Mogući novi mandat Trumpa – muka za SAD, kaos za svijet

Isto pitanje koje se nadvilo nad američku demokraciju baca sjenu na cijelu svjetsku politiku: što ako Donald Trump ponovno uđe u Bijelu kuću 2025. godine?

Možda hoće, možda neće. No ako uđe, osjećat će se nesputan i od ono malo skrupula koje su ga ograničavale u prvom mandatu i pokušati dovesti sve ogranke savezne vlasti pod osobnu kontrolu kako bi mogao progoniti domaće neprijatelje.

Jednako zloslutno zvuči to što bi Trump ponovno pribjegao kaosu u vanjskoj politici vodeći se instinktima i kompleksima umjesto interesima i načelima. Bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton opisuje rezultat takvog ponašanja kao "arhipelag točaka nepovezanih logikom".

Ima ljudi diljem svijeta koji bi bili uzbuđeni novim izborom Trumpa – populisti, autoritarni i autokratski političari, tipovi s kojima se Trump sprijatelji, koje obožava i oponaša. Jedan takav je mađarski premijer Viktor Orbán, drugi je izraelski premijer Benjamin Netanyahu koji potiče Trumpa na korištenje demokratskih institucija za dobivanje osobne moći i za izbjegavanje zatvora.

Najmračniji strani podržavatelj je ruski predsjednik Vladimir Putin koji je navijao za Trumpa 2016. godine, odobrio korištenje ruskog utjecaja u korist Trumpa 2020. i volio bi ponovno postići dogovor s Trumpom 2025. oko oblikovanja Ukrajine i mnogo čega drugog. Administracija Joea Bidena zbog toga pretpostavlja da će Putin nastaviti s krvavim, premda zastalim prodorom u Ukrajinu barem do američkih izbora.

Zbog svega toga je Ukrajina prestravljena mogućnošću drugog Trumpova mandata. Podsjetimo se da je prvi pokušaj opoziva Trumpa bio zbog zadržavanja pomoći Kijevu kako bi izvršio pritisak na Ukrajinu da se usmjeri protiv Bidena i njegove obitelji. U Trumpovoj glavi Putinov brutalan rat i agresija je tek nešto malo više od teritorijalnog spora u kojemu SAD i njegovi saveznici imaju malo što u igri. Dok je Biden držao Zapad zajedno u potpori Ukrajini, Trump bi vjerojatno prepustio Ukrajince sudbini ili ih prisilio na pregovore protivno njihovoj volji.

Trumpov povratak straši i američke partnere. U prvom mandatu Trump je jasno stavio do znanja koliko malo drži do savezništva, uključivo NATO. Bacio je sumnju na američku odlučnost da koristi članak 5. ugovora o NATO-u koji kaže da je napad na jednu zemlju članicu napad na sve. Čak je zaprijetio potpunim napuštanjem saveza. U drugom mandatu to bi mogao i provesti.

Bez obzira na to što bi učinio, sama mogućnost uznemiruje članice NATO-a kao što su Estonija, Latvija ili Litva, zemlje koje bi se osjećale najugroženijima od Moskve ako Putin uspije u Ukrajini. Slično su zabrinute i zemlje koje nisu članice kao Južna Koreja i Japan. Na sastanku s Bidenom protekloga tjedna učinile su prvi korak prema savezu u Istočnoj Aziji koji bi služio za odvraćanje Kine. S Trumpom u Bijeloj kući te bi zemlje mogle zaključiti da američkoj riječi ne treba vjerovati, a takva misao može staviti Kinu na iskušenje oko Tajvana ili traženja većeg teritorija u Južnom kineskom moru.

Na općoj razini, Trump bi pokopao sve što ostaje od ideje da bi SAD, kao blijedeća supersila koja je ipak najbliže onome što se doživljava kao svjetski hegemon, trebao biti predvodnica u očuvanju međunarodnog poretka. Umjesto načela Trumpa bi vodila sirova i oportunistička korist, komercijalni dogovor na jednom mjestu, trgovinski rat na drugom, fotografiranje s diktatorom na trećem i ignoriranje saveznika na četvrtom. Opet arhipelag točkica.

Što saveznici mogu učiniti kako bi se pripremili? Logičan odgovor za blok kao što je Europska unija (EU) bio bi da okupi vojnu snagu u obliku "europske vojske" koja može odvratiti agresiju i bez američke moći. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji voli pričati o europskoj autonomiji, trebao bi zagovarati taj put, čak i staviti nuklearni arsenal svoje zemlje raspoloživim za cijeli EU.

U praksi se to neće dogoditi. Niti će EU, fragmentiran kakva jest, moći kompenzirati povlačenje SAD-a i postati Sjedinjene Europske Države. Vjerojatniji ishod Trumpova izolacionizma je da bi među europskim regionalnim silama samo ponovno nastao jaz. Poljaci, ako još uvijek budu imali populističku vladu, bi se uz flert s Trumpom mogli nadati posebnim sporazumima. Nijemci bi se mogli vratiti povijesnom obrascu i pregovarati s Kremljom preko glava svojih istočnih susjeda. Francuzi bi pokušali ostati distancirani po De Gaulleovu modelu.

Međunarodna je politika u biti anarhična i zahtijeva nekog hegemona ili ravnotežu snaga kako bi se održao red i poredak. Bez ovog prvog, što se od završetka Drugog svjetskog rata može nazvati pax americana, svijet bi vjerojatno pokušao pronaći drugog hegemona. A put do toga obično vodi preko serije ratova, posebno zbog toga što bi se Kina natjecala s SAD-om za dominaciju u novonastajućem globalnom poretku.

Američki su saveznici vrlo svjesni tih scenarija. Stoga sam pitao Michaela Linka, koordinatora za transatlantske odnose u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova, kako se pripremaju, odnosno kako bi Njemačka i EU trebali iskoristiti vrijeme do američkih izbora.

Sklapanjem što je više dogovora moguće s Bidenovom administracijom, odgovorio je.

Istodobno bi trebali raditi na što "boljim i čvršćim odnosima" s republikancima u Kongresu i drugdje. Ako Trump onda nakani napustiti NATO ili zatvoriti američke baze u Njemačkoj, američki bi saveznici mogli mobilizirati te kontakte kako bi se Trump zaobišao.

Oprostite, ali je li to to? Doista jest. Niti Europa niti Istočna Azija ni bilo koja druga svjetska regija znaju kako se suočiti s novim izazovom Trumpa i izostankom američkog liderstva. Najbolje što mogu učiniti je razgovarati s drugim republikancima i nadati se da će neki dobri anđeli u toj stranci spasiti svijet od katastrofe, ako ih ima.

Tračak optimizma došao je iz Senata prošli mjesec kada je u tom domu usvojen zakon koji sprečava predsjednika da donese odluku o izlasku iz NATO-a bez dvotrećinske potpore u Senatu ili bez odluke Kongresa. No bit će teže provesti da tako nešto prihvate i republikanci u Zastupničkom domu.

Američki se izbori gotovo nikad ne odlučuju na temelju vanjskopolitičkih pitanja. No birači i posebice republikanci bi morali biti svjesni o kakvom se ulogu iduće godine radi. Riječ je o budućnosti ne samo zemlje, već svijeta. Neširenje nuklearnog oružja, borba protiv klimatskih promjena i drugi oblici međunarodne suradnje, kao i sukob između autokracije i demokracije, odnosno reda i nereda – sve će to biti u igri na izborima.

Hoće li Trump ponovno ušetati u Bijelu kuću? Tome se nadaju američki neprijatelji. Prijatelji se nadaju da neće.