Ništa vam nije jasno oko kaosa u Siriji? Pročitajte ovo

Kaos u Sriji, u nedjelju je srušen Bašar al-Asad. Dinastija Asad vladala je Sirijom više od pola stoljeća, Bašar al-Asad je naslijedio vlast 2000. uz obećanja reformi, samo da bi brutalno potisnuo svoje protivnike u ratu koji je odnio stotine tisuća života. Svrgnut je munjevitom akcijom pobunjenika, no sve ukazuje na to da je Sirija još daleko od normalne država. Štoviše, novonastalo stanje moglo bi generirati nove ozbiljne geopolitičke rizike.

Asad je pobjegao iz Damaska ​​kada su oporbene snage predvođene islamistima ušle u glavni grad. Asad i njegova obitelj stigli su u Moskvu, gdje im je ruska vlada odobrila azil, izvijestila je u nedjelju ruska državna agencija TASS.

Početak sirijskog sukoba 2011. godine protjerao je milijune ljudi, pokrenuvši migrantsku krizu koja i danas ima odjeka u europskoj politici. Njene susjede na Bliskom istoku već se suočavaju s posljedicama rata Izraela protiv Hamasa u Gazi i sukoba s Hezbollahom u Libanonu.

Rusija ima vojne baze u Siriji i nastojat će zaštititi svoje interese. No Kremlj je zauzet ratom u Ukrajini. Iran, koji je u posljednjim mjesecima razmjenjivao izravne napade s Izraelom, također je oslabljen. Međutim, arapski dužnosnici ne očekuju da će Islamska Republika odustati od svog utjecaja u Siriji bez borbe.

Donosimo detaljan pregled razvoja događaja te tko je Ahmed Al-Šara, vođa munjevite ofenzive koja je srušila Asada.

Opasan vakuum

Više arapskih i američkih dužnosnika reklo je za Bloomberg kako bi vakuum moći do kojeg je došlo mogao biti opasan. Sjećanja na Libiju Muamera Gadafija i Irak Sadama Huseina još uvijek su živa u regiji: u obje su zemlje ti ukorijenjeni vladari bili zbačeni u trenucima euforije, samo da bi zemlje potom upale u dublje nemire.

"Kaos se očekuje u prijelazima, kao i frakcijska, pa čak i krvava konkurencija", rekao je Bader Al-Saif, pomoćni profesor na Sveučilištu Kuvajt i suradnik na Chatham Houseu za Bloomberg. "Sirija nije bila u normalnom stanju više od desetljeća, podijeljena na enklave i sfere utjecaja uz društvenu i političku dekadenciju."

Slavlje na ulicama | Bloomberg

Što slijedi ovisit će o tome kako će se razne oporbene snage konsolidirati i kako će strani akteri iskoristiti nastali vakuum moći. Gotovo je sigurno da će gospodarstvo, već uništeno s 13 godina građanskog rata, nastaviti patiti.

Tko je Al-Šara?

Zauzimanje Damaska predvodila je HTS Organizacija za oslobođenje Levanta, čime je njezin vođa, Sirijac po imenu Ahmed Al-Šara, poznatiji pod ratnim imenom Muhamed al-Džolani, iznenada dospio u vrlo utjecajnu poziciju s potencijalnim utjecajem na budućnost Sirije.

Organizacija HTS nasljednik je Fronta Nusra, ogranka Al-Kaide, koja stoji iza terorističkih napada 11. rujna na SAD. Al-Džolani se pridružio Al-Kaidi, a nakon američke invazije na Irak okupacijske snage su ga zarobile i pritvorile.

HTS je na popisu terorističkih organizacija SAD-a, ali i drugih zemalja, štoviše, Amerikanci nude nagradu od 10 milijuna dolara za informacije o Al-Džolaniju. Njegova prošlost svakako otvara niz pitanja o tome koliko je doista promijenio svoje ekstremističke stavove i iskorijenio ih unutar HTS-a, piše Bloomberg.

Ahmed Al-Šara, poznatiji pod ratnim imenom Muhamed Al-Džolani | Bloomberg

U posljednje vrijeme se predstavlja kao umjerenija snaga, a donekle se distancirao od svoje prošlosti. Korijeni rebrendinga njegove skupine u HTS datiraju iz 2017. godine. "Kažem, ne sudite po riječima, već po djelima. Stvarnost govori sama za sebe. Te su klasifikacije prvenstveno političke i u isto vrijeme pogrešne", rekao je u intervjuu za CNN 6. prosinca.

Čini se kako mu je trenutačno misija šarmiranje javnosti, no prije osvajanja Damaska, 42-godišnji militant otkrio je vrlo malo o sebi ili svom putu do toga da postane islamistički borac.

Jedan od tragova nalazi se u intervjuu za emisiju Frontline PBS-a iz 2021. godine, u kojem je govorio o drugoj palestinskoj intifadi 2000. godine. "Imao sam 18 ili 19 godina. Počeo sam tada razmišljati o tome kako mogu ispuniti dužnost obrane nacije koju su proganjali strani okupatori i osvajači", rekao je tom prilikom.

Bloomberg

Vjeruje se kako Al-Džolani zapovijeda s otprilike 15 tisuća boraca, a očekuje se da će se sada usredotočiti na izgradnju lokalne uprave u novoosvojenim gradovima, uključujući glavni grad Damask, Alep, Hamu i Homs. Zanimljivo je što su se HTS-u pridružili i borci turski sponzoriranog Nacionalnog oslobodilačkog fronta.

Tko su ostale relevantne lokalne snage?

Prije svega, tu su ostaci snaga odanih Asadu koje su, uz pomoć Rusije, Irana i libanonskog Hezbollaha, dosad uspijevale ograničiti teritorij pod kontrolom militantnih skupina na otprilike trećinu zemlje. Što će se dogoditi s njima ostaje otvoreno pitanje, nakon što je dojam kako su se raspale u svega nekoliko dana.

Tu je zatim Sirijska nacionalna vojska. Riječ je o pobunjeničkoj skupini koju podržava Turska, a koja surađuje s drugim pobunjenicima u napadu na režim. Nisu koherentna skupina, ali čini se da dijele zajednički cilj svrgavanja režima i obuzdavanja HTS-a.

Bloomberg

Još jedan igrač su Jedinice narodne zaštite. To je oružano krilo Kurdske demokratske unije Sirije, koja traži autonomiju za sirijske Kurde i pokazala je spremnost na suradnju s bilo kojom silom koja može unaprijediti taj cilj.

Što strane sile očekuju u Siriji?

Strane sile, uključujući Rusiju, Iran, SAD i Tursku, vidjele su rat kao priliku za širenje utjecaja u zemlji koja se nalazi na geopolitičkim prijelomnicama regije. Trenutno se gubitnicima smatraju Rusija i Iran koji su aktivno podupirali Asadov režimu. Turska ima potencijalnu korist, do je pozicija SAD-a nejasna s obzirom na tranziciju prema novom predsjedniku u siječnju.

Rusija, saveznik Sirije iz doba Hladnog rata, preokrenula je rat u korist Asadovog režima bombardiranjem koje je započelo u rujnu 2015. godine. Rusija je dugo održavala svoju jedinu vojnu bazu izvan bivšeg Sovjetskog Saveza u sirijskoj mediteranskoj luci Tartus, a 2017. sklopila je sporazum kojim je osigurala pristup zračnoj bazi u blizini Latakije. Međutim, pažnja Rusije posljednje je vrijeme usmjerena na njezin rat u Ukrajini. Državni medij TASS izvijestio je da je Asadu i njegovoj obitelji odobren azil u Rusiji.

Asad i Putin | Bloomberg

Iran je poslao svoju elitnu Revolucionarnu gardu u Siriju kako bi osigurao opstanak Asadovog režima, svog glavnog saveznika na Bliskom istoku. Taj savez je Iranu omogućio kopneni koridor kroz Irak i Siriju do Libanona, čime je osigurao lakši transport oružja i opreme do Hezbollaha, koji je znatno oslabljen nakon više od godine sukoba s Izraelom.

Turska je igrala složenu ulogu u ratu. Isprva saveznik Asada na početku pobune 2011. godine, a zatim podržavatelj sirijskih pobunjenika, Turska je bila dio koalicije predvođene SAD-om protiv Islamske države, ogranka Al-Kaide koji je iskoristio kaos sirijskog rata za osvajanje teritorija u toj zemlji i Iraku. Međutim, Turska je više puta napadala najefikasniju kopnenu snagu koalicije, američki naoružane Kurde. Turska smatra Kurde neprijateljem jer imaju korijene u Radničkoj partiji Kurdistana, koja se povremeno bori za autonomnu regiju unutar Turske od 1984. godine.

Donald Trump | Bloomberg

SAD je godinama pružao tajnu podršku sirijskim pobunjenicima koji su se borili protiv režima, no napustili su taj program sredinom 2017. godine. SAD je igrao ključnu ulogu u borbi protiv Islamske države zračnim napadima na tu grupu 2014. godine, a sljedeće godine poslao je kopnene trupe kako bi pomogao kurdskim snagama koje su se borile protiv džihadista. Nakon što je Islamska država izgubila teritorij koji je kontrolirala u Siriji, SAD je smanjio svoju prisutnost, ali je i dalje tamo zadržao manje snage s ciljem borbe protiv ostataka radikalne skupine. Međutim, izabrani predsjednik Donald Trump izjavio je da SAD "ne bi smio imati nikakve veze" sa Sirijom.

Što je ostalo od sirijske ekonomije?

Četrnaestogodišnji rat nanio je ogroman udarac sirijskoj ekonomiji. Nedostatak pouzdanih podataka otežava precizno određivanje točne proizvodnje zemlje. Međutim, Svjetska banka je 2022. godine procijenila da je bruto domaći proizvod Sirije do 2020. godine prepolovljen u odnosu na prijeratnih oko 60 milijardi dolara, a zemlja je od 2018. godine klasificirana kao nacija s niskim dohotkom.

Prema podacima Programa Ujedinjenih naroda za razvoj, zaposlenost je 2020. godine bila na otprilike 50 posto, a ljudski razvojni indeks Sirije vratio se 35 godina unatrag zbog oslabljene obrazovne i zdravstvene službe.

Bloomberg

Sirija je bila mali proizvođač nafte čak i prije izbijanja građanskog rata, gotovo da nije ni zadovoljila vlastite potrebe za gorivom. Postojao je niski izvoz maslinovog ulja i pistacija, ali to je uglavnom nestalo jer je rat doveo do kolapsa sirijske poljoprivredne proizvodnje. Zemlja je sada poznata po eksponencijalnom rastu ilegalne trgovine drogama, posebno jeftinim amfetaminima poput Captagona.

Zašto je Sirija postala problematično područje?

Bivša francuska kolonija, Sirija je stekla neovisnost nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1966. skupina iz stranke Baath, predvođena vojnim časnicima iz alavitske manjine, preuzela je vlast. Time je osigurana dominacija te grupe, čija vjera je podgrana šijitskog islama, u zemlji u kojoj je oko 74 posto stanovništva sunitsko. U Siriji također žive značajne kršćanske, druške i kurdske zajednice.

Hafez al-Asad, jedna od figura puča iz 1966. godine, izveo je protupuč u studenom 1970. protiv svojih vojnih kolega i izgradio režim temeljen na apsolutnoj moći, kultu ličnosti i brutalnosti prema protivnicima. Nakon što je njegov najstariji sin Basel poginuo u prometnoj nesreći 1993. godine, Hafez je pripremao svog drugog sina Bašara da ga naslijedi. Hafez al-Asad preminuo je 2000. godine, a njegov je sin isprva bio prihvaćen od Sirijaca i zapadnih sila kao reformator.

Bloomberg

Kao dio vala prodemokratskih nemira poznatih kao Arapsko proljeće, u Siriji su izbili prosvjedi u ožujku 2011. godine. Po uzoru na očevu taktiku, Bašar al-Asad je u obračunu s njima koristio sve dostupne mjere, čak i kemijsko oružje. Sukob je uglavnom karakterizirala podjela po sektaškim linijama, s alavitima koji su podržavali Asada s jedne i sunita koji su podržavali oporbu s druge strane.

Što je Asadovo naslijeđe

Preuzevši autoritarnu vlast s 34 godine, visok i staložen Asad obećao je slijediti put reformi i ekonomske liberalizacije. Mnogi Sirijci, kao i arapski i zapadni lideri, bili su voljni dati mu priliku, dijelom zato što je zračio mladenačkom energijom i činilo se da je spreman olabaviti stisak vlasti. U svojim prvim mjesecima kao predsjednik 2000. godine, naredio je puštanje 600 političkih zatvorenika, od kojih su neki bili članovi zabranjene islamske skupine Muslimanske braće.

Asad je izjavio da Siriji treba konstruktivna kritika, što je tada bila bila radikalna ideja u zemlji koja je zatvarala političke protivnike. Intelektualci su otvoreno tražili veće građanske slobode i demokratske reforme. Prvi mjeseci Asadove vladavine optimistično su nazvani Damaškim proljećem.

Bloomberg

Međutim, otprilike godinu dana nakon što je postao predsjednik, vlada je ugasila prodemokratski pokret, bacajući njegove vođe u zatvor. Optužbe su varirale od onih za pokušaj rušenja ustava pa sve do poticanja sektaških sukoba.

Godine 2005. okupile su se oporbene grupe kako bi izdale deklaraciju kojom su tražili slobodne parlamentarne izbore, nacionalnu konferenciju o demokraciji i ukidanje izvanrednog stanja i drugih oblika političke represije. Asad je odgovorio zatvaranjem vodećih potpisnika tog dokumenta.

Početak Arapskog proljeća 2011. donio je ulične prosvjede i u Siriji. Otprilike istodobno Arapsko proljeće rezultiralo je padom čelnika u Egiptu, Tunisu, Libiji i Jemenu pod pritiskom ustanka koji se poput požara proširio sjevernom Afrikom i Bliskim istokom.

Asad je taj scenarij želio izbjeći nasilnom reakcijom prema prosvjednicima, koja je uključivala mučenja, bombe i kemijsko oružje. To je ujedno bila meta dugotrajanog građanskog rata koji je dobrim dijelom iznjedrio neke od najradikalnijih skupina poput Islamske države.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar