna od važnih stavki za svakog lidera ili vođu. Zato ne čudi da je u ponudi sve više programa na ovu temu. Znanosti o liderstvu pomažu da se izgrade tehnike i strategije da se (p)ostane odlučan i emocionalno stabilan kada pritisak raste, ili u situacijama koje zahtijevaju jasnoću i pribranost.  

Pitanje je bi li sudbina Austro-Ugarskog carstva bila drugačija da su neki od njegovih lidera imali razvijeniju emocionalnu inteligenciju i više fleksibilnosti kada je u pitanju tradicija kojoj su se podređivali.

Ključna poruka

Autor misli da bi naš svijet danas bio bolje mjesto kada bismo svi mi, naša društva i političari prostudirali, a zatim i slijedili predloženih sedam pravila za turbulentna vremena. 

Međutim, ova knjiga nudi više od pravila - ona djelomično ukazuje i na alternativni pogled na mogući politički život. U tom "zamišljenom" društvu, narod je pasivni podanik koji oponaša vrline tihe monarhijske poslušnosti umjesto bilo kakve samouprave. Da bi taj svijet učinio što privlačnijim, autor koristi šaljiv i šarmantan ton kojim pokušava objasniti da je životni pravac obitelji Habsburg obilježio osjećaj istinske skromnosti i odgovornosti aristokratskog načina života. 

Nisam sigurna da je taj svijet prava alternativa za ova turbulentna vremena, ali svakako je zanimljiv uvid u život jedne od najutjecajnijih europskih obitelji koja je direktno i indirektno obilježila naše sudbine.